Anđelka Prpić, poznata glumica koja se u Hrvatskoj proslavila u popularnom serijalu "Andrija i Anđelka", već šest mjeseci igra monodramu "Šta me snađe" koja je, kažu, bolja od svega što je Anđelka do sada radila. U Puli će u srijedu, 4. srpnja prvi put gostovati, i to na Kaštelu, što će joj nakon zagrebačke premijere biti prvo igranje u Hrvatskoj. Tim smo povodom razgovarali s Anđelkom Prpić, koja ne krije oduševljenje pulskim gostovanjem.

Luda kuća

- Vašom monodramom "Šta me snađe" otvoreno je Zagrebačko kazalište 'Luda kuća' vaših kolega. Kakve su reakcije publike, s obzirom da ste dosad imali četiri prepune predstave u Zagrebu?

- Reakcije publike su toliko bile dobre, da se plašim da su bile plaćene. Imala sam veliku tremu kad sam prvi put igrala pred zagrebačkom publikom, a uz to, riječ je o kazalištu jako dragih prijatelja... Nije to mala odgovornost. Ali publika cijeni trud i kada vidi da je i vama na sceni jako stalo.

- Što Vas je sve snašlo u proteklih godinu dana?

- Bilo je turbulentno i intenzivno. Hvala Bogu posla ima, ali ništa bez velikog rada i zalaganja. Malo smo i putovali, malo više radili. Balans je odličan, zadovoljni guramo dalje.

- Je li vam ovo prvi put da gostujete u Puli?

- Prvi put i sigurna sam da ću igranje u Puli pamtiti dugo, dugo, da ne budem patetična sada. Zahvalna sam na interesu publike, ali i na podršci kolega koja je neprocjenjiva. Sigurna sam da će Puležani i Puležanke biti prava publika!

- Kroz monodramu promijenite oko dvanaest različitih uloga. Koliko Vam je to kao glumici zahtjevno, a opet zabavno?

- Dugo promišljam i planiram, ali nikada sebi ne vjerujem, kao što drugi vjeruju u mene. Okružila sam se najboljima u svom poslu koji su što je najvažnije, prijatelji, i prepustila se. Nebojša Romčević je napisao tekst i stavio me pred realno ne tako lak zadatak i hvala mu. Lijepo je kad netko toliko vjeruje u vas. Sada, nakon 60 i više izvođenja ove monodrame zaista uživam na sceni, igram se.

- Publika je jedva dočekala da nastupate s predstavom u Hrvatskoj. Planirate li nam sada biti česti gost sa svojim nastupima pred hrvatskom publikom?

- Prvo moram napomenuti da je "Luda kuća" naš dom u Zagrebu. Bit ćemo na repertoaru ovog novog predivnog kazališta, vjerojatno dva puta mjesečno. A na jesen planiramo ozbiljnu turneju u svim gradovima Hrvatske. Ukoliko netko bude baš insistirao, vratit ćemo se i po nekoliko puta.

- Imate li neke posebne rituale kad dođete u Hrvatsku? Možda neki restoran, šoping...?

- Prvo ljudi! A s nekima od njih šetnjica, s nekima restorani, s Tamarom Garbajs šoping i neiscrpni razgovori. Volim se počastiti i dobrim ritualom za kosu, imam svoju Ivanu u Zagrebu. Kad sam na moru, onda je to čist hedonizam, malvazija, riba, more…

Izvan seta

- Filmsko platno, televizija, kazalište... Što Anđelka najradije bira?

- Najradije sve što uključuje dobre suradnike i lijepu atmosferu dok radimo. Obožavam svoj posao, i radujem mu se kao i prvog dana.

- Publika u Hrvatskoj posebno Vas pamti po ulozi u seriji 'Andrija i Anđelka' i svima ta serija izmami osmijeh na lica. Nedostaje li vam ekipa sa seta i snimanje?

- Družimo se i viđamo i izvan seta. Rijetko će se ponoviti takav posao, toga sam svjesna. No, imam se čega sjećati i znam da mi je smijeh iz tog perioda produžio život makar za koju godinu. Puno lijepog mi je taj projekt donio, zato u mom životu i služi za uspoređivanje kako dobro može biti.

- Nakon snimanja serije izjavili ste kako ste bili u svojevrsnoj "depresiji". Jeste li ostali u kontaktu s ekipom?

- Naš posao je takav, ili ga obožavaš i postaješ ovisnik o njemu ili ga ne možeš ni raditi... Nema sredine. Takva su uglavnom i prijateljstva, koja se izrode u toku rada. I kada nemamo vremena za učestala druženja, kadgod se sretnemo atmosfera je vesela.

- Sinčić Jakša uskoro će u školu (ispravite me ako griješim). Koliko se toga promijenilo otkako je bio beba? Jesu li sada obaveze još veće?

- Obaveze su se promijenile, kao i zahtjevi, te interesne teme. Te obaveze spadaju u one koje hrane i pune baterije. Čini mi se da je zadržao veselu narav s kojom se rodio, i ono što je mamama najvažnije, još uvijek je prava maza.

- Kakvo je Jakša dijete? Jednom ste izjavili da je ispao kao iz telenarudžbe, baš po mjeri vas i supruga....

- Jakša je nas dobar drug, idealan za putovanja, zabavan, komunikativan, emotivan. Pretpostavljam da bolujem od tipične zaljubljenosti u vlastito dijete.

- Pokazuje li afinitete prema nečemu? Hoće li biti glumac na mamu?

- Čini mi se da ga scena zanima, mada uživa i u crtanju. Samo da su zdravi i sretni.

- Koliko se toga promijenilo otkako ste majka? Gledate li na određene stvari drugačije nego prije?

- Izdržljivija sam, čini mi se. Osjetljivija ne neke scene... Nove faze u odrastanju prate i novu životnu dinamiku, ali me sve to raduje. Plašim se uvijek i iznova hoću li biti na visini zadatka.

- Putuje li s Vama na gostovanja?

- Povremeno putujemo zajedno, i prava mi je podrška. Bodri me, hvali, tješi, ali i kritizira.

- Tko je stroži roditelj, Vi ili suprug?

- Dario je ustrajniji, čini mi se da ja brže popustim. Za određene stvari znamo da moramo sinkronizirano reagirati, a kod nekih je poželjno imati i različitosti. Takav će mu biti i život.

- Nađete li Vi i suprug vrijeme za sebe?

- Posao uzima svoj danak, ali ne damo samo naše vrijeme. Svakom paru je nužno da ostane ponekad samo par, bez obzira jesu li i roditelji.

Sanja Pulu

- U jednom intervjuu rekli ste da Vam se priviđa odlazak na Bali. Jeste li ga uspjeli realizirati?

- Jesam, sada mi se priviđa ljeto na Hrvatskom primorju, i najiskrenije, više mu se radujem nego tim egzotikama. Sanjam kako stižem u Pulu, sunce, prepuno publike na predstavi, mislim da neće biti sretnije od mene.

- U kakvim Vas sljedećim projektima možemo očekivati?

- Planiramo nove dvije serije i film, ali svakako mi je prioritet predstava koju hrvatska publika može vidjeti 4. srpnja na Kaštelu u Puli, u Zagrebu nas može redovno gledati u Ludoj kući, a od jeseni i na turneji po svim ostalim hrvatskim gradovima. ( Razgovarao Cristian Bruno GALIĆ)