UOČI EMITIRANJA SERIJALA "ROCK'N'PULA" NA PULSKOJ TV NOVI, RAZGOVARALI SMO S AUTOROM DAMIROM BURIĆEM

Od distorzije s češljem, do Atomaca, Gustapha i Idijota


Damir Burić važno je lice pulske rock scene, nekad organizator koncerata i menadžer, svojedobno jedan od urednika pulskog izdanja Poleta, a dugi niz godina bio je zaposlen na pulskom Arena radiju i prije toga na Radio Puli. Burić je realizirao dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli pod nazivom "Rock'n'Pula", čija će se prva od ukupno 22 epizode (svaka u trajanju od 25 minuta) emitirati na pulskoj TV Novi iduće nedjelje, 4. veljače u 20 sati. Ovaj jedinstven i hvalevrijedan projekt producirala je TV Nova, na čelu s direktorom i glavnim urednikom programa Denisom Mikolićem.

Na pisanje povijesti pulskog rocka, kako nam kaže, nagovarao ga je Boško Obradović još krajem 1980-ih godina. Nešto je tada i započeo istraživati i zapisivati, ali nije dovršio. Sada je ideju realizirao u formatu televizijskog serijala. Fenomen rocka u Puli do sada nitko nije obradio u njegovoj cijelosti kao detaljno dokumentiranu povijest. Bilo je pojedinačnih pokušaja, uglavnom vezanih za pojedina razdoblja ili određene stilove, no cijela priča nikada nije ispričana. Za početak, autoru je bilo je potrebno otkriti žive aktere događaja koji su počeli početkom 1960-ih godina. Neki od najvažnijih stvaratelja pulske rock scene ne žive više ni u Puli, pa ni u Europi, već u Australiji i SAD-u.

Prije kolektivnog bendovskog booma sredinom 60-ih godina, jedno od prvih "mjesta zločina" bile su daske Istarskog narodnog kazališta 15. prosinca 1961., publika je tu večer kao najbolji, najoriginalniji i najzabavniji sastav odabrala grupu Romby. Bili su to začeci rocka u Puli. Na natjecanju su nastupili s čuvenom pjesmom "Tequila" (The Chamos, 1958.), nesumnjivo rock pjesmom "Il Ribelle" Adriana Celentana, jazz standardom "Harlem Nocturne", "Passion Flower" (benda Fraternity Brothers) i "When The Saints Go Marching In", koju je 1938. proslavio Louis Armstrong.

U sastavu Romby (čiji naziv je kombinacija prvih slova imena članova) bili su tada 18-godišnjaci Mladen Žmak-Dodo (vokalni solist, kontrabas i violina), Rajmond Ruić (harmonika i klavir), Oto Širec (vokalni solist), Marko Valčić (klarinet i tenor saksofon), Ladislav Pađen (vokalni solist, bubnjevi i violina), Stevo Šprigman (vokalni solist), Boris Potočki (truba) i Ivan Buić-Braco (gitara i violina).

U razgovoru s Damirom Burićem, najviše smo govorili o ključnim rock sastavima 60-ih, 70-ih i 80-ih, jer je o zadnjih 30 godina puno rečeno, a i autor namjerava u perspektivi napraviti serijal o suvremenijoj pulskoj sceni 90-ih i 2000-tih.

- Kronološki, nakon sastava Romby, slijede bendovi Sateliti, Logaritmi, Myths, King Stones, Hush. Počnimo sa Satelitima.

- Prvi rezidencijalni bend u Uljaniku, počevši sa svirkama krajem kolovoza 1964. godine, bili su Sateliti (Franci Blašković - bas gitara, Zdenko Jardas na solo gitari, osnivač benda Emil Horn na ritam gitari i Aldo Brljafa za bubnjevima). U prvoj postavi nije bilo Francija, on je ušao u bend nakon što je poginuo Laci, napravio je na motoru đir oko tadašnjeg Doma JNA i, bježeći od tadašnje milicije, zabio se u prvi kantun kod Uljanika, gdje se skreće za Monte Zaro.

- Logaritmi?

