NAJNOVIJE


U PULU DOLAZE I AVISHAI COHEN TE MADELEINE PEYROUX

FESTIVAL BACKSTAGE LIVE PULA 2018.: Kroz jazz oluju do sigurne luke


Jesu li McBride i njegov sastav zbilja najbolji big band trenutno na svijetu? Tko zna, ali onaj tko nije bio na koncertu taj ne zna što je propustio. Isto vrijedi i za Jamesa Cartera i njegov naelektrizirani sastav * Dok je glas Lizz Wright lokomotiva koji nosi koncert, svirka članova njezinog sastava čini ostatak ove kompozicije glazbenog vlaka

Jazz program festivala Backstage Live Pula 2018 prešao je polovicu i ostala su još dva od pet zakazanih koncerata. Prvi je u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula nastupio Christian McBride Big Band, a nakon njega James Carter's Elektrik Outlet te Lizz Wright.

Za ljubitelje jazza ova imena ne predstavljaju neko jako otkriće, pogotovo kada se radi o McBrideu kojem je ovo bio već treći nastup u Istri, drugi u Puli. No, čak i oni koji poznaju opus ovih glazbenika i pratećih sastava, ostali su zatečeni kvalitetom nastupa. Bilo je to zbilja vrhunsko iskustvo kako za one koji jazz prate kao i one koji o njemu ne znaju puno.

Frontman, komunikator, zabavljač

Naime, McBride, Carter i Wright pokazali su da osim što je važno biti dobar muzičar, bitno je biti i frontman, komunikator pa pomalo i zabavljač koji će na publiku prenijeti energiju. Njihova sposobnost da stvari na bini ali u auditoriju drže pod kontrolom upravo je nevjerojatna, no jednako je važno podsjetiti da takvi nisu postali preko noći. Iza njih su godine vježbanja, stjecanja iskustva u raznim bendovima. Od ljudi u pozadini preko ljudi od povjerenja postali su ljudi na prvoj liniji o kojima ovisi tijek koncerta. Jesu li McBride i njegov sastav zbilja najbolji big band trenutno na svijetu? Tko zna, ali onaj tko nije bio na koncertu taj ne zna što je propustio. Isto vrijedi i za Jamesa Cartera i njegov naelektrizirani sastav koji koncert počinje pravim velikim praskom jazzerske energije i onda u svakoj pjesmi nastavlja sve dalje i dalje, pomičući granice, ploveći kroz pravu jazz oluju i onda se povremeno odmori u nekoj mirnoj luci da bi pred kraj opet okrenuo kormilo prema grmljavini. Ipak, treba reći, imao je za takve manevre odlično pripremljenu posadu kao i McBride. Osim toga, Carterov koncert otvorili su pulski Shugo's Foosy odradivši sjajan nastup.

Otmjeni izgled i opušteni stil

Malo nas je ipak zatekla Lizz Wright koja je nastupila krajem rujna. Iako smo sa studijskih snimaka znali što možemo očekivati, njen koncert još jednom je značio promjenu smjera iz Carterove eksplozije u glazbeno puno mirnije vode gdje primat nad žustrinom imaju emocije. Wright je bila prava dama, skromna diva, takvo je bilo njeno ponašanje i njen gotovo otmjeni izgled koji je odudarao od opuštenog stila ostalih članova. Oni međutim znaju svoj posao i dok je glas Lizz Wright lokomotiva koji nosi koncert, njihova svirka čini ostatak ove kompozicije glazbenog vlaka kojem je važnije da na stanicu stigne sigurno, što znači da će radije ići polakše, nego brzo.

Do kraja su ostala još dva koncerta. Avishai Cohen stiže 29. listopada, a Madeleine Peyroux 9. prosinca. Jazz koncerti u INK-u su za sada odlično primljeni od publike među kojom se uvijek nađe glazbenih stručnjaka kao i nekih koji se ne susreću često s jazzom uživo. Zadovoljni su bili i izvođači i to ne samo prijemom nego i Pulom i njenom bogatom poviješću, pa ako ovako ostane do kraja, mogli bi se već početi raditi planovi za novi ciklus iduće godine. (Mladen RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter