Kao maturantica, Kim Radešić posve mirno završava svoje srednjoškolsko obrazovanje, pulsku Gimnaziju, smjer Prirodoslovno-matematički. Ako nju pitate, premda je mnogim maturantima ovo vrlo stresno razdoblje, ova Puležanka sve to stoički podnosi.

Dragocjeno iskustvo

Naime, Kim doista nije samo još jedna srednjoškolka - ona je srednjoškolka koja će uskoro dobiti svoj 12. Oskar znanja i to iz kemije, od toga dva međunarodna, posve zasluženo. (op. a. nagrada Oskar znanja dodjeljuje se učenicima osnovnih i srednjih škola za osvojeno 1. mjesto na državnoj razini natjecanja iz znanja, glazbe i plesa te za iznimna postignuća ostvarena na međunarodnim natjecanjima i olimpijadama).

(Snimila Jelena Milović)

Pa zašto je baš kemija taj predmet zbog kojeg Kim ponosno pronosi svoje znanje i izvan granica države, pitali smo je, a ona oko toga, čini se, ne radi nikakvu senzaciju.

- Imala sam zanimljivu profesoricu u osnovnoj školi, a na početku sam se bavila kemijom i fizikom te s vremenom samo s kemijom. Kemija nije nešto posebno zanimljiva, ali je taman negdje na polovici - nije predmet kojeg morate učiti napamet, kao što je to, recimo, dio biologije, a nema ni toliko matematike kao fizika, pa je dovoljno zanimljiva da je mogu logično rješavati. Veliki sam ‘hejter’ eksperimentalne kemije, a nakon škole idem na medicinu i ne idem u smjeru kemije, otkrila nam je, na naše iznenanđenje, skromna Kim.

Međutim, Kim je osebujna djevojka te cijelu tu pompu oko nagrada, koju više doživljava njeno okruženje, nego ona sama, shvaća samo kao dio dragocjenog iskustva. Nagrade su joj pristizale tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja: četiri puta je bila prva iz kemije na Državnom prvenstvu u Hrvatskoj, ima dvije bronce s Međunarodne kemijske olimpijade i jednu bronzu s Mendeljejevljeve kemijske olimpijade. Posebno joj je draga prva bronza s Međunarodne kemijske olimpijade, jer joj je tada, veli ona, bilo sve novo, a ona u drugom razredu srednje škole. Medalju nije očekivala, s obzirom da je većina ostalih natjecatelja bila starija od nje, mahom trećih i četvrtih razreda, tim je i iznenađenje bilo veće. Kao mlađa išla je i na Međunarodnu prirodoslovnu olimpijadu mladih (IJSO), a tamo se mladi natječu u kemiji, fizici i biologije te s nje ima jednu broncu i jedno srebro, a uspjehe je postigla dva puta i na Prirodoslovnoj olimpijadi EU (EOSO).

Međunarodna natjecanja

- Međunarodna natjecanja su potpuno drugačija od naših, državnih. To je uglavnom gradivo fakulteta te se samo unaprijed treba pripremiti za točno taj tip zadataka. Takav način razmišljanja više ide na logiku, nego na učenje napamet. Najveći je problem što natjecanje traje pet sati i podijeljeno je na tri djela, a koncipirano je da bude poprilično teško te da rješivost bude 50 posto, što je u ovom slučaju jako dobro. Zadaci su napravljeni da vam na prvi pogled ništa nema smisla i to bude poprilično demotivirajuće. Jako puno pišete, a tremu izgubite nakon sat vremena. Ali, sve skupa je jako zanimljivo. Super je što u trenucima kad ne znate više što pisati, kad pogledate oko sebe vidite, recimo, kako se Kinez drži za glavu pa vam bude malo lakše, na duhovit način opisuje natjecanja naša sugovornica.

Upravo iskustvo, kako ističe ona, jedno je od najvrijednijih stvari koje je dobila. Dobar dio svojih sadašnjih prijatelja upoznala je baš na natjecanjima te joj je teško zamisliti kako bi joj život izgledao da na njih nije šla. Po terminima natjecanja njoj se jednostavno odvija cijela životna dinamika. Ona to mladenački generalno naziva »fora iskutvom«, a upravo veliki broj prijatelja iz puno država kao svoj najveći benefit.

- Neću se više natjecati, ali bih trebala biti dio priprema budućih učenika za natjecanje. Medicinu biram za studij jer nisam maštovita, a kemiju sam otpisala. Pogledala sam listu i medicina mi izgleda kao najmanje zlo. Ma šalim se, naravno. Medicina je jako široko područje pa sam sigurna da ću se u njoj negdje pronaći, veli ona uz smijeh, naglašavajući da se još nije profilirala, već si daje vremena za to.

Dobar kemičar ima karakteristike upornosti, točnosti, odlučnosti, jer za istraživanje treba jako puno vremena. Upravo je stoga sama odustala od kemije, jer je to ne zabavlja u mjeri u kojoj bi trebalo. Za sebe ponovo kaže da nije pretjerano maštovita, ali joj je jako zanimljivo kad nešto ne razumije, potrudi se oko toga te onda shvati. Ne bi to bilo tako dobro iskustvo kad bi u tome bila sama. Ovako, okruženi ste osobama koje pokazuju isti interes te se međusobno natječu, pojašnjava ona.

Ležeran pristup

- Uglavnom je dvadesetak nas koji se pojavljujemo na tim natjecanjima i često su to isti ljudi, jer je teško uopće krenuti s tim, a i treba krenuti prilično rano. Već u prvom razredu krenete na međunarodna natjecanja za više predmeta i onda kada »uđete«, znate druge ljude koji se time bave i znate kada se održavaju pripreme. Ne bih rekla da je lagano, ali ni pretjerano teško.

Profesorima i mentorima bi definitivno bilo drago da se nastavimo baviti tim predmetom, ali mi je jako drago da u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih država, ne smatramo sve to jako ozbiljnim i ne postoji toliki presing na natjecanjima.

Svjedočila sam da su neki izlazili plačući nakon razgovora sa svojim mentorima, što je meni suludo, jer ste svi dali najbolje od sebe. Kod nas je sve to ležerno, a u stvari je Hrvatska jako dobra s rezultatima, s obzirom na svoju veličinu, veli Kim.

I svojih će se gimnazijskih dana prisjećati s dobrim osjećajem i pozitivnim iskustvom.

- Bilo mi je jako lijepo i nije bilo pretjerano stresno. Imali smo dobar razred i bilo nam je zabavno. Doduše, zbog svih tih natjecanja dosta sam bila i odsutna, ali to što sam bila u školi je stvarno bilo dobro. S profesorima sam se lako dogovarala oko nadoknada i izlazili su mi u susret, zaključila je Kim Radešić za koju smo poprilično sigurni da će i u budućnosti ostaviti traga.

Ponosna obitelj

Da je jako lako sve to skupa podnositi oko njenih čestih putovanja, jer Kim nije doma, tako da problema nema, duhovito govori ponosni tata Ivan Radešić na pitanje kako obitelj izdržava ovaj natjecateljski tempo. Naime, odmah postaje jasno da im je duhovitost obiteljska crta.

- Naravno da smo joj davali podršku; odvozili i dovozili, i to ne blizu. Često smo u Zagrebu, a sad kad bude na fakultetu tamo, to će nam biti poznata sutuacija. Super je osjećaj kad imate takvo dijete da ga pratite, a kao roditelji vjerojatno se više radujemo i očekujemo ta odličja, negoli ona. Ode i dođe, od prvog je razreda prošla jako puno i mislim da će joj to ostati u dobrom sjećanju. Vjerujemo da će i fakultet ići u pozitivnom smjeru, a sudeći po njenoj mami i njenim fakultetskim rezultatima, u to nema sumnje, zaključio je njen otac.

Povezane vijesti

• POREČ: Chiara Vukadinović i Mia Janko dobitnice "Oskar znanja za 2020. godinu"
• Oskar znanja pulskim gimnazijalkama
• Svečana dodjela Oskara znanja 13. i 14. lipnja