NA GRADSKOM STADIONU

FOTO / KOMEMORACIJA ZA BRANKA BUBIĆA BUBU, ISTINSKU LEGENDU PULSKOG, ISTARSKOG I HRVATSKOG NOGOMETA: Najteže će biti prihvatiti dolazak na "Drosinu" znajući da na njoj više nećemo sresti Bubu

Ove godine se navršava točno 50 godina otkad smo se nas dvojica upoznali i potom intenzivno družili do posljednjeg dana, a na ovom smo terenu ostavili mladost i najbolje godine našeg života. "Peru" me emocije i premda bih mogao dugo još govoriti o njemu, reći ću još samo. Neka Buba mirno spava na ovoj našoj istarskoj grudi koju je toliko volio i vidimo se jednoga dana na nekom drugom mjestu, rekao je, između ostalog, njegov emotivni nekadašnji suigrač Dario Ružić

| Autor: Ivica CEROVAC, Goran ROJNIĆ


Na Gradskom stadionu "Aldo Drosina" večeras je održana komemoracija u povodu odlaska legende pulskog, istarskog i hrvatskog nogometa, Branka Bubića Bube. Brojni su bivši i sadašnji nogometaši, sportski djelatnici, prijatelji i poznanici, ali i mnogi "obični" ljudi, pohodili "Drosinu" kako bi se oprostili od omiljenog i jedinstvenog Bube, prisjetili se lijepih uspomena i izrazili poštovanje prema čovjeku i njegovom doprinosu ovdašnjem nogometu u kojem je, kao igrač i djelatnik, boravio neprekidno posljednjih pola stoljeća.

Pola stoljeća

Početna minuta šutnje za Bubu, i po njenom okončanju aplauz koji bi vjerojatno još uvijek trajao da ga nisu prekinule prigodne rečenice, najbolje pokazuju kolika je bila privrženost čovjeku koji je bio sinonim za pulski nogometni klub.

- Buba je legenda koja će zauvijek ostati zabilježena u anale kluba. Bio je prije svega čovjek, dobar čovjek i pravi prijatelj, s izraženom neupitnom ljubavi prema svim ljudima koji su ga okruživali i nogometu uopće. Nedostajat će nam i teško je u malo riječi opisati njegovu veličinu. Gušt je bio slušati njegove dogodovštine i iskustva, koja je pričao s čašom vina u jednoj, i cigaretom u drugoj ruci te bih želio da te anegdote svi koji smo ih imali prilike ćuti sačuvamo i prepričavamo novim generacijama jer će s njima i Buba ostati živjeti u našim sjećanjima, poručio je Branko Devide Vincenti, predsjednik Istre 1961, izrazivši sućut i suosjećanje u ime svih djelatnika kluba.

Dario Ružić, koji je deset godina čuvao gol Istre, od kojih je šest godina dijelio svlačionicu s Bubom, po završetku karijere nastavio je suradnju s Bubom kao predsjednik i tajnik kluba.

- Ove godine se navršava točno 50 godina otkad smo se nas dvojica upoznali i potom intenzivno družili do posljednjeg dana, a na ovom smo terenu ostavili našu mladost i najbolje godine našeg života. Borili smo se kao igrači da klub opstane te smo svojevremeno svojim novcem kupili tombolu zahvaljujući kojoj je Istra preživjela. Slično je bilo i po okončanju igračke karijere, kad smo davali vlastite novce samo da bude mir u klubu. Velike su to bile cifre, neću reći kolike jer ovdje na stadionu je i moja supruga koja da ih čuje mogla bi zatražiti razvod. "Peru" me emocije i premda bih mogao dugo još govoriti o njemu, reći ću još samo, neka Buba mirno spava na ovoj našoj istarskoj grudi koju je toliko volio i vidimo se jednoga dana na nekom drugom mjestu, rekao je Ružić.

Brojne su delegacije danas prisustvovale oproštaju jednog od sinonima pulskog nogometa i "Istre" pokazujući da je "naš Buba" bio štovan i cijenjen diljem Lijepe naše i šire regije. Ne samo kao dugogodišnji igrač "stare" Istre i sportski djelatnik, već svugdje omiljena osoba, koji je osvajao svojom jednostavnošću, šarmom i pristupom. Među njima i visoka delegacija Hrvatskog nogometnog saveza s predsjednikom Marijanom Kustićem na čelu, jer iz hrvatskog je nogometa otišla osoba koja mu je posvetila cijeli svoj život.

- Oproštaji su uvijek teški, a još su teži kad nas nečiji odlazak iznenadi. Zbog ljudi poput njega koristimo izraz nogometna obitelj, a Buba nije morao biti niti trener, niti predsjednik kluba, da bi postao njegova legenda, poručio je predsjednik HNS-a.

Buba je u pulskom nogometu, ali i omiljenoj Puli, ostavio najsnažniji pečat. Od kada je 1972. godine stigao u "staru" Istru sve do petka kada nas je napustio. Zbog Pule, Istre i pulskog života, odrekao se nogometnog sna u prvoligaškoj Rijeci i možda neke puno veće karijere koju je igračkom kvalitetom sigurno mogao imati. No, za "staru" Istru odigrao je Buba 406 utakmica, po čemu je drugi na vječnoj listi jer jedini ih je više od njega prikupio Miki Ostović, a usto je za pulski klub postigao 58 zgoditaka.

Ponosni na Bubu

Buba je bio omiljen, zabavan, druželjubiv, pravi simbol kluba kojem će nedostajati, a dobitnik je i nagrade za životno djelo Grada Pule 2019. godine. Još dok je igrao radio je kao tajnik Istre, da bi se u studenom 1988. godine oprostio igračkog dresa, na oproštajnoj utakmici s Dinamom odigranom pred punom starom "Drosinom" i potom nastavio djelovati u kancelarijama pulskog nogometa. Sve do petka.

- Možda će najteže biti prihvatiti dolazak na "Drosinu" znajući da na njoj više nećemo sresti Bubu. Bio je čovjek koji je imao potrebnu dozu smirenosti, a s druge strane jasan i čvrst stav, uvijek spreman saslušati, ali i iznijeti svoje mišljenje. Uvijek je bio otvoren svakoga saslušati i dati svoj savjet. Probajmo tu dozu smirenosti, koju je on imao, živjeti svaki dan, poručio je istarski župan Boris Miletić.

Puno je bilo onih koji su jučer stali iza mikrofona i u svoje osobno ime, ali i u ime svih nas koji smo ga poznavali i cijenili, s par prigodnih riječi oprostili se od Bube. Neven Šprajcer tri je godine bio direktor Istre 1961 tijekom kojih je ravio prisan odnos s Bubom. Poručio je da ljudi žive onoliko dugo koliko ih drugi ljudi pamte, a Bubu će svi mi pamtiti jako dugo. Okupljenima se obratio i pulski gradonačelnik Filip Zoričić, koji je, citirajući Sergeja Jesenjina.

- Kad odlaze dobri ljudi uvijek smo tužni, a Buba je prije svega bio jednostavan i dobar čovjek. Ponosni Ližnjanac, ponosni Puležan i ponosni Istrijan, a mi smo bili ponosni na njega, rekao je pulski gradonačelnik.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of