Ubrzano disanje i navala adrenalina pomiješana s osjećajem straha neke su od najčešćih senzacija kroz koje prolazimo dok gledamo horor film. Unatoč tome, mnogi od nas s nestrpljenjem će iščekivati novi horor film kojeg će napeto gledati do posljednje scene. U čemu je tajna?

Strah je subjektivni fenomen – ono što izaziva osjećaj straha kod jedne osobe ne mora nužno izazivati iste senzacije kod druge. No, postoji dobar razlog zašto volimo 'mučiti' sami sebe, a znanost kaže kako je gledanje hororaca zapravo dobro za nas.

Gledanje hororaca potiče instinktivni, primordijalni nagon za preživljavanjem poznat i kao 'bori se ili bježi' koji nastaje kao okidač u situacijama u kojima osjećamo strah. Ukoliko, primjerice, zamislite da se nalazite u ukletoj kući, osjetit ćete strah, no istovremeno znati da ste sigurni jer nije riječ o stvarnoj situaciji. No, iako ćete osjetiti stvarni strah, vaš organizam neće lučiti hormon stresa, već hormon sreće poznat i kao dopamin.

Strah čini da se osjećamo živima i nitko nije imun na njega. Stephen King, autor kultnih horor romana objašnjava kako postoje tri tipa terora koje publika može podnijeti: onaj koji će u vama izazvati gađenje, horor i jednostavno rečeno – čisti teror. Ovisno o vašoj osobnosti, na svaki od ovih tipova terora reagirat ćete drugačije. Najbolji hororci su oni koji objedinjuju sva tri tipa, a jedan od najboljih primjera je kultni film 'Isijavanje', točnije scena u kojoj se pojavljuju blizankinje koje pozivaju na igru.

Znanstvenici objašnjavaju kako kratkoročni stres zapravo pozitivno djeluje na naš organizam te poboljšava naš imunosni sustav. Stručnjaci kažu kako osobe koje vole biti prestrašene u pravilu bolje reagiraju na životne izazove od onih koji izbjegavaju strah. No, koliku dozu straha možete prihvatiti - e to je na vama da odlučite. U svakom slučaju, umjerenost je ključ.