(Osobna arhiva)
Piše: Ivo KOVAČEVIĆ
Ovaj ulov nema neku spektakularnu priču iza sebe.
Nije bilo posebne taktike ni velikog plana.
Bila je to kombinacija sreće i jednog preciznog hica.
Nakon gotovo dvije godine bez ozbiljnijeg ronjenja napokon sam uspio pronaći malo vremena.
Kako nisam imao cijeli dan na raspolaganju, odlučio sam ostati relativno blizu Splita i zaputio se prema Šolti.
Budilica je zazvonila već oko 4 ujutro, a oko 6 sam bio na poziciji.
Pola sata kasnije već sam bio u moru.
S obzirom na dugu pauzu od ronjenja, nisam imao velika očekivanja.
Krenuo sam polako, sa šuljama na plićim terenima.
Nakon što sam se malo zagrijao, prebacio sam se na čeke na 14 do 15 metara dubine.
Odmah su mi počeli prilaziti manji zubaci, težine između 700 grama i jednog kilograma, ali na to ne pucam nego čekam veću ribu.
I onda, baš kako to često biva, na posljednjoj čeki dogodio se trenutak zbog kojeg se isplati ustati u četiri ujutro.
Na lijevoj strani sam ugledao siluetu velikog škarama kako polako i oprezno prilazi.
Ronio sam s puškom od svega 85 centimetara i odmah sam procijenio da će mi nedostajati dometa ako nastavi trenutnom putanjom.
Kada je nakratko nestao iza grma perušine, znao sam da imam samo jednu priliku.
Brzo sam se još malo privukao i zauzeo bolju poziciju.
I točno u trenutku kada je prošao iza grma, dočekao sam ga spreman.
Hitac je bio idealan, u sredinu tijela.
Čim sam opalio znao sam da je dobro pogođen, ali slavlje treba ostaviti za kasnije.
Škaram je eksplozivno krenuo i u nekoliko sekundi izvukao gotovo 20 metara konopa iz mulinela.
Tek nakon što sam izronio i počeo ga polako privlačiti prema sebi, adrenalin je počeo rasti. Ipak, pravo olakšanje stiglo je tek kada sam ga konačno uhvatio za škrge.
Kakva beštija!
Bio je to moj najveći škaram do sada, težak čak 4.5 kilograma.
Uz njega su u ledenici već čekala dva šarga od oko kilograma i dvije komarče, ali su zbog ovo škarma te ribe pale u drugi plan toliko da sam ih zaboravio slikati.
Prezadovoljan ulovom, spremio sam opremu i krenuo put kuće.
Već sljedeći dan škaram je završio narezan na fete i na gradelama.
Tko ga je probao zna o koliko je vrhunskoj ribi riječ, jednako izazovnoj za uloviti koliko i ukusnoj za pojesti.