Što je pisac htio reći? Jesmo li mi ovce, pa da puštamo ovcama da ispuštaju brabonjke posred Rovinja, turističke perjanice Istre? Što će reći turisti u destinaciji koja stremi prema pet zvjezdica? Je li igra perfidnija? Krije li se tu neka subverzivna politička poruka? Želi li pisac reći da gradska vlast ne obavlja dobro svoju dužnost, da ne upravlja dobro gradom? Želi li rušiti vlast?

Sva ta pitanja neupućeni je namjernik mogao postaviti nakon što je Rovinj odbio zahtjev umjetničke skupine Šikuti Machine i Noela Šurana da na Grisiju dovede desetak ovaca. Slično je rezonirao rovinjski gradonačelnik Marko Paliaga, obrazlažući zabranu ovim riječima:"Neprimjereno je da se po toj toplini vuče deset ovaca po Grisiji, da bi nam netko poručio da smo svi mi ovce. To je politikanstvo Živog zida". Zapitao se još gradonačelnik kako bi se životinje mogle pustiti u grad kad je u njemu 40 tisuća duša. Ovce, uostalom, nikad nisu bile u Rovinju, što bi na to rekao župnik.

Performans je, dakle, bio vrlo uspješan, bez obzira što na Grisiji nije ispušten nijedan brabonjak.

Darko Pekica, poljoprivrednik i stočar iz Savičente, prepoznatljivo lice Šikuti Machinea, kaže da su željeli poručiti da su ovce čudo, da se treba baviti ovčarstvom, a ne turizmom. "U grad s dvadeset ili stotinu turističkih zvjezdica ne mogu i naše zvjezdice - ovčice. To je slika di mi živimo. Lokalne vlasti opet pokazuju da ne razumiju Istru i istarske ljude. A onda se može ili smije samo ono što oni misle da se može, sve ostalo ne", rekao je Pekica.

Turizam je na zapadnoj obali Istre vodeća djelatnost, od nje ljudi žive kao bubreg u loju. Žive toliko dobro da se mnogi od njih ne bave ničim drugim osim iznajmljivanja apartmana i poslovnih prostora. Turizam se, poput peronospore, širi i prema unutrašnjosti Istre. Stoka neminovno nestaje iz ruševnih štala koje se ubrzano pretvaraju u apartmane i luksuzne kuće za odmor. Boškarin se mora umjetno održavati da ne bi izumro, a broj jedinki istarske ovce u drastičnom je padu, upozoravaju stočari. Koza, simbol Istre, koji je othranio generacije težaka, sveden je na minimum. Istovremeno, ti isti fini turisti koji se goste u luksuznim restoranima na tanjuru ne žele vidjeti odmrznutu ljamu koju će im podvaliti pod janjetinu, nego frišku domaću janjetinu, skutu i ovčji sir. Turizam naprosto ne može biti autarkičan i živjeti sam za sebe.  

Međutim, dijapazon poruka Šikuti Machinea je širok. Ovce su se jednostavno mogle "prošetati" zgoru-zdolu, kao što se i ljudi šeću zgoru-zdolu. Možda bi taj isti turist, stasao u betonskim šumama, doista želio vidjeti ovcu uživo. U gradu. Možda je, dakle, poruka prozaična, možda su nam momci iz Šikuti Machinea samo željeli poručiti da smo ovce jer, pored živih ovaca, ovcu u životu vidjeli nismo.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961