- Logaritme je pokrenuo Dinko Bijažić. S time veze ima i Ivica Karasi, koji je jako puno pomagao. Bend počinje u postavi Saša Dadić i Dinko Bijažić - gitare, Bruno Langer - bas i Anđelo Miletić za bubnjevima. Kao pjevač ulazi Mario Lorencin Jena, da bi ga kasnije zamijenio Branko Unković, jedan od najboljih pulskih pjevača. Vremenom je rivalitet Satelita i Logaritama jenjavao, evoluirajući u sastave Beat Stones, King Stones, Myths, Hush. Postoji zanimljiva priča kako su Sateliti prvi skinuli "Satisfaction" i onda su Logaritmi došli na svirku Satelita. Problem je bio s originalnim distorziranim rifom, a Sateliti su izveli distorziju s češljem i onim aluminijem od cigareta, pa su onda to uradili i Logaritmi.

- Langer mi je govorio da su znali u Uljaniku izvoditi duge, psihodelične pjesme?

- To je bio Hush, kasnije. Langer je izmislio i naziv benda Hush.

- Kao klinac se sjećam dojmljivog pjevača Husha.

- To je Branko Unković.

- S dugom kosom, hipi?

- Ne, to je pokojni Tullio Voschion, ali on je bio kasnije u bendu. U prvoj postavi Husha, nastalog u svibnju 1970. bili su bubnjar Saša Dadić, gitarist Dragan Gužvan, basist Bruno Langer i pjevač Branko Unković. Bendu se kasnije pridružuju Rade Buić, Božo Čabrunić, zatim umjesto Saše Dadića bubnjar Anđelo Miletić, pa dolazi pjevati Đoser, a Gužvana na gitari mijenja Tullio Voschion.

- Svi su bendovi svirali obrade?

- Apsolutno.

- Je li netko išta snimio svojih pjesama?

- Nitko ništa.

- Koji je pulski bend prvi nešto autorski snimio?

- Za televiziju se 1968. snimao dokumentarac o Mati Baloti, koji počinje spotom grupe Myths, koja izvodi svoju pjesmu tobože posvećenu Baloti. To je trajalo manje do minute. Snimali su u Uljaniku, uživo, snimali su je četiri sata, navečer, smrznuli se, ali dobro, snimljeno je i taj snimak postoji. Myths su poznati po tome što su počeli svirati lagano psihodeličniju glazbu… Svi su počinjali s instrumentalima. Nije problem bio što nema pjevača, problem je bio u mikrofonima; trebalo je to ozvučiti. Prvi pjevači u Satelitima i Logaritmima bile su djevojke. Tako su počele Lidija Percan, Radojka Šverko i Arinka Šegando, koje su na nastupe dolazile kao gošće.

- Koji je pulski rock bend bio prvi autorski bend?

- To bi trebao biti taj famozni materijal grupe Hush 1975., u sastav Tullio Voschion, Igor Bošnjak, Eduard Kancelar, Saša Dadić i Đoser. Snimljen je na Radio Puli, o tom se materijalu priča svašta, postoji, ne postoji, uništen, nije uništen. To je bio materijal za LP.

- Je li ikada objavljen?

- Ne, nikada. Nakon toga, istodobno se događaju dvije stvari - ponovno se negdje 1976. okuplja jezgra prvog Husha, u grupi Jovo na novo, koja je nastupila na jednoj gitarijadi i onda im je došao Boško Obradović, nakon čega je nastalo Atomsko sklonište.

- Sjećam se, kao klinac sam bio ispred Arene i slušao koncert Atomaca. Imali su sjajan zvuk, a onda mi je puno godina kasnije netko (možda zločesto i neutemeljeno) rekao da su tada 'svirali' na playback. Kakogod, bio sam očaran tim moćnim zvukom, prije svega Gužvanovom gitarom, koja je zvučala kao da su dvije. Je li to bio play back?

- Stvarno ne znam. Nisam nikad pitao, međutim njima to nije bio problem. Oni su mogli doslovno odsvirati studijski materijal čak i bolje. Ono što iznimno cijenim kod Atomskog skloništa jest to što su stvorili svoj zvuk, koji nije imao veze s tadašnjim zvukom u Jugoslaviji.

