PRIVIDNA HARMONIJA
LJETNE ISKRICE IZMEĐU PANTOVČAKA I BANSKIH DVORA Odnos Milanovića i Plenkovića neće određivati mediji, već burne OKOLNOSTI KOJE IH OČEKUJU
Zoran Milanović i Andrej Plenković (Boris KOVAČEV/CROPIX)
U ovoj zemlji gotovo sve dođe do medija ili bar ono za što su moćni političari zainteresirani da dođe. Radili su tako i svi prije ove garniture, rade to tako i vani i to nije ništa ni čudno, ni neobično. A iz toga se onda može nešto, između redaka, pročitati i shvatiti. U ovom slučaju da predsjednik ima jasan stav i oko korona krize i oko zabrane ustaških simbola i da bi bio sretan da takav stav ima i vlada koja će uskoro biti izglasana
Kratka ljetna iskrica između dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora ili, direktnije, šefa države Zorana Milanovića i medija za koja bi se moglo reći da su sklonija premijeru, pokazuje kako bi buduća suradnja dva najvažnija hrvatska političara mogla ići. Naoko puna harmonija, a iza kulisa po koji udarac. Uostalom, pokazuje to i kratka ‘ceremonija’ predaje potpisa predsjedniku, po scenariju koji je zacrtao Milanović, iza zatvorenih vrata, a kako je dio njihovog razgovora dospio do novina, Bog zna.
U principu, to nije ni važno. Uostalom, političari stalno dilaju informacije, puštaju probne balone, ne naravno direktno, već preko svojih službi. U ovoj zemlji gotovo sve dođe do medija ili bar ono za što su moćni političari zainteresirani da dođe. Radili su tako i svi prije ove garniture, rade to tako i vani i to nije ništa ni čudno, ni neobično. A iz toga se onda može nešto, između redaka, pročitati i shvatiti. U ovom slučaju da predsjednik ima jasan stav i oko korona krize i oko zabrane ustaških simbola i da bi bio sretan da takav stav ima i vlada koja će uskoro biti izglasana.
Da će i Milanović i Plenković nastaviti sličnom taktikom, toplo-hladno, kroz medije, a ujedno se pred javnosti praviti da s tim nemaju nikakve veze, sigurno je. Ali ni to nije u ovom slučaju važno. Sada je, naime, najvažnije shvatiti da u Hrvatskoj postoje samo dva političara od formata, Andrej Plenković i Zoran Milanović i da prvi predsjednikov i drugi premijerov mandat neće sigurno biti bez iskušenja.
To ne znači da predstoji i tvrda kohabitacija, jer Milanović neće upasti u zamku da gradi svoj politički imidž kritikom vlade. Radila je to jedno vrijeme Kolinda Grabar - Kitarović i sada znamo kako se u završnici provela. Tako nešto nije ni u duhu poimanja politike Zorana Milanovića, niti je njemu stalo da se u javnosti dobije slika kako je ‘iznad’ premijera, kojem može dijeliti lekcije s visine.
I odnos s medijima bit će različit. Premijer, ipak, ima kasu, do sada ju je znao na indirektni način odriješiti i za medije, što Milanović naravno ne može. Sigurno je da će oni kojima je omogućeno da na razne načine dođu do novca biti u konačnici naklonjeniji premijeru, nego predsjedniku, koji nema baš ni osjećaj da se medijima mora svidjeti. Milanoviću ide na ruku samo to što ima najboljeg glasnogovornika kojeg je neki hrvatski političar ikada imao, Nikolu Jelića, vrsnog novinara koji dobro poznaje mehanizam funkcioniranja medija. Šteta je za hrvatski medijski prostor što je tako kvalitetan autor napustio novinarstvo, ali je za Pantovčak veliki dobitak što je odnos s medijima provjerio profesionalcu koji je došao iz medijskog svijeta i koji ga prvorazredno razumije, za razliku od mnogih glasnogovornika hrvatskih političara koji to uopće nisu znali i ne znaju.
Ali, pustimo medije, oni ionako neće odrediti odnos Milanovića i Plenkovića. Taj odnos odredit će niz okolnosti i događaja koji slijede, u burnom vremenu za Hrvatsku. Sigurno je da se Milanović neće miješati u donošenje ključnih odluka koje su u resoru premijera, ali je sigurno da će o svemu imati stav. I izreći ga. Svidjelo se to Plenkoviću ili ne. Pantovčak više nema savjetnika koji bi bili po volji ili koji nisu po volji premijera, kao u slučaju Grabar -Kitarović, jer je to sada jedna sasvim druga garnitura, sasvim drugom poimanja politike i svjetonazora od bivših savjetnika. Tamo sjedi između ostalih jedan Orsat Miljenić, također političar od formata, tamo je sada garnitura koja ima posve jasan stav o svemu i koja neće kalkulirati što dobiva, a što gubi, ako jasan stav s Pantovčaka dođe do građana.
