Prije tjedan dana zaključen je nautički sajam Rijeka Boat Show. Trajao je četiri dana, za razliku od prijašnjih izdanja, kada je bio dan kraći. Bilo je i lijepo vrijeme, ma prelijepo za ovaj dio godine. Vjerujem da je i posjetitelja bilo više od uobičajenog prosjeka. Kad se samo sjetim nekih potopnih izdanja, barke su skoro pa zaplovile na gatu. Svi smo se sjatili u bar, a jedan posjetitelj bezbrižno je razgledavao plovila, kao da se kiša njega ne tiče. Nije se dao smesti, a mi smo pod krovom bili mokri!

Takvih briga sada nisu imali ni posjetitelji, ni izlagači, ni organizatori. Svi skupa mogli su se sunčati i dobiti lijepu boju, kao usred ljeta. Srećom, posjetitelji nisu morali dugo boraviti u sajamskom prostoru. Sajam nije bio velik, otprilike na razini prijašnjih godina. Stekao sam dojam da je bio zericu manji od lanjskog. Osobnog sam mišljenja da bi mogao biti nešto veći. Ne znači to da ga treba proširiti na čitav prostor putničke luke, pa još dalje na terminal i Molo longo. Bilo bi to previše, megalomanski. Ne mora ni biti jako velik, na primjer, u rangu Biograda ili Zagreba. Mi koji smo više involvirani u nautičko sajmovanje pamtimo kako su završili takvi "izleti u preveliko". Ali, to su sitni, zanemarivi detalji. Možda i nisam u pravu. Nevažno…

Mlada generacija

Ne namjeravam pisati izvještaj, a ni reportažu sa sajma. Kročio sam u sajamski prostor bez ikakvih namjera, sa željom da pogledam što je ponuđeno i pozdravim ljude koje sam godinama poslovnu susretao. Bilo ih je, ali ne puno. Na scenu je stupila mlada generacija. Ne kod jednog proizvođača ili zastupnika, nego kod većine. Neke sam ranije upoznao, uvodili su se u posao, a neki su ga i preuzeli. Sada odjednom očeva nema, ili iz prikrajka prate kako djeca rade. A ti mladi ozbiljno su prionuli poslu. Ciljano su upisali i završili fakultete s nakanom da se uključe i nastave obiteljsko poslovanje. Željni su dokazivanja, imaju ideje kako unaprijediti poslovanje. Ima i onih koji su napustili dobar posao i krenuli graditi plastične brodice. Umjesto lagodnog posla i sigurne plaće određenog datuma u mjesecu, doveli su sebe u probleme da razbijaju glavu razmišljajući kako namaknuti novce za plaće svojih zaposlenika. I ponavlja se to često, rijetki su mjeseci kada bez glavobolje čekaju datum isplate. Očito im taj posao pruža zadovoljstvo, u njemu su se našli!

Vratimo se sajmu. U najavama sam čitao brojke o izlagačima i hrvatskim premijerama. Nisam ih posebno tražio, niti provjeravao koliko ih ima. Vidio sam dosta poznatih plovila, a lako sam zapazio i one što ih vidim prvi put. Posebno su dominirala dva glisera, zlatni i srebrni sa šljokicama, blistali su na suncu. Ne vjerujem da su promakli nekome od posjetitelja. Doplovili su preko Atlantika. Generalno, bilo je glisera, gumenjaka, poliesterskih plovila, izvanbrodskih motora. Slabije je bio popunjen morski prostor. Zanimljivo, u odnosu na veličinu sajma vidjeli smo puno prikolica, s potpisom domaćih i inozemnih proizvođača. Manjkalo je opreme. Ne smijem reći da je nije bilo, ali s onime što sam vidio barku ne bih mogao kompletno opremiti.

