Gradonačelnici Pazina Suzani Jašić, diplomiranoj politologinji, suosnivačici i bivšoj čelnici GONG-a, u prvom gradonačelničkom mandatu znali su predbacivati aktivizam, nedovoljno iskustvo u politici i upravljanju velikim sustavima. Svojim ih je rezultatima očito demantirala jer se kao kandidatkinja platforme Možemo! na ovogodišnjim lokalnim izborima izborila za drugi mandat i to premoćno.

O političkom (ne)iskustvu

- Politikom se bavim još od 1996. godine kad sam bila jedna od vodećih osoba studentskog organiziranja u Zagrebu, potom sam sudjelovala u osnivanju GONG-a i vodila ga tijekom 2000.-tih u njegovoj najvidljivijoj fazi kad je kroz njega prošlo na tisuće promatrača, a kroz programe više od sto tisuća mladih. Surađivala sam s brojnim domaćim i zapadnim političarima i državnicima tog vremena i, osim u Hrvatskoj, radila na jačanju kapaciteta institucija i organizacija civilnog društva u području izbornih reformi, medija, civilnog društva i antikorupcijskih politika u zemljama na području Balkana, bivšeg SSSR-a, Afrike, Bliskog Istoka i Azije. Ne znam koje bi iskustvo netko trebao imati da bi bio relevantan politički kandidat. Je li to prethodno biti uhljebljen u upravnom vijeću neke državne ustanove pa si, kao, relevantan? Politika nisu samo izbori i političke stranke. Svako javno izražavanje stava, građanska inicijativa ili sudjelovanje u oblikovanju javnih politika je također politički rad.

Što je s (ne)iskustvom u upravljanju velikim sustavima?

- Ne znam kakvo su iskustvo po tom pitanju imali moji prethodnici ili konkurencija. Ja sam, primjerice, s 26 godina dizala i vodila organizaciju s 13 regionalnih ureda u kojoj je radilo više od 40 osoba, s kojom sam izborila brojne promjene izbornog zakona uključujući i pravo na promatranje izbora, i koja je na prijelazu iz 1999. na 2000. na parlamentarnim i dva kruga predsjedničkih izbora u razdoblju od pet tjedana na biračka mjesta tri put dovela preko 5.000 promatrača volontera iz cijele Hrvatske, što smo ponavljali na svakim sljedećim izborima u 2000.-tima. Ne smatram se menadžerskim magom, ali nisam bez iskustva. K tome, stalno učim, griješim pa popravljam, kritiziram se i analiziram kako nešto mogu bolje ili drugačije. Jako mi je stalo do posla koji radim.

Ono što mi je bilo zanimljivo u ovogodišnjoj političkoj kampanji u Pazinu da se zapravo nije propitivalo tko su kandidati, što rade u životu, kakve su rezultate postigli. Ni jedan medij nije usporedio naše obrazovanje, radno iskustvo, interese, gdje smo bili i što znamo raditi. Nadam se da će u sljedećoj kampanji, bila-ne bila u njoj, biti drukčije.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Vi ste jedina istarska gradonačelnica, u Istri tek je nekoliko načelnica. Kako je plivati tim muškim političkim vodama?

- Ima sjajnih kolega i bivših i sadašnjih, i kroz posljednje četiri godine obogatila sam svoj život njihovim upoznavanjem. Ne razmišljam o sebi kao o nekome tko je različit od muških kolega, ali me ponekad podsjete, haha. Zna se dogoditi da kod određenih kolega postoji možda i nesvjesna potreba za dociranjem, objašnjavanjem što bih ja smjela ili ne smjela govoriti, kako bih trebala razmišljati, klasičan mansplaining. To je pogotovo primjetno po pitanju vodovoda i odvodnje, haha. Takav način komunikacije primijetim, procesuiram, zapamtim, imam stav o tome, ali me to ne pokoleba. Nikad.

Razum i emocije

Djelujete vrlo racionalno pa ipak ne skrivate emocije. Na otvaranju nove zgrade vrtića, a potom i novog Doma za starije, teško vam je bilo suspregnuti suze. Koja je prava Suzana Jašić?

- Jedna i druga. Imam veliku potrebu racionalizirati stvari, prikupljati činjenice, analizirati, argumentirati, vagati, predviđati posljedice i to na jednoj razini kontinuirano radim. S druge strane, puna sam emocija, često se osjećam ganuto od ljepote trenutka - djece koja kreću u vrtić, školu, nastupaju, građana kojima je stalo, zadovoljenja neke važne potrebe, borbe za ideju i slično. Naravno da sam bila ganuta otvaranjem vrtića i Doma za starije, vladala je atmosfera osmijeha, zagrljaja, nježnosti, to je ta ljepota trenutka, to je srž života u zajednici.