Treba reći da je dosadašnji Milanovićev mandat, što je ipak jako kratko vrijeme za prosuđivanje, bio besprijekoran. Nije učinio niti jednu grešku i slobodno se može reći da je danas na Pantovčaku jedan ‘drugi’ Milanović, u odnosu na vrijeme kada je bio premijer. On se tog vremena često sjeti i ističe ga u reakcijama, ali sigurno i dobro zna što prolazi Plenković.
Kako tvrde neki izvori i sam Pantovčak je bio iznenađen katastrofalnim porazom SDP-a na izborima, iako nitko nije računao na pobjedu. Ali, na takav poraz ni iskusni bivši SDP-ovci nisu, očito, računali.
O odnosu Milanovića i sada već nestalog Davora Bernardića sve se zna. U predsjedničkoj kampanji SDP je podržao Milanovića i to mu je, bez sumnje, koristilo. U ovoj posljednjoj kampanji Milanović se držao po strani, ali je lukavo i pametno dobacio lopticu dezorijentiranom Bernardiću, ali takvom antitalentu za politiku nitko nije mogao pomoći. Pa ni lucidni Milanović. Sve je to bilo uzalud, tako da je šef države u izbornoj večeri samo mogao gledati potonuće SDP-a i promoviranje Andreja Plenkovića za najmoćnijeg čovjeka Hrvatske. Što je bio početak nove utakmice koja će se odvijati sljedeće četiri godine.
Plenković i Milanović dugo se znaju. Zna se sve i oko njihovih političkih početaka, diplomatskih iskoraka i karijere koja je i jednog i drugog na kraju vratila u domaće dvorište. Obojica već sada imaju sjajne karijere, obojica su izuzetno bistri, okretni, obrazovani, vješti, svatko na svoj način. Obojica su odlični govornici, brzi na jeziku, time da Milanoviću riječi idu brže od promišljenog Plenkovića, koji će rijetko izjaviti nešto oko čega bi se kasnije kajao.
Imaju dosta sličnosti, ali i jednu razliku. Andrej Plenković mogao bi biti i predsjednik HDZ-a i šef SDP-a, dok Zoran Milanović nikada ne bi mogao voditi HDZ. On je ipak lijeviji od Plenkovića, bez obzira što to kao premijer često nije pokazivao, već se znao izgubiti u liberalnim vodama koje često završavaju u kapitalističkom bazenu. Sada, kada je jedan na Pantovčaku, a drugi u Banskim dvorima, razlike će ipak biti veće, a već se pokazuju i oko nesretnog ustaškog pozdrava Za dom spremni, kojeg bi predsjednik zauvijek skinuo s dnevnog reda, da ne sramoti zemlju, a premijer, koji sigurno "u duši" isto misli, mora balansirati između svog desnog centra i tvrđe desnice, koja ipak i dalje živi u stranci.
O budućem odnosu njih dvojice ovisit će i kako će se razvijati događaji u zemlji. Milanović je svakako zadovoljan arhitekturom nove vlasti, u kojoj uz HDZ sudjeluju manjinci, a Plenković je imao hrabrosti i političke mudrosti povjeriti mjesto potpredsjednika vlade Borisu Miloševiću. Šef države sigurno je zadovoljan što desni ekstremisti, kojih ima i u Domovinskom pokretu i još nekim grupacijama, ne predstavljaju nikakvu političku snagu i ostaju im samo nastupi na televizijama u kojima će ružiti i njega i premijera. S druge strane, predsjednik sigurno nije sretan vidjeti potpuni potop SDP-a kojem je bio dugo na čelu, jer sve ovo što se sada događa ne daje nadu da će stranka u dogledno vrijeme prodisati. Naprotiv, zadesit će je i financijska kriza, a slabljenjem infrastrukture past će i zanimanje za stranački angažman. A to znači da će hrvatska ljevica ostati dezorijentirana, izgubljena i napuštena.
Sve to u ovom času shvaćaju i predsjednik i premijer i kreću u novu utakmicu s novim entuzijazmom koji bi trebao biti okrenut istom cilju, da Hrvatska napokon krene naprijed. Milanović će sve premijerove napore u tom smjeru podržavati i to iskreno.
Ali, sve to ne znači da će između dva brda uvijek biti harmonije. Plenković sigurno neće biti oduševljen ako stvari krenu loše, a Milanović započne teškom artiljerijom na riječima. Sigurno nitko, pa ni Banski dvori, neće spriječiti da Zoran Milanović i dalje iznosi svoj stav o svemu što je važno za zemlju, svidjelo se to Plenkoviću i medijima koje on na neki način ima "pod svoje", a to bi onda moglo generirati staru priču o sukobu dva brda. Bit će to živahna kohabitacija, ako već ne i tvrda.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
