Uvjerena u ribu list kao pravi izbor uspjela sam izbaciti s trona oradu i zubaca pa je tako list postao kraljica moje kuhinje.Tiskala sam prvu knjigu recepata s jelima od lista, pokazuje nam knjigu Rosetta koja je inicirala dane švoja u tamošnjim restoranima

Ove je godine Rosetta Martinčić istaknuta ugostiteljska i turistička djelatnica, vlasnica prvog malog obiteljskog hotela Villa Rosetta u Zambratiji kraj Umaga proslavila 75. rođendan i 80 godina kontinuiranog rada prve krčme, gostionice u vlasništvu njezinih pokojnih roditelja. Kako je Rosetta stasala u gostionici, kako se razvijala ugostiteljska ponuda svih ovih godina i čemu duguje uspjeh u turističko-ugostiteljskoj ponudi sa svojom čuvenom kuhinjom, razgovaramo u razdoblju kada je hotel bio nakratko zatvoren, a vlasnici, Rosetta i Marko netom se vratili iz Portugala.

Oštarija za domaće ljude

- Prvu gostionicu, u stvari krčmu, otvorio je moj pokojni otac Antonio Zancolla 1938. godine iza postojećeg restorana Maruzzelle gdje se nalazila naša obiteljska kuća. U prizemlju je bila krčma, a na katu stan u kojem smo živjeli. Tada je to bila jedina oštarija koja je radila na području današnjeg Mjesnog odbora Savudrija. Redoviti gosti bili su ribari i dolazili bi s područja cijele Savudrije. Igrali karte i moru cantadu, a vani boćali na dva boćališta. Na prostoru iza kuće, na jednoj ledini, organizirale bi se fešte na Svetu Magdalenu (22. srpnja) zaštitnicu Zambratije. Imali smo tavolac za ples. Plesači su pristizali iz šire okolice, iz Materade, Petrovije, Babića... Parkirali bi bicikle na jednoj livadi uz plesnjak pa pogledom tražili partnericu za ples. Stolica nije bilo, pa bi se plesalo do kraja večeri ili bi momci odlazili u krčmu na čašu vina. Svirala je naša limena glazba iz Savudrije, ali se s godinama običaj ugasio, pa se pojavila preteča današnjih glazbenih sastava. Najčešće bi muzičari svirali u kvartetu, na harmonici, klarinetu, bombardinu, bubnju, a pridružio bi se i svirač na usnoj harmonici - organetto. Živjelo se za te plesnjake i susret s djevojkom koja ti je prirasla srcu. U početku se u oštariji nudilo samo vino, a onda se ponuda nadopunila hladnim narescima poput pršuta, sira, pa zatim počinju nuditi istarske salame (salume) i kobasice, a sve to je proizvodio moj otac od naših prasaca. S vremenom se ukazala potreba za toplim obrocima jer su ljudi koji bi dolazili boćati iz Medighije i Monte Rossa (Crveni Vrh) ostajali na boćalištu po cijeli dan i ogladnjeli bi poslijepodne, pa je moja nona počela kuhati tripice i gulaš.

Maslinovo je ulje otac proizvodio sam, a vino je nabavljao kod seljaka u Petroviji ili kod Coronice kraj Babića. Sjećam se da bi otac kušao vino iz bačvi seljaka i zatim rekao koju da mu ostavi vlasnik. Dali bi si ruku i bez ikakve kapare otac je rezervirao bačvu vina, a platio bi tek kada ju je došao preuzeti tijekom godine kada mu je ponestajalo vina u oštariji, prisjeća se Rosseta.

I u vrijeme Drugog svjetskog rata oštarija je bila otvorena i znalo je doći do paradoksalnih situacija. Njemački vojnici ulazili su na prednja vrata u oštariju, a očev šogor, partizan Brajko, istovremeno je kucao na stražnja vrata tražeći da mu udijele nešto hrane jer je u šumi bio gladan. Nijemci su kupovali naše vino tako što bi boce zapunili šećerom za mene i sestru Brunu, jer tada se nije mogao nabaviti šećer, a onda bi, ispraznivši bocu kupovali vino, pričala je s puno nostalgije o prijeratnoj povijesti krčme, naša sugovornica.

Prvi gosti Trieštini

Nakon što joj otac umire 1952. godine, a sestra Bruna optira 1954. godine majka Maria preuzima vođenje krčme, a mala Rosetta, djevojčica od 11 godina bezrezervno joj pomaže u radu.

- Sada već gostionica, pedesetih je godina prošloga stoljeća morala biti otvorena od jutra do večeri i u tjednu nije smjela biti zatvorena ni jedan dan, čak ni za vrijeme korištenja godišnjih odmora. Sjećam se da je zakonom bilo zabranjeno zapošljavanje rodbine i to je potrajalo do ranih šezdesetih godina. Nakon otvaranja granica, poslije 1954. godine, prvi prekogranični gosti bili su Trieštini, a i žene su počele dolaziti u gostionicu što je prije bilo nečuveno. Otvaranjem hotela Adriatic 1964. u čijem je sastavu bio Casino? i noćni bar, mijenja se struktura gostiju. Pristižu u Umag prvi gosti dubljeg džepa, uglavnom lovci iz Sjeverne Italije. S privlačnim noćnim damama dolazili su u našu gostionicu koja koncem šezdesetih godina postaje priznati restoran Maruzza, kazuje Rosetta koja ga koncem tih godina preuzima voditi pod svojim imenom. (Sanja BOSNIĆ)

Povezane vijesti

• Sanacija ceste i novi rotor na dijelu dionice od Zambratije do Umaga
• Od Umaga do Zambratije provizornom cestom
• Do petka zaobilazno za Zambratiju