Mislim da je u politici dobro imati i razum i emocije. To su dvije strane politike kao jin i jang. Racio je nužan za sagledavanje različitih kutova, procesa, opcija, posljedica radi donošenja što bolje odluke, a emocije su važne kod borbe za vrijednosti, prepoznavanja potreba, komuniciranja i osjećaja identiteta.

Često znate kazati da je jedan od motiva vašeg bavljenja politikom bio upravo omogućiti svoj djeci boravak u vrtiću?

- Bavila bih se politikom i bez vrtića, ali taj je dugogodišnji, veliki društveni problem, bio kap koja je prelila čašu. Većina onih koji su trebali jaslice, nisu ih mogli dobiti i to je baš bio problem, a s druge strane lako rješiv. Izgraditi zgradu vrtića u gradu u kojem nema dovoljno vrtićkih mjesta je jedino moguće rješenje i za to se mora naći vremena i sredstava. Izgradili smo zgradu, uzeli kredit, dobili trećinu od države, zaposlili dodatno osoblje, a cijelom osoblju vrtića dizali smo plaće do razine osnovne škole. Da bismo sve to mogli, morali smo povećati cijenu vrtića jer sustav košta, ali danas svako dijete starije od godinu dana ima mjesto u jaslicama i vrtiću, a ako nije u gradskim jaslicama i vrtiću, a to nije voljom roditelja, sufinanciramo mjesto kod dadilja ili u privatnom vrtiću. Sad više nemamo problem koji je imala generacija roditelja male djece kojoj sam ja pripadala, a da ne pričamo o onima prije nas. Nove se generacije toga ne sjećaju i njima je ovo danas standard. Da malo uopćim - svaki napredak ima svoje borce i borkinje, a potom generacije koje nakon toga uživaju u rezultatima borbe, često ne razmišljajući koliko je truda uloženo da bi se do njih došlo. Zato je važno ponekad stvari pogledati u komparativnoj analizi, vremenskoj, ne samo gledati sebe u odnosu na druge gradove, države ili ljude, nego i sebe u odnosu na svoje prethodnike.

U proteklom mandatu bili ste na meti oporbenih prozivki i zbog Doma za starije, projekta kojeg ste naslijedila?

- Projekt novog Doma za starije naslijedila sam u fazi kamena temeljca. Da sam bila uključena od početka projektiranja, utvaram si da bi projekt bio malo drukčiji, bolji, racionalniji, ali to je, naravno, sad nemoguće znati i lako je tako nešto govoriti. No, činjenica je da je projekt imao dosta situacija koje je trebalo ukloniti, promijeniti, prilagoditi da bi zgrada bila potpuno funkcionalna za namjenu za koju je izgrađena. Drugi problem bili su kadrovi. I s deset korisnika i s pedeset korisnika, morate imati gotovo isti broj zaposlenih zato jer Dom za starije mora funkcionirati 24 sata svih 365 dana u godini. Nismo htjeli otvoriti Dom s manjim brojem radnika od propisanog zato jer to nije održivo, tako ljudi brzo pregore pa odu i kvaliteta usluge pada. Što bih napravila drugačije iz ove perspektive? Odmah bi krenula s većim plaćama zbog toga što se to na kraju pokazalo presudnim.

Realizirani projekti

Ekonomska cijena, odnosno stvaran trošak smještaja i njege u Domu za starije nije mali i ne može biti mali jer radnici i skrb koštaju i mora se znati prava cijena kreveta. Nakon toga grad ili općina trebaju odlučiti koliko sufinanciraju, u slučaju Grada Pazina to je 30 posto ekonomske cijene. Ljudima je malo, ali proračunu nije, jer ćemo ove godine dodatno usmjeriti oko pola milijuna eura u Dom budući da će njegovi troškovi biti kao da je cijele godine radio u punom pogonu, a nije, tako da neće uprihoditi dovoljna sredstva od korisnika. Međutim u 2026. godini Dom mora postati održiv, a Grad će i nadalje sufinancirati korisnike sa svog područja.

Važno je da domova za starije ima, doduše s različitom kvalitetom usluge, cijenama, osnivačima i sufinanciranjem. Gradski domovi nemaju sufinanciranja od strane županije ili države, sve je na gradovima i korisnicima. Šteta da u Istarskoj županiji nemamo ujednačene cijene javnih domova i kvalitetu usluge, bilo bi dobro da to bude put kojim idemo u budućnost.