- Sjećam se tog impresivnog zvuka kada su dvije večeri zaredom svirali u tadašnjoj 'bašti' Doma JNA.

- Tad se svirao live album. Postoji nekoliko priča o Gužvanovom sviranju gitare. Jedna, koju sam čuo off record, jest ta da se silno trudio skinuti "Little Wing" od Hendrixa. Na koncu je uspio, ne znajući da Hendrix nije to odsvirao odjednom nego u dva puta.

- Hoće li u serijalu gostovati Gužvan?

- Nažalost ne. Postoji nekoliko vrlo važnih ljudi pulskog rocka koji jednostavno više ne žele izlaziti u javnost i on je jedan od njih. Drugi je Franci; to je općepoznata stvar.

- Dobro, ali utjecaj te dvojice je svakoj upućenoj, otvorenoj i dobronamjernoj osobi ogroman.

- Apsolutno. To je jedna grana priče. Druga grana priče događa se sredinom 70-ih, osniva se bend Top. Klavijature je svirao pokojni Igor Štoković, bas Darko Vučinić Vučko, bubnjeve Milenko Piuko i gitaru Valter Dobrilović. I tu se stvara jezgro punka, iako su svirali rock covere. Međutim, tu nastaju neke pjesme. Iz benda izlazi Vučko, odlazi u Zagreb i s Vladom Mladinom osniva u Zagrebu Loš zvuk.

- Oni su svirali s Termitima, Parafom, Problemima i Janijem Kovačičem na koncertu na rukometnom igralištu Arene 1978.

- Bilo je to 1979. To smo mi radili.

- Tko?

- Ranko Borovečki, Damir Paladin i ja.

- Zašto Pankrti nisu došli, pušten je samo film?

- A zašto? Jer je netko nešto zafrknuo.

- Milicija je uredovala na Termitima.

- Termiti su imali dobru zafrkanciju. U to je vrijeme bila frka sa Skylabom, američkom svemirskom postajom koja je trebala pasti i onda su oni odglumili da će pasti baš tu večer na tom mjestu, pa je letjelo brašno, bilo je zahodskih školjki.

- Tada kao 11-godišnjak pobjegao na Termitima ispod bine. Iza njih su svirali Loš zvuk koji mi se, priznajem, nije posebno dojmio.

- Ali su bili važan bend. Loš zvuk, recimo da su bili pulski bend, iako je polovica bila iz Zagreba, objavio je singl za Suzy. To je prvo izdanje novog vala ili punka u kojem prste imaju Puljani. Drugi dio Topa, Milenko i Valter postaju Problemi, prvi pulski punk bend. Važno je da je Vučko autor pjesama "Problemi, problemi" i "Momak, ti si lud". Inače, na tom prvom javnom nastupu Problema 1978. u Domu mladosti umjesto Maurizija di Capue koji je odsluživao vojni rok, bas je svira Vučko.

- Frontmen Problema Marino Piuko bio je velika faca.

- Da se razumijemo, ako maknemo na stranu silno popularno Atomsko sklonište, (jedini pulski bend čiju su cijelu postavu znali ljudi izvana), nakon njih za Marina se može reći, kolikogod je to bilo lokalno, da je bio prava rock zvijezda. Imao je svoj stav.

- Zgodan.

- Vrlo zgodan. Bio je pravi dečko, njemu je to išlo.

- Meni su ipak najdraži bili KUD Idijoti, s Messerschmittima i Spoonsima, Romeo Đomlija...

- Priča o Idijotima je duga, počela je od Nafte. Nakon izvanrednog pjevača Nenada Markovića u Idijote dolazi Branko.

- Tusta?

- Ja sam ga uvijek zvao Branko. Znali smo se cijeli život i za mene je uvijek ostao Branko. Bio sam doma kod njega, slušali smo "American Woman" i gledali košarku, kad je Sale pokucao i donio Branku kasetu s demo snimcima, rekavši mu da vidi može li se tu naći.

- Marino Piuko mi je jednom rekao da je dotad Branko više nalikovao hipiku.

- Pa kažem, slušali smo "American Woman" benda The Guess Who, Branko tada nije imao veze s punkom. Pitao sam baš Saleta što ga je povuklo do Branka. Rekao mi je da je jednom zgodom na probi iz zafrkancije Branko pjevao pjesmu benda Geordie, u kojem je pjevao kasniji pjevač AC/DC-a Brian Johnson (prešao u AC/DC 1980. i pjevao na albumu "Back in Black"), i da ga je privukla ta snaga i taj način interpretacije te da je shvatio da će on biti pravi pjevač za njih. I onda je on postao to što je postao... A nadimak Tusta je autorstvo Marieta.

- Isto pokojnog.

- Ima pokojnih, ne pitaj koliko.

- Romeo Đomlija je također jedna velika faca, dosljedna.

- On je počeo u Visokom naponu. To je njegov bend ustvari.

- Pjevao je Vujat. Nakon jednog koncerta u Uljaniku, kao klinac sam od njega zatražio autogram, a on mi se potpisao iscrtavši znak munje prije i nakon potpisa.

- Tako je. Visoki napon je bio bend nešto između punka i onog što je Đomlija uvijek htio, garažnog rocka.

- Sjećam se kad je Đomlija svirao Ramonese.

- Visoki napon je također imao par hitova, famoznu "Mama, ja sam narkoman", a imali su i obradu "Momak, ti si lud". Nakon toga Đomlija radi ono što mu je bilo bliskije, bio je to krasan bend. Nedavno sam slušao njihov materijal s Matićem kao pjevačem, bas je svirao Fric.

- Sjećam se da je kod Zlatnih vrata na jednom koncertu više grupa, za nastupa jednog pulskog punk benda Matić uletio na binu s pločom na koju je bilo ispisao "Gabba Gabba Hey" i uvjerljivo energično skakao, impresivnog izraza lica.

- Matić zvani Johnny Montezaro.

- Miro Kusačić vodio je odličan Messerschmitt, ali svirao je i u i dobrom bendu Bojkot Fur, kao i u meni najdražem, najprogresivnijem pulskom postpunk bendu Wilsonov grafički projekt (WPG), u kojem je gitaru svirao Rus (kasnije basist Gustafa), bas Siniša, dok je Miro svirao bubanj.

- Tako je. Rekao sam da je kao Milić Vukašinović (smijeh). I Čotka je svirao gitaru, imali su dvije gitare, a jedno vrijeme im je klavijature svirao Leo Štekar. Rus je čovjek koji je gitarom obilježio rock ovog grada, a uvijek je ostao na klupskoj razini. On je upravo takav, uvijek stoji otraga, ali je nevjerojatno važan. Oni su bili prvi koji su izbacili gitarsku new wave liriku.

- Idemo na iznimno važnu vodnjansku frakciju - bendove Gustaph i njegovi dobri duhovi i Stabilizacija.

- Stabilizacija je pobijedila na čuvenoj gitarijadi na Korzu početkom 80-ih, a njihov je saksofonist Elio Šćulac kasnije svirao u Gustaphu. Prije LP-a Gustapha, koji je producirao Milan Mladenović iz EKV-a, oni su izdali tri sjajne kazete, s izvanrednim pjesmama. Milan Mladenović je rekao jednom zgodom da bi Gustaphi trebali komponirati, a onda dati Pere Ubuu i Davidu Thomasu da ih izvode.

- Te kazete Gustapha je snimio Miro Milanović. Kultna ličnost.

- Znalac. Čovjek koji je uloži cijelog sebe u to. Snimio je mnoge bendove, od početka do kraja 80-ih, puno više demo materijala, koji su kasnije završili na pločama, nego Radio Pula.

- Sjećam se da je Franci Blašković vodio tu gitarijadu, i da sam se uživao u tom njegovom duhovitom vođenju.

- Franci je obdaren humorom. Božji dar.

- Koliko imate autentičnog audio i videomaterijala koji će se vidjeti u serijalu?

- Videomaterijala ima jako malo, u to me šiju napredniji heavy metalci, ali to je već druga polovica 80-ih. Imamo taj snimak Mythsa. Od audiosnimaka imamo Probleme, Gola jaja, The Swindle, 77…

- U punk bendu 77 gitaru je svirao Dean Bagar.

