Nekad samo u plemićkim kućama: Blagdanska i svagdašnja salveta

Posebno je zadovoljstvo sjesti za lijepo postavljen stol s besprijekornim mis en placeom gdje je osim pomno složenog pribora za jelo, porculana i čaša te pokoje dekoracije fina platnena salveta obavezna. Taj mali ali izuzetno važan detalj daje svečanost stolu, egzaltira čin hedonističkog užitka te će se većina složiti koliko je ugodnije u rukama i na obrazu umjesto bezdušnog papira osjetiti mekano podatno platno.

Navika uporabe salvete na starom kontinentu postoji gotovo koliko i danas ustaljena kultura stola. Usporedno s nekim drugim civilizacijama poprilično je novijeg datuma. Do 15. stoljeća, a u nekim marginalnim krajevima još i dulje u Europi jesti se običavalo za golim drvenim stolovima iz zajedničkih posuda. Iako su postojali žlica i nož, upotrebljavali su se uglavnom u funkciji zajedničke grabilice i tranžera a ne kao pribor, a jelo se uglavnom rukama. Masne su prste srednjovjekovni jedači čistili provizorno, uglavnom su ih dobro oblizali a nakon jela isprali u vodi.

Oko 1400. godine bilježe se prvi zapisi o prekrivanju stola tkaninama, što se uglavnom koristilo u plemićkim kućama, vjerojatno da na skupocjenom drvu ne bi ostali tragovi vina, vode i masnih mrlja. No kako god da bilo uskoro se u tim visokim društvenim krugovima smatralo neprimjerenim objedovati bez stolnjaka. Stolnjak je u to vrijeme imao i drugu funkciju. Svatko je svoj dio koristio ujedno i za brisanje ustiju. Pretpostavljajući da je došlo do poprilično nezgodnog natezanja za stolovima gdje je sjedilo dva tuceta gostiju, tako je netko došao na praktičnu ideju svakome pored tanjura položiti njegovo osobno platno za brisanje.

Upravo u vrijeme kada je salveta pronašla svoje mjesto na stolovima sve se više počeo koristiti individualni pribor za jelo, sve manje su se brisali masni prsti te je uglavnom od tada služila za elegantno brisanje ustiju prije ispijanja ili nakon završenog ručka. Bila je izrađena od najfinijih materijala na bogatim trpezama ili u nekoj skromnijoj varijanti na građanskim stolovima nezaobilazni upotrebni detalj. Osobito početkom 19. stoljeća kada je Marie-Antoine Careme, osobni kuhar francuskog plemića i uspješnog diplomata Charlesa de Talleyrand-Perigoda počeo kuhati i posluživati, salveta je postala važan modni detalj na stolu.

Ona više nije bila samo uporabno platno za brisanje već dekoracija koja se ovisno o prigodi i važnosti ručka, večere ili domjenka oblikovala u različite forme. Kroz stoljeća sve do današnjih dana salveta je zadržala prepoznatljiv pojam pažljivo složenog stola u ozbiljnom fine diningu ili restoraterstvu gdje se osobita pažnja polaže na kvalitetu i detalje. U užurbanoj svakodnevici je papirnati ubrus nužna alternativa.

Ovisno o individualnom ukusu i financijskim mogućnostima, svatko će biti u prilici pronaći lijepe salvete za nedjeljni, blagdanski ili prigodni stol, bilo od egipatskog češljanog pamuka, finog damasta, irskog lana ili običnog pamuka. Važno da je od prirodnog materijala, no valja obratiti pažnju i da je kvalitetno obrubljena kako bi se lakše održavala te da je uvijek besprijekorno čista i izglačana.