Dom za starije je prve korisnike primio u ožujku, mogli ste ga svečano otvoriti uoči izbora, a niste. Zašto?

- To je projekt više generacija i velikog broja ljudi. On je i moj jer sam, posebice u finalu, na njemu ostavila i dušu i srce, pogotovo prošle jeseni i zime i puno sam se dala, ali to nije samo moj projekt. Dobila sam u nasljeđe kamen temeljac i proces spreman da se Dom izgradi. Nisam htjela da se na njegovom otvaranju zasjeni ta višegeneracijska priča nekakvim osobnim, partikularnim, kratkoročnim interesom gdje bi se ljudi došli naguravati i fotkati u kampanji. Svečano smo ga otvorili nakon izbora i drago mi je da sam na otvaranje pozvala i one koji su prije mene bili uključeni u projekt, uključujući i bivšeg gradonačelnika. Mogli smo se pogledati u oči i reći s pravom - ovo je naš projekt. Bilo mi je važno da na otvaranju Doma za starije bude dobra emocija, bez kalkulacija.

(TZ središnje Istre)

Koji su projekti obilježili prošli mandat?

- S građevinske strane to su sigurno bili novi Dom za starije, nova zgrada vrtića, obnova odmarališta u Špadićima, rekonstrukcija ceste kroz Pazin, proširenje groblja na Starom Pazinu. Ono po čemu ću se ja sjećati tog covid-postcovid-rat u Ukrajini-inflacija mandata je trud oko očuvanja sustava koji je bio krhak, gotovo na rubu.

Danas sam ponosna na timove ljudi koji su se ili izgradili ili dodatno dogradili u sustavu, a kad sam došla 2021. godine toliko su plaće bile male, toliko je sustav bio ranjiv da smo jako lako mogli ostati bez dijela vrtićkih skupina, bez vatrogasne postrojbe, ustanova u kulturi... Nemate novaca, imate minus u gradskoj blagajni, a znate da morate dići plaće ljudima, jer, ako odu, uzalud javna politika i prazne zgrade. Toliko truda smo uložili da povećamo prihode Gradu na sve moguće načine, mogla bih pričati o tome jako dugo, hahaha, no do danas smo ipak uspjeli povećati plaće do mjere da one ipak budu korektne što je iz perspektive te 2021. godine izgledalo nemoguće. Tim putem želim nastaviti. Želim da plaće u predškolskom sustavu svake godine poravnamo sa školom, da vatrogasce držimo u okviru njihovih propisa, da Dom za starije bude u okviru državnih domova i da onda kultura, gradska uprava i ostali budu poravnani s njima u smislu nekakve horizontale, da ne budu velikih razlika. Bez ljudi u sustavu, nema ni sustava ni javnih usluga. Lijepo je graditi i doprinositi javnom interesu i općem dobru, dragi naši mladi, možda zvučim staro, ali onaj tko osjeti zadovoljstvo rada za zajednicu, opće dobro i javni interes, taj je stvarno bogat čovjek, neovisno o materijalnom statusu. Zato, dođite nam, budite liječnice, nastavnici, pravnice, socijalni radnici, neće vam biti lako, ali bit ćete dio nečeg većeg - izgradnje sadašnjosti i budućnosti za sebe i svoju djecu.

Kamere su nužne

Što je sa slučajem bivše tvornice Istraplastike u kojoj je talijanska tvrtka odložila na tisuće tona industrijskog miješanog i plastičnog otpada iz Italije pa otišla u stečaj?

- Dosje tog predmeta ima već koji kilogram. Nema kome nisam pisala i s kim se nisam sastala. Na kraju je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u siječnju ove godine raspisao natječaj za sanacije lokacija na koji smo prijavili upravo tu pazinsku lokaciju i ušli među njih pet, šest, koje će država sanirati. Prije mjesec dana trebala je doći delegacija Fonda. Rekli su da su pred javnom nabavom, no odgodili su dolazak za kratko vrijeme dok DORH završi slučaj. Taj je problem, čini mi se, pred rješavanjem, ako su lagali mene, i ja lažem vas.

Da li je Pazin siguran grad? Moguće i u kontekstu pljačke tijekom koje su nepoznati počinitelji probili zid kafića na Trgu slobode i kroz rupu u zidu ušetali u banku?

