(Osobna arhiva)
Cijeli tjedan, nakon pola godina pauze, uzeo sam si za podvodni ribolov.
Krenem naravno. ujutro oko 7, a vani lagana bura kada dolazim do prve pozicije.
Sva sitna riba je opuštena, nitko je ne juri.
Do 11 sati odradim već i drugu poziciju a da još nemam ribe u brodu.
Vjetar pada tako da je na otvorenom čista bonaca.
Odlučujem isprobati poziciju na koju nisam lovio 2 godine.
Stvarno nisam očekivao zubaca na ovoj poziciji.
Sidrim brod na brak i vidim da ima lagani kurenat prema jugu.
Ništa, idem ja provjeriti gdje se drži sitna riba tako je na kraju pronađem na sjeveru.
Onda ide prvi zaron na 8 metara i nakon samo pola minute jedan zubatac od 2 kilograma prilazi, ali malo s krive strane tako da ništa od hica pa idem dalje.
Padam na 11 metara, sakriven sam vrhunski, samo mi vrh puške malo viri iza grote ispred mene.
Nakon 15 sekundi čeke vidim kako se sitna riba miče i kako mi dolazi glava, veoma sporo ali direktno na pušku.
Znao sam da se mi ne žuri, a čini se ni njemu.
I kad je došao na 2 metra od mene pokazao mi je svoju desnu stranu tijela.
Ja opalim i strijela ga probije kroz glavu i škrge i nekako se zaustavi u poziciji na kojoj su kukice za nategnuti gumu.
Probijen je bio dobro, imao je strijelu u glavi tako da se samo opletao glavom lijevo – desno, ali nikako da se riješi strijele.
Tako sam, ga s površine dovukao do sebe bez ikakvog otpora.
(Osobna arhiva)