Nepodnošljiva lakoća šopingiranjaJoš jedan u nizu trgovačkih centara, kazat će neki, a drugi će se pitati kada će napokon biti otvoren, pa bilo bi vrijeme da napokon i kod nas osvane nešto tako.

Kad god je najavljeno otvorenje kakvog trgovačkog centra, mišljenja su podijeljena; uvijek ima onih koji jedva čekaju da se nešto novo otvori, kao i onih koji pljuju što će nam to, "trebali bismo prije otvarati nove tvornice, industriju, pogone, nećemo se kompletno pretvoriti u uslužnu djelatnost". Uvijek se nameće i pitanje gdje će raditi radnici, obrtnici i intelektualci raznih profila.

S druge strane, često se mogu čuti lamentacije o nedostatku trgovačkih centara, o tome da mnogi trebaju posegnuti do susjednih gradova ili pak preko granice da kupe nešto novo, o nedostatku prigodnih akcija u postojećim trgovinama, a, ukoliko mjesto već ima trgovački centar, zašto ne bi imao drugi, da bude to zdrava konkurencija.

No, kad se takvi centri otvore, i oni koji su jedva čekali da se otvore i oni koji su pljuvali, barem veliki dio njih, naći će se u prvim redovima već za otvorenja i tražit će nagradne bonove, superakcije, znat će kojim danima su koje akcije, kada su popusti, koliko iznose, skupljat će markice, bubamarice i što već za jeftiniji set lonaca, ili pak skupljati bonove da dobiju popust za sokovnik. Još jedan u nizu sokovnika, pa makar i od nekoliko tisuća kuna, ali koji sve radi sam, čisti se sam i radi toliko zdrave napitke da doktor može naprosto zatvorit ordinaciju. Ili pak neku super sjeckalicu povrća koja je filigranski precizna.

No, kod određenog dijela ljudi, koliko god takvih malih kućanskih aparata imali, još jedan će zasigurno pronaći svoje mjesto na kuhinjskim policama, posebice ako je kupljen uz popuste, markice, iz najnovijeg dućana.

Kako god, trgovački su centri, zbog jednog ili drugog razloga, postali nezaobilazni dio života mnogih, i onih koji imaju za trošit i onih koji nemaju za trošit. Neki gotovo pa kompulzivno kupuju dok god imaju šoldi, drugima je omiljena kućanska, odnosno šoping aktivnost peglanje kartice pa dok ide - ide, dok trećima je to poput dnevnog boravka.

To postaje mjesto susreta, biti u toplom zimi i u klimatiziranom ljeti, mjesto čavrljanja, gledanja, proučavanja popusta, a možda se nešto i kupi, iako to nije cilj svima onima koji dođu. I to ne uvijek zbog financijskih (ne)mogućnosti, nego nekima je primarno provođenje ovdje društvenog života, "gubljenje" vremena, posebice onima koji su usamljeni.

Trgovački centri su u mnogim zemljama postali tradicionalno mjesto druženja gdje ljudi provode vikende, pa i cijele obitelji tu dolaze. Iako nerijetko ti isti ljudi ističu kako treba više vremena provoditi vani, u prirodi, na svježem zraku, prakticirajući zdrave aktivnosti s djecom i potičući ih da prakticiraju sport.

Komplicirana uzročno-posljedična veza želja, htjenja, konzum(er)izma i trgovačkih centara postoji od kada takvi centri postoje. Nekada su oči veće od potrebe, a puno puta se kupuje tek da se nešto uzme, kada se već došlo to centra. A neki ističu da ti centri imaju svoj šarm. Sto ljudi, sto čudi.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961