- Priča je nevjerojatna, ali mislim da ona ne utječe na osjećaj sigurnosti građana, na njega utječe dojam da nedostaje policije i u gradu i na cestama i to ne samo na području Pazina, već svuda. Vjerujem da bi kontakt policajci, policajci u zajednici, prisutni u gradu, mnogo više podigli osjećaj sigurnosti i reda, i kod poštivanja prometnih pravila, i kod oštećivanja ili otuđivanja imovine. Morali smo, primjerice, staviti kamere kod prilaza stadionu zbog helikopterske službe, jer smo već sedam puta promijenili rampu koju je netko slomio da bi parkirao! Nevjerojatan egoizam kod nekih ljudi, zbog takvih ljudi morat ćemo u daljnje kamerizacije, iako sam protiv života u Velikom bratu i mentalno se tome odupirem, ali ako svijest ljudi nije na razini da se ponašaju pristojno, uviđavno prema potrebama drugih ljudi i s poštovanjem prema zajedničkim resursima i potrebama, onda ih treba lupati po novčaniku.

Nedavno se konačno krenulo u proces pripajanja odvodnji Istarskom vodovodu. Kakva je pozicija unutrašnje Istre?

- Zakon, država, već nekoliko godina traži da se gradske tvrtke odvodnji spoje s Istarskim vodovodom Buzet koji je u vlasništvu gradova i općina središnje, sjeverne i zapadne Istre. Razumljivo je da zapadna obala, Rovinj, Poreč i Umag, koja je investirala uz pomoć EU sredstava značajne iznose u svoje odvodnje, podigla velike i skupe sustave i zaposlila inženjere, osjeća strah kako će sve funkcionirati kada se te odvodnje pripoje ne toliko suvremenom vodovodu. Zbog tog razumljivog straha, htjeli su zadržati kontrolu nad svojim firmama, no s druge strane oni imaju vlasničku većinu i u Istarskom vodovodu tako da će zapravo sve ovisiti o tome kako se bude uspješno upravljalo tim objedinjenim sustavom vodovoda i odvodnji. U tom su procesu htjeli mnogo veću samostalnost podružnica što bi značilo da bi, ne samo odvodnje ostale na neki način autonomne, već bi i poslovnice vodovoda postale autonomnije nego danas. To nije bila intencija zakonodavca, jer bi to bila razgradnja vodovoda, a ne objedinjavanje isporučitelja vodnih usluga. Ne dolazi u obzir da se na području jedne podružnice prikupljaju i troše sredstva samo na tu podružnicu jer vodovod i IVS su zajednički sustavi.

Postoji sentiment u sjevernoj i središnjoj Istri prema Istarskom vodovodu, drukčiji nego na obali. Vodovod je za Buzet identitetsko pitanje, međutim izgradnja akumulacije Butoniga je oduzela jedan dio teritorija, i sela, pa i Motovunske šume - i Buzeštini i Pazinštini. Cijela okolica Butonige postala je vodozaštitno područje na kojem je propisan niz ograničenja i tamošnja sela počela su još više odumirati, a promijenila se i mikro klima. Općenito, u unutrašnjosti ima mnogo vodozaštitnih područja što je ograničavajuće za brojne djelatnosti, dok je s druge strane obala postala većinski vlasnik vodovoda na osnovu potrošnje i odlučuje o sudbini sjeverne i središnje Istre u vodovodu. Nakon dosta mjeseci procesa, na posljednjoj skupštini Istarskog vodovoda kad su donesene odluke o spajanju odvodnji s vodovodom, obala je tražila da se izmijeni društveni ugovor na način da se odredba da samo 100 posto prisutnih na skupštini može izmijeniti društveni ugovor izmijeni u 75 posto prisutnih. Bili smo pod pritiskom rokova i najavljenih uskrata financiranja projekata pa smo morali donijeti odluku i nakon dosta sati sporazumjeli smo se na 90 posto pa se društveni ugovor ni u budućnosti neće moći mijenjati bez razgovora s Pazinom i Buzetom. Građani središnje Istre, budite ponosni na svoje načelnike i načelnice, zastupali smo dugoročne interese središnje Istre, u ovoj priči bilo nam je potrebno jedinstvo i ostvarili smo ga. Zahvaljujem i obali na dogovoru. Spočitnuto mi je da kroz nazivlje dijelim Istru, ali dvije Istre već postoje, i ekonomski i infrastrukturno. Razumjeti te različitosti i probleme put je prema suradnji svih nas na dobrobit cijelog poluotoka.

Povezane vijesti

• Konstituirano Općinsko vijeće Kanfanara, Jurman kreće u peti mandat s 85 posto podrške