- Tako je. Elvis Brajković je pjevao, gitaru je svirao još Zoran Bane Banović, Feca bas, a Valter Glavaš bubnjeve.

- Vratimo se videomaterijalu.

- Jedini oficijelni videospot Gustapha y njegovih dobrih duhova je spot za pjesmu "Damin trip"; bilo je to uoči izdavanja albuma V.

- Postoji raritetna fotografija iz kolovoza 1983. gdje ste ispred pulske Arene snimljeni s čuvenom Margitom Stefanović Magi iz Ekaterine Velike. Kako je došlo do tog susreta?

- Odlučili smo organizirati trodnevni koncert u Areni. Prvi dan su nastupili samo Srebrna krila, to je bio alibi, a druga dva dana novovalni punk koncert, na kojem su, ok, nastupili ljubljanski heavy metalci Pomaranča, ali i Ekaterina Velika, Haustor, 77, sarajevski punk rock bend Elvis J. Kurtović & His Meteors, Paste za zube i, čini mi se, beogradski Doktor Spira i Ljudska Bića. Imam negdje popis. Dosta smo se tada družili s Megi i Milanom. Žao mi je što nikad nisam upoznao Vd-a. A kad je Vd otišao iz EKV-a, Milan je nagovarao Čedu iz Gustapha da dođe u EKV.

- Stvarno? E, to je priča.

- Da, to je priča. Inače, postao sam menadžer Gustapha nakon povratka iz vojske u ožujku 1983. godine. Pino Ivančić je došao po mene na Korzo i rekao: "Ideš sa mnom u Vodnjan" i sa svojom žutom škodom odveo me do Gustapha u Vodnjan. Tamo su mi rekli da su samoupravnim sporazumom zaključili "Ti si od danas naš menadžer".

- Sjajno. Dokad si im bio menadžer.

- Do kraja. Počeli su 1980., a završili 1987. godine. Kad smo kod Milanovog poziva Čedi da dođe svirati bubnjeve u EKV, postoji još jedna zanimljiva priča. Ne znam jesi li bio na koncertu Litfibe u Uljaniku; to sam ja isto radio. Danilo Dragosavac, negdje pred kraj karijere s Lilihipom, bio je na nekoj plaži u Italiji, imali su večer prije koncert. Odjednom mu je sa susjednog stola prišao čovjek i rekao da tamo sjedi Litfiba i da imaju problema s basistom, da su ga oni jučer gledali i da bi htjeli da dođe svirati bas kod njih. Danilo je ostao paf. Nije mogao vjerovati što se zbiva. Mislio je da ga zafrkavaju, ali tamo je bio Piero Pelu, ne možeš ga ne prepoznati. Razmijenili su podatke i nakon nekog vremena čak su mu poslali ček da ima za putne troškove. No, tu je završavao s glazbom, odlučio se za obitelj.

- Prvi rock bendovi skidali su pjesme s Radio Luxemburga?

- Da, to je bila klasika. U tome je velik posao magnetofonom odradio Ivica Karasi, a prije njega sastav Romby odnosno Rajmond Ray Ruić, jedan do najvećih rockera u bivšoj Jugoslaviji, koji sada živi u Australiji. On će biti u prvoj epizodi, imamo snimku skypeom. Čovjek koji je poslije napravio nevjerojatne stvari. Postoji ona famozna priča o tome kako su The Wheels Of Fire, u kojem je svirao Vedran Božić, svirali 1969. u jednom njemačkom klubu s Jimijem Hendrixom, a uvijek se zaboravlja da je, uz bubnjara Viktora Hromina, bas svirao Raymond Ray Ruić. (Bio je i bas gitarist grupa Delfini, Roboti i The Five Up, a od 1980. živi u Melbournu; bio je pomoćnik glazbenog urednika od 1970.-73. na Televiziji Zagreb, a od 1971. do 1974. ravnatelj izdavačke kuće Favourite Music pri Suzy Records, op. a.).

- Znači, Puležan je svirao s Hendrixom?

- Puležan jer je neko vrijeme živio u Puli. On je rodom sa Šolte. (Zoran ANGELESKI)

(Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini