OTROVNE RIBE

Jeste li znali da pauk može napasti ronioca?

| Autor: Boris Bulić
(Arhiva Novog lista)

(Arhiva Novog lista)


Brojne su ribe koje otrovnim ubodom mogu povrijediti ribolovca. U toj skupini otrovnih riba, po agresivnosti i otrovnosti, prvo mjesto definitivno pripada pauku.

Njegov je ubod neurotoksičan i kemotoksičan, a može biti i po život opasan.

Naše more krije četiri vrste pauka od kojih je najotrovniji pauk žutac sa svojih šest bodlji na prvoj leđnoj peraji.

No i svi ostali imaju manje-više iste karakteristike. Otrovan je ubod bodlji na škržnim zaklopcima i tvrdih šipčica na prvoj leđnoj peraji čiji je početak crno obojan. Prilikom uboda otrov se u ranu brzo i lako cijedi kroz žljebiće na otrovnim bodljama. Trenutno se javlja oštar bol sličan paljenju. Mjesto uboda najprije poblijedi, pa pocrveni, da bi na kraju i pomodrilo. Ospe se sitnim mjehurićima i otekne.

Ako je uboden prst, oteklina se širi prema zapešću, rijetko do lakta ili ramena. Bol se širi po cijeloj ruci, a vrhunac dostiže nakon tridesetak minuta. Nastupa glavobolja, vrtoglavica, povišena temperatura, grčenje mišića, lupanje srca i povraćanje. Može se izgubiti i svijest. Bol se najčešće smanji već nakon dva, a najkasnije za 24 sata, no oteklina ostaje i do desetak dana.

Često se javljaju i sekundarne infekcije, gnojenje i raspadanje tkiva oko mjesta uboda. Rijetki su sistemski simptomi poput malaksalosti, hladnog znoja i kolapsa. Potpuni oporavak može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

Pauk je jak dobro svjestan otrovnosti svojih bodlji. Događalo se više puta da ta riba napadne ronioca koristeći bodlje na leđnoj peraji.

Jedan od prvih takvih zabilježenih slučajeva se zbio sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je u zadarsku Opću bolnicu dovezan ronilac s brojnim ubodima pauka.

U jednom od redovnih grupnih scuba urona jedan je ronilac ugledao na dubini od svega nekoliko metara dubine velikog pauka kako leži ukopan u dno. Želeći ga izbliza pogledati približio mu se na nekih metar i pol kada se riba, očito ocijenivši situaciju potencijalno opasnom, strelovito bacila prema nesretnom roniocu i zadala mu ni manje ni više nego dvanaest uboda svojom leđnom perajom u području vrata i grudnog koša. Srećom su to primijetili i ostali ronioci iz grupe, tako da je unesrećeni samo zahvaljujući izrazito brzom transportu do bolnice i jednako brzoj liječničkoj pomoći uspio preživjeti.

Taj je pauk vrlo dobro znao što ima na leđima i kako se to oružje upotrebljava.

I premda je o otrovnosti i opasnosti koje nosi ubod pauka jako puno pisano i nebrojeno puta upozoravano, i dalje se mogu pronaći ljudi koji vjeruju u mogućnost sticanja imuniteta i rješavanja problema stavljanjem oka ili jetre pauka na mjesto ubada.

Bilo bi jako lijepo da takav postupak može pomoći no nažalost, u kemizmu oka ili jetre nema ničega što može na bilo koji način djelovati na otrov pauka, a sticanje imuniteta na ubode jednostavno ne postoji.

Najnovije dvije potvrde o agresivnosti i otrovnosti pauka smo dobili nedavno s dvije strane svijeta što dokazuje da se pauci u svim morima ponašaju na isti način, barem kada je u pitanju napad otrovnim bodljama.

Tako nam se javio Walter Becker iz Cala Ratjade sa Mallorce koji je imao upravo takav, jako neugodan i bolan susret s paukom.

Evo što nam je Walter rekao o tom napadu:

– Doživio sam napad te ribe iz daljine od tri metra dok sam je na dubini od 16 metara pokušavao snimiti usred dana. Bilo je to prvi put da sam je našao neukopanu.

Sve se to dogodilo jako brzo iako ne sasvim iznenada jer je prethodilo par puta drhtanje prednje leđne peraje.

Napad je bilo popraćen zvukom nalik na ‘bic’ i završio se pogotkom u moje golo desno rame jer sam ronio bez odijela. Bol je bio gotovo nepodnošljiv narednih 24 sata – rekao nam je Walter Becker.

A javio nam se i Tihomir Gržinčić koji je roneći s vanjske strane otoka Ugljana također doživio takav napad.

Evo što nam je Tihomir ispričao o jedno takvom napadu koji je na njegovu sreću prošao bez kobnog uboda:

–To je bilo u kolovozu rano ujutro između 7:30 i 8 sati.

Ronio sam u uvali Velika Sabuša, na otoku Ugljanu.

Tu je dno pjeskovito, a dubina je negdje od 2 do 2,5 metara. Dugi niz godina fotografiram paukove i ovo je bio prvi napad.

Inače bi bili ili mirni ili bi se prilikom približavanja pomaknuli par metara na novu poziciju.

Ali ne i taj puta.

Dok sam ga pokušavao snimiti, zaletio se kao torpedo prema meni i napao me. Doslovno mi se zabio u masku i od šoka nisam bio siguran jesam li dobio ubod. To mi je bio strašan šok da se riba tako zaleti u čovjeka i to još gađa glavu.

Nakon toga prekinuo sam i fotografiranje i ronjenje i od onda im prilazim s posebnim oprezom – ispričao nam je Tihomir Gržinčić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum