Njihova (uvjetno rečeno) modna revija, točnije jedan very chic glazbeno-modni performans, bio je najatraktivniji, ujedno i najelegantniji događaj početka godine u tjednu i inače prepunom modno-mondenih događanja

U prvoj polovici 20. stoljeća moda je govorila francuski. Davne 1952. godine čuvena firentinska Palača Pitti, točnije, raskošna Sala bianca, postala je legendarno mjesto rođenja novog talijanskog odijevanja kada su mladi krojač i njegov prijatelj poduzetnik organizirali prvu svjetsku reviju muške mode.

Njihovo skromno, 1945. u Rimu utemeljeno, krojačko poduzeće nazvano po poznatom istarskom arhipelagu, ove godine slavi 75. godišnjicu.

Very chic

Austrijanac Norbert Stumpfl, kreativni direktor koji je u Brione došao nakon iskustava kod Vuittona, Balenciage i Lanvina, u duetu s Olivierom Saillardom, bivšim ravnateljem pariškog Muzeja mode i performerom, odlučili su to proslaviti "povratkom" u Toskanu prigodom već preko tri desetljeća bisemestralnog tjedna mode, tzv. Pitti uomo u Firenci.

Njihova (uvjetno rečeno) modna revija, točnije jedan very chic glazbeno-modni performans, bio je najatraktivniji, ujedno i najelegantniji događaj početka godine u tjednu i inače prepunom modno-mondenih događanja.

Saillard je u privatnoj renesansnoj palači Gerini organizirao i scenografirao specijalni event kolekcije AW 2020 – 2021 koji se ne zaboravlja. Piano nobile, šest od petnaestak sala osvijetljenih stotinama svijeća koje se umnažaju na velikim baroknim zidnim zrcalima, pod raskošnim kasnorenesansnim freskama Bernardina Pocettija, 23 glazbenika iz desetak zemalja u rasponu od solo pijanista do internacionalnog, deveteročlanog, samo za tu prigodu ujedinjenog baroknog ansambla (Bečka i Berlinska filharmonija, Rimska opera...), glazba u rasponu od Vivaldija do Satiea izvođena na instrumentima svojih epoha (nekoliko Stradivarija...), bile su poprište nevjerojatnog, izvanvremenskog, nadrealnog ugođaja.

Klasika i tradicija

Muškarca Briona ne zanimaju ekstravagantni krojevi. Više mu znači tradicija, klasika, povezanost s umjetnošću, ne samo vizualnom. Stoga su modeli ove "revije" bili spomenuti glazbenici na djelu, jedan Gesamtkunstwerk mode, vizualnosti, muzike i savršene scenografije, bez modne piste.

Vodeći motiv, srž čitavog performansa su krojačka izvrsnost, probrani materijali, ležernost, elegancija i tek ponekad lagani dodatak smjelih boja. Rafiniranost kolekcije proizlazi kroz često staromodno birani način proizvodnje, primjerice obrtničkih manufaktura poput ateljea iz Venecije koji jacquard za večernja odijela spravlja strojevima i metodom iz 17. stoljeća.

Više od 95 posto tkanina je talijanske, ostalih pet posto engleske proizvodnje. Muška ikonografija koja se u posljednjih sedamdesetak godina znatno promijenila, kod Brionskog je muškarca ipak konstanta čiju egzegetiku kritičari kao i kreatori vide u istim atributima.

Kreativni direktor Norbert ističe: "pristupnost, uljudnost, diskrecija, primjerenost, tek ponekad (umjerena) egocentrika".

S ovim karakteristikama jednog povijesnog brenda, čak se i sloboda (povremenog) gizdanja u svilenim hlačama ili kaputima od najfinije vune ('baby alpaca' ) može oprostiti, jer ipak se radi o apsolutnim krojačkim perfekcionistima.

Više od stotinjak profesionalnih krojača i krojačica radi u centrali firme, Penne, malom mjestu u pokrajini Abruzzo. Još od vremena legendarnog utemeljitelja Gaetana Savinija (zvanog "Mister Silk") spoj luksuza i stila bila je i ostala sve do danas čarobna formula brionskog uspjeha.

Stoga ne iznenađuje niz stvarnih i manje stvarnih likova koji su bili i jesu "testimonials" njihove estetike: Brad Pitt, Anthony Hopkins, Armie Hammer, Nelson Mandela, Obama, Tramp, Pierce Brosnan… i naravno, njegov alter ego James Bond.

Od "Goldeneye" (1995.) do "Casino Royal" (2006.) ovaj modni prijelaz iz Savile Rowa u Italiju ujedno je prijelaz Bonda i MI6 u postmodernu.

U epohi individualizma bez individua ništa nije bolje od brionskog šarma i suzdržane britanske galantnosti kao podloga za umne i fizičke đavolštine neuništivog agenta parlamentarne monarhije.

Zapravo su već pedesetih godina glomaznim američkim dečkima poput Johna Waynea, Kirka Douglasa, Garyja Coopera ili Henryja Fonde Brioni pridodali dozu europskog šarma i stila, hod i manire neustrašivih grizlija napustili su tek nešto kasnije.

Ali kombinacija oxbridge konverzacije i Aston Martina s Brionima i Martinijem bila je savršena formula klase. Štoviše, vrhunac se zbio promjenom boje Bondovog smokinga od crnoga u tamnoplavi ("blu notte") Eduard VII., Princ od Walesa već je odavno smatrao da je ta boja pod noćnim svjetlom "crnja od crnila".

Međutim, okrutni zakoni marketinga 21. stoljeća, u prvom redu "the product placement", oteli su čuvenom tajnom agentu dobar dio klase i klasike, posjeli ga u BMW dvosjed i poslali u dvosatni vatrometski maraton akcije i reakcije tako da su nakon premijere prvog Bonda s Danielom Craigom jedne od vodećih njemačkih novina objavile prikaz filmskog kritičara pod naslovom "My name is Jimmy, Jimmy Bond..."

Više fotografija pogledajte u fotogaleriji

Foto courtesy Pitti Immagine

Povezane vijesti

• Stairway to heaven: Sveta srca u znaku mode Anje Stehlik
• Fashion Form - Sartorial Cut na Kaštelu
• Turistička promocija - sa stilom