Ovih sam se dana nagledala računa i računa za smeće. Naslušala sam se sugrađana koji s pravom traže objašnjenje o povećanju cijena prikupljanja i odvoza smeća, a koja nisu čuli od nadležnih u Komunalnom servisu Rovinj kada je za to bilo vremena i prilike.

Ipak s druge strane komunalno je u nadi da će svojim korisnicima olakšati sve nadolazeće nedoumice oko razumijevanja novih cijena, dužnosti i obveza ispisalo na tone papira i obavijesti koje su odaslane na kućne adrese, a koje je malo tko u gradu razumio a kamoli pravilno ispunio.

Međutim, Grad mora bit čist i uredan. Točka. Gradonačelnik to zbori, svi se slažemo. Iz istog je razloga, odnosno zbog selektiranja otpada te prikupljanja i odvoza na Kaštijun ta je usluga poskupjela. Za direktora komunalnog skuplje je u rasponu od 70 do 100 posto, a većina građana kaže 300 posto.

Ipak, ono što je evidentno i što nitko ne spori jest činjenica da se do srpnja račun za smeće plaćao kvartalno (jednom u tri mjeseca), dok se danas s novim zakonom o komunalnom otpadu plaća svaki mjesec. Tu dakle, ne treba biti ni matematičar ni ekonomist da shvatiš da sad istu stvar koju si do jučer plaćao jednom, sada plaćaš tri puta, a da se pri tom ništa (barem u tvom dvorištu) nije promijenilo. Niti su pojačana čišćenja, niti su se počele kažnjavati šporkulje.

Kad već pišem o čistoći, Rovinj je jedan od rijetko čistih i urednih gradova. No, ono što ga u očima građana čini neurednim i prljavim i zbog čega svojim ogorčenim pismima i komentarima pune stranice Grada jesu registrirane "crne mrlje" kao i godinama neriješeno pitanje pranja ulica i odvoza smeća iz starogradske jezgre. Tzv. crne mrlje mjesta su na kojima se nalaze sabirni kontejneri (za više ulica) koje danas i zbog njihovog izgleda čak i mala djeca znaju nabrojati. Tamo je, htjeli to ili ne u komunalnom priznati, uvijek prljavo i uvijek smrdljivo. Jer, usprkos činjenici što ta mjesta gradski čistaći obilaze non-stop , ni oni ne mogu pokupiti sve ono što se u 24 sata može iz stanova, dućana i restorana donijeti i iznijeti. Baš uvijek će biti netko tko će minutu nakon što odvezu smeće to opet istresti u kontejner, pored njega ili drito na cestu zbog iskidane, prepune ili odvezane vreće. Tako će biti dovijeka, odnosno do trenutka kada se osoba za svoje nedjelo prema čistom okolišu i susjedu kojemu se kontejner po nečijoj odluci postavio baš pred prozorom, ne počne kažnjavati. I to pošteno.

Jer, ako tako ne bude ni ja koja prolazim i živim iznad zajedničkog kontejnera, nikad neću shvatiti ni odobriti poskupljenje ni lipe, sve dok budem primorana iz dana u dan udisati mirise tuđih otpadaka i svakodnevnih ostataka najmaštovitijih jelovnika sve brojnih domaćih, sezonskih i vikendaških obitelji staroga grada. Neću shvatiti, ma koliko god da mi se puta na dan reklo da je ovo poskupljenje cijena čistog, zdravog i uređenog okoliša. Zato, kad je već skuplje (a mi tu ne možemo ništa promijeniti), neka to onda i ulica prepozna!

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961