Stanje na terenu govori nam da to što imamo ne znamo prezentirati, zaštititi, oplemeniti, dopuniti, promovirati i ponuditi. Siguran sam da bi područje Solina, Vinkuranskog zaljeva, Cave Romane kao cjelina moglo biti jedinstvena sportsko rekreativna, kulturno i prirodoslovna zona, područje, park, kako god ga zvali. Veliki potencijal na relativno malom području

Brzo hodanje, sportsko penjanje, šetnja, trčanje, biciklizam, zanimljiva priroda, kultura i povijest određenog područja privlače turiste koji svoj odmor odlučuju provesti na nekom mjestu u proljeće ili ranu jesen bez ljetnih gužvi i vrućina. More i sunce i dalje će privlačiti najveći broj gostiju, barem u priobalju. To ipak ne znači da je sve popularniji aktivni odmor rezerviran samo za središnju i sjevernu Istru koja u tom smislu prednjači. Primjerice Buzet i okolica već nadaleko su poznati po ponudi aktivnog outdoor turizma uz enogastronomiju.

Kamenolom

Danas gotovo svako mjesto ima svoju pješačku stazu. Na području Općine Medulin, osim već poznatog Kamenjaka postoji atraktivna zona na relativno maloj površini koja bi kao smislena cjelina, dobro upakirana kao osmišljen proizvod zasigurno obogatila i produljila sezonu. Poznata je priča o kamenolomu odakle je izvađen veći dio kamena za gradnju pulske Arene. Istovremeno je on ljetna pozornica za mnogobrojne zabavne i kulturne manifestacije, penjalište za sportske penjače već više od 30 godina kao i mjesto na koje sve češće dolaze te nebom hodaju nebeski hodači, slacklineri.

Šume iznad kamenoloma kroz koje već prolaze biciklističke staze uz dodatno označavanje pješačkih i staza za trčanje sigurno bi, kao jedinstvena cjelina bile prepoznate kao mjesto za aktivni odmor. Tek kada se popnete na vrh kamenoloma i pogledate ga od gore, postanete svjesni njegove impozantnosti i dimenzija. S tog mjesta za lijepih dana pogled seže do Učke. Spust u ušće zaljeva nije teško označiti, a od tamo do Solina jedva da ima kilometar hoda ako se krećete makadamskom i za automobile dobrom cestom. Staza i puteljaka mimo te ceste ima, kako za šetnje slikovitim uvalama, tako i za trčanje. Ljudi ih koriste, barem oni koji za njih znaju. Od Solina do Kamenjaka možete hodati a da asfaltnu cestu jedva i vidite. Na tom području može napraviti dvodnevni, pa i trodnevni treking, vidjeti fosile na Kamenjaku i još štošta.

Stanje na terenu govori nam da to što imamo ne znamo prezentirati, zaštititi, oplemeniti, dopuniti, promovirati i ponuditi. Čini se da mnogi vjeruju kako to nikoga ne bi zanimalo. Mislim da se varaju. Nešto je i učinjeno. To što su Cave Romane osim nadaleko poznatog penjališta za sportsko penjanje postale mjesto atraktivnih zabavnih i kulturnih događanja u ljetnim mjesecima za svaku je pohvalu. U proljeće će se po rubu kamenoloma postavljati ograda i zaštitne mreže, nadam se ne i preko ruba. Kad će već postojati ograđena šetnica oko kamenoloma mogu razmisliti oni kojima je to i onako posao, da se dvije priče slože u jednu, malo veću. Pa neka Park šuma Soline, Cave Romane i mali prostor koji ih dijeli postanu jedinstvena sportsko rekreativna, kulturna i prirodoslovna zona, područje, park, kako god ga zvali, ali ipak velikog potencijala na relativno malom području. Cave Romana nalazi se pored ceste, lako je dostupna. Posljednjih godina zahvaljujući ljetnim događanjima poznata je i rado posjećena.

Park šuma Soline

Kilometar dalje nalaze se Soline. Park šuma Soline zelena je oaza smještena između Pješčane Uvale i Vinkurana. Jedna su od rijetkih preostalih šuma hrasta crnike na našoj obali. Odlikuju se i velikom biološkom vrijednošću. Upravo zbog toga svrstane su u kategoriju zaštite kao park šuma. Od 1996. godine brdo Soline zaštićeno je prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske.

Javna ustanova Kamenjak ujedno i skrbi o Solinama, barem na papiru. Šećem Solinama svaki dan i ne mogu se sjetiti da sam ikada sreo nekoga iz Javne ustanove Kamenjak posljednje dvije godine sigurno. Smeće se nakuplja, izgrađeno se slabo održava. Viđao sam prošlo ljeto jednog mladog rengera kome je trebalo dobar tjedan dana da sakupi svo smeće samo oko bunkera. I uspio je usprkos tome što su svakog dana drugi bacali novo smeće. Kasnije je tokom ljeta čistio i održavao to područje. Znak je to i naše nekulture. Postoje kante za otpatke duž cijele obale svakih 100 metara od početka šetnice ispod hotela Valsabion pa do kraja makadamske ceste do bunkera, a to je već područje park šume. Sve to Med Ekovi djelatnici redovno prazne i čiste. Ponekad mi se čini da ljudi namjerno promašuju kante.

