Prvih nekoliko torbica sam isheklala i potpuno rasplela, ali sam, poučena iskustvom iz najranijih dana, na to i računala. Na to računam i kad pokušavam stvoriti neki novi bod, novi način heklanja, priča nam Ivana odgovarajući da za ovaj posao treba imati puno strpljenje jer za jednostavniju torbicu treba oko dva dana izrade, a onu veću ili finijeg boda i po četiri-pet dana strpljivog rada

Iza novog hrvatskog brenda "Bolkica" krije se stoljećima stara vještina pletenja i kukičanja koju je Puljanka Ivana Bolković osuvremenila te stvorila jedinstvene pletene i heklane personalizirane torbice koje spajaju tradiciju s modernim uzorcima i dizajnom. Za sve uspješniju priču ove mlade Puljanke "kriva" je njezina nona Bina iz Raklja koja je malenoj Ivani već s pet godina dala igle za pletenje u ruke.

- Nona Bina otišla je u mirovinu kada sam se ja rodila i normalno je da sam veliki dio vremena provodila upravo s njom. Kao i sve none tada, često je plela, a ja sam joj rado pomagala u svemu što je radila. Tako je jednoga dana pred mene stavila klupko žute vune. Toliko sam griješila i kretala ispočetka da bi na kraju isplela nešto što je imalo oblik Istre, veli Ivana sa smiješkom, dodajući da se, iako oblik nije bio onakav kakav je zamislila, rodila ljubav prema pletenju koja traje i dan danas. Dugo godina baka je ispleteni komad čuvala, a Ivana je plela povremeno, ali nikad kao do prošle zime.

Ljetni đir (Marija Cossi)

Ivana se prisjeća da su u djetinjstvu, ona i njezin brat, upravo zahvaljujući noni, imali prave džempere s likovima iz tada najpoznatijih crtanih filmova, a uz jednu plela je i druga baka, kao i mama.

- Bili smo baš ponosni, priča nam Ivana. Mogle su nam isplesti što god smo brat i ja poželjeli. Tada, u vrijeme kad nije bio tako velik izbor odjeće, mi smo šetali u njihovim kreacijama.

Inače, ova komercijalistica i dobra poznavateljica maslinovog ulja nakon što odradi ture gostiju kroz maslinike i s njima kuša najfinije primjerke ulja, opušta se upravo uz pletenje i heklanje.

Ljupko i elegantno (Marija Cossi)

- Možda zato jer je sve počelo kao igra, a možda baš zato što mogu stvoriti nešto unikatno i posebno. Živimo dosta ubrzano i stresno, a ovo je vrijeme kad sjednem i uživam u miru i svojim mislima, navodi nam Ivana odajući da je prva ozbiljnija rukotvorina koju je nakon djetinjstva isplela bio kaputić za svoju mezimicu Lulu.

Osjećaj da je nešto stvorila svojim rukama bio je, priznaje, neopisiv i odmah dodaje da, iako joj je prvotna ideja bila da nastavni s kaputićima za kućne ljubimce, od toga odustala jer su sve velike modne kuće to uvrstile u svoj program.

Nisu sve male (Marija Cossi)

Stoga je najprije počela plesti kape, a onda se sasvim slučajno upoznala s novim materijalom koji ju je oduševio. Riječ je o "zpagetti yarnu" ili recikliranom pamuku koji joj se sviđa jer sadrži i ekološku komponentu.

- Misao je isprva bila da isheklam jastuk, ali sam se u trenutku predomislila i izradila svoju prvu torbicu. I tako je sve počelo, veli Ivana koja je od tog trenutka znala da je otkrila što točno želi izrađivati. Iako je svaki početak težak, nije odustajala.

Za svaku priliku (Marija Cossi)

- Prvih nekoliko torbica sam isheklala i potpuno rasplela, ali sam, poučena iskustvom iz najranijih dana, na to i računala. Na to računam i kad pokušavam stvoriti neki novi bod, novi način heklanja, priča nam odgovarajući kako za ovaj posao treba imati puno strpljenje jer za jednostavniju torbicu treba oko dva dana izrade, a onu veću ili finijeg boda i po četiri-pet dana rada.

- Ponekad izrada traje satima, nekad danima, znam se uloviti u jedan ujutro kako heklam i dalje, samo da dovršim torbicu, priznaje nam Ivana dodajući da posebnu pažnju posvećuje odabiru kvalitetnih materijala pa tako koristi samo prirodne materijale -pamuk i drvo za ručke torbice, do kojih nekada i nije tako jednostavno i lako doći.

Ivana Bolković s novim modelom (Marija Cossi)

- Svaka torbica nastaje spontano i tijekom procesa izrade često, tek u zadnji čas, odlučim kako će konačno izgledati. Detalji se sami slažu. Ručka, privjesak, mašna… Bitan je taj dobar osjećaj, kaže Ivana kojoj je prije svega bitno da i sama bude zadovoljna s konačnim proizvodom. Stoga modele torbica kreira ali i nosi sama, ali svojim klijentima daje mogućnost izmjene, promjene boje i detalja pa je svaka torbica u konačnici jedinstvena i personalizirana. Otkako je u veljači otvorila svoju Facebook stranicu "Bolkica" njezine se torbice nose diljem Istre i Hrvatske, ali su, primjerice, otputovale u daleku Rusiju. To, je veli, čar društvenih mreža; što nema granica između kreativaca.

Boje se mogu birati (Marija Cossi)

- Granice ne postoje, zaključuje Ivana. Što više pletem i heklam, više ideja imam. Jedan je to začarani krug lijepog i kreativnog iz kojeg ne želim nikad izaći, zaključuje ova Puljanka ističući kako joj je podrška prijatelja i obitelji od velikog značaja, a posebno ju veseli što su njezine proizvode prepoznale brojne djevojke i žene diljem Hrvatske. Stoga se nada da će joj ovaj posao u budućnosti postati glavni fokus od kojega će jednog dana moći i živjeti.

Ivanka s nonom Binom (Marija Cossi)

Povezane vijesti

• Neodoljiv heklani proizvod obogatio jesensku kolekciju brenda: OVE JESENI I KNJIGE IMAJU SVOJU TORBICU