Zanimljivi razgovori

Jedne večeri, po završetku njihovih sajamskih obveza, zatekao sam se na neformalnom druženju s većom grupom izlagača. Podalje od luke i mora. Razgovaralo se, a o čemu, nego o poslu i poslovanju. Čuo sam i saznao mnogo toga što nisam nikada kroz sve godine praćenja nautičkog sektora. Na sajmovima, prezentacijama, testiranjima plovila ili motora, sve djeluje lijepo, blještavo. A, iza kulisa… Da čovjek ne povjeruje kako je ponekad zapetljano, pa i dramatično. Što sve doživljavaju, s kakvom se klijentelom i njihovim prohtjevima susreću, pa međusobni odnosi s poslovnim partnerima i kolegama. Možda je bolje puno toga ne znati…

Dio večeri sam slušao, pa je tema promijenjena, mogao sam se uključiti. Poveo se razgovor o sajmovima. Na račun riječkog sajma i njegovih organizatora izrečene su mnoge pohvale. Pa je krenulo nizanje usporedbi s ostalim sajmovima i njihovu odnosu prema izlagačima. Nevjerojatno što im sve, i koliko naplaćuju. Žalili su se posebno na predstojeći sajam u Biogradu. Redom su se izjašnjavali: ja ne idem, odustao sam, nisam potpisao ugovor, pod takvim uvjetima ne želim sudjelovati… Najviše ih je zasmetalo povećanje cijena sajamskog prostora. Kažu, cijene svake godine rastu, ali je sadašnje povećanje preveliko. Pa se još dodatno naplaćuju razne usluge, što bi trebalo biti sastavni dio kompletnog aranžmana. Prema onome što sam čuo, izostat će dosta domaćih brodograditelja i proizvođača. Biogradski sajam izuzetno je velik, možda se taj izostanak neće značajnije odraziti, ali da će domaća ponuda biti umanjena, to je sigurno.

Za riječki sajam, na kojemu su upravo izlagali, redom su isticali da treba nastaviti putem kojim je krenuo. Ne mora težiti velikom širenju, nego samo dopuniti ponudu u nekim segmentima. Zadovoljni su organizacijom i odnosom organizatora. Između ostaloga, hvalili su besplatni parking, što drugdje nemaju. Za sljedeća izdanja možda bi trebalo poraditi na nekim sitnicama, pa da zadovoljstvo bude potpuno. I ono najvažnije zbog čega svi ti ljudi dolaze na sajmove – neki od njih sa zadovoljstvom su isticali uspjeh sajamskog nastupa. Ugovorili su prodaju plovila – jednog a, navodno, neki i dva!

Bez lokalnih brodograditelja

Neki detalji iz sajamske ponude neugodno su me iznenadili. Predstavljeno je dosta plovila, zastupljeni su bili domaći i inozemni brodograditelji. Nisam, međutim, vidio ni jednog brodograditelja iz naše, Primorsko goranske županije. Ni iz Istarske. Nema onih kojima je Rijeka najbliža. Ali su zato došli neki iz daleka, koje uistinu nisam očekivao vidjeti na riječkoj rivi. Došli su prvi put, vjerujem da nisu požalili. Brodograditelj iz metropole pohvalio mi se da je samo jednom izostao sa sajma. Posebnost je i u tome što uvijek izlaže model istog plovila. On inače, a poznajem i njegova oca koji je pokrenuo posao, ne teži širenju proizvodne game. Ne odstupa od onoga što mu se pokazalo dobrim!

Nisam brojio izlagače, ni destinacije s kojih su došli. Stekao sam, opet, dojam da je malo ovdašnjih, iz Rijeke i Županije. Možda i nije malo, ali sasvim sigurno nedovoljno. Jedan od takvih obrazložio mi je razloge izostanka, ima logike! Zato, pohvale onima koji su stalni!

Povezane vijesti

• Nikolić zbog ozljede propušta Rijeku
• Kup Hrvatske: Prošli Hajduk, Rijeka i Lokomotiva
• Hrvatska nautička ponuda predstavljena u Parizu