Prije više godina realizirana je edukativno rekreativna šetnica u Solinama duljine otprilike 1.200 metara. Kružna, kratka zanimljiva staza koja kreće iz Pješčane Uvale, šumom iznad mora nakon čega slijedi kraći uspon pored oronulih, zapuštenih i nikada uklonjenih ostataka nekadašnje nelegalno izgrađenih vikendica raznih oblika. Spust vodi natrag do već spomenutog bunkera gdje ste na polasku ušli na najzanimljiviji dio staze. Kasnije je taj dio staze produljen, ali ipak nikad do kraja uređen do šljunčane plaže u Vinkuranskom zaljevu. S tog mjesta možete nastaviti šetati stazom uz more do samog dna zaljeva prepunog periski, kojih inače nije teško vidjeti cijelom obalom zaljeva. Šetnju možete nastaviti do najvećeg, impozantnog i najstarijeg kamenoloma u Istri. Kombinirajući staze u raznim varijantama može se prohodati prirodom 6, 7 do 8 kilometara gdje se ima što vidjeti mada jedan dio ne spada u područje Park šume.

Na jednom mjestu uz malu investiciju moglo bi se urediti pješačku stazu kroz prirodu, uz more, pored periski, neka to nikog ne brine. Tko ih i pokuša vaditi teškom će ih mukom iz mulja izvući. Česti posjetitelji zaljeva su čaplje i ostale ptice. U povratku dolazi se iznad Cave Romane, obiđe kamenolom. Zatim se prolazi ne označenim, ali ugodnim putem pored napuštenog pčelarskog kamiona u šumi te nakon stotinjak metara od njega stiže se na livadu s koje se pruža pogled na otočiće Fraškerić, Frašker i Fratarski otok, Vinkuran, Banjole, Indije. Za lijepih dana vidi se i Velebit, a na drugu stranu prema Verudeli i svjetionik.

Vratimo se Solinama, onom dijelu koji je pod službenom ingerencijom JU Kamenjak. Na samom ulasku u šumu, još na makadamu postavljene su sprave za vježbanje, nakon dugo vremena i ograda jer su među spravama ljudi obožavali parkirati automobile, neki i kampirati. A sprave se koriste. Lijepo je vježbati uz more mada viđam i sportaše koji auto parkiraju na putu pored sprava, odrade težak trening, a parking je 100 metara udaljen od njih. Kako to često biva ni to nije dovršeno. Prostor pod spravama trebalo bi prekriti kamenim škrilama ili popločati. Nalaze se na zemlji koja nakon svake kiše postaje blato.

Nekih 500 metara šetnice gusto je opremljeno edukativnim tablama o šumi, jednom lijepom klupom sa stolom, postavljen je drveni vidikovac i u razmaku od par stotina metara četiri drvene kućice s edukativnim sadržajima koje nisu zaživjele. Prije možda već i 5 godina kada su postavljane netko mi je rekao da su namijenjene djeci, školskim izletima u prirodu. Nisam primijetio da itko uopće u njih ulazi. Prepuštene same sebi, stoje i polako, ali sigurno čekaju da se pretvore u tužne ruševine.

Nekorišteni potencijali

Postoji u Općini Medulin još puno od struke ne prepoznatih potencijala za produljenje turističke sezone. Možda bi inicijativu trebali pokazati iznajmljivači apartmana iz Pješčane Uvale i Vinkurana, oni su najbliži. Izgleda da svima previše dobro ide da bi se o svojoj okolini i pobrinuli, vlastitu ponudu obogatili, ali prvenstveno zaštitili.

Siguran sam da bi područje Solina, Vinkuranskog zaljeva, Cave Romana kao cjelina moglo biti jedinstvena sportsko rekreativna, kulturno i prirodoslovna zona, područje, park, kako god ga zvali. Veliki potencijal na relativno malom području. Na nekim sam projektima radio, na nekim surađivao i uspješno su zaživjeli. Uz dobro osmišljen i realiziran plan i onim što nam je Bogom dano i kroz povijest ostavljeno vrijeme je da se učimo malo drugačijem pristupu turizmu, ali i našim potrebama. Realiziramo ih osmislimo i osvijestimo tu gdje jesmo, gdje živimo, što imamo i dobro poznajemo. Učiti od drugih treba, dapače. Pitanje je gdje i od koga. Odavno su prošla vremena kada su u našim restoranima najbolja vina bila ona od Ščureka, Movije i ostalih vinara iz Goriških brda, kada smo mislili da su talijanska maslinova ulja najbolja. Skloniji sam razmišljanju kako bi ploču trebalo okrenuti, pa neka s vremenom drugi dođu učiti od nas. Pametnih i poduzetnih, naročito među mladima imamo. To je naše osnovno bogatstvo koje treba podržati i poduprijeti, ne političku podobnost, prijateljstva ili interese. Na zadovoljstvo nas samih, dragih nam gostiju i još dražih nam njihovih novčanica. A koji su trendovi modernih nomada, to znamo već odavno. Outdoor aktivnosti, kulturna baština, gastro ponuda na vrhu su potreba današnjih gostiju. Dovoljno je da u proljetnim mjesecima posjetite Rovinjski Zlatni Rt/Puta Corrente. Vjerojatno bi se iznenadili, osim već poznatom ljepotom parka brojem penjača, biciklista, trkača, šetača. Znam, teško je usporedivo, zapravo nemoguće, ali je zato drugačije. Sadržaji su već odavno prestali biti luna parkovi. Seoske fešte su tradicija. Tradicije se treba držati i njegovati je, ali ne prepoznati što imaš, a drugi to žele, bilo bi tragično. Zašto? Kada ljudi ne znaju što žele, to je tužno, ali kada ne znaju što mogu – to je tragično!

Povezane vijesti

• Carovac će se asfaltirati u vrijeme zabrane radova
• Nove tri skulpture za šetnicu u Banjolama
• OBNOVLJEN STOLJETNI SUHOZID NA BLATU U VINKURANSKOJ VALI: U obnovi je sudjelovalo 150 volontera