I ova godina započela je prilično sušno. Nedostatak oborina sa tek jednom kišom u posljednja četiri mjeseca nepovoljno se odrazio na poljoprivrednu proizvodnju diljem Hrvatske. Suša je naročito izražena uzduž Jadrana, posebno zbog siromašnije teksture tla i dodatnog isušivanje površinskog sloja kojeg su uzrokovale duža vjetrovita razdoblja sa izraženom burom. Budući da su sušna razdoblja gotovo pa postalo pravilo, povrtlarska proizvodnja se više gotovo ne može zamisliti bez natapanja zemlje vodom.

Kad je riječ o okućnicama, posebno onima oko sve više kuća namijenjenih turistima, suši se može doskočiti osmišljavanjem mediteranskog vrta. Riječ je o suhim vrtovima, sastavljenim od biljaka koje prihvaćaju teške uvjete, duga razdoblja jakog sunčevog svjetla, otpornosti na jake vjetrove, sušenja i nedostatka vode. Mediteranski vrt je i jednostavan za održavanje, pa je omiljen onima koji ne mogu odvojiti puno vremena za vrtlarstvo.

Poznato je da mediteranska područja imaju vruću klimu sa mnogo sunca. Stoga se može pronaći veliki broj biljaka koje su naviknute na sušu, kao i zimzelena stabla i grmlje. U sušnim uvjetima mediteranskog vrta uspijeva mnogo trajnica.

Među njima je jedna od bitnih amblematična biljka južnih vrtova lavanda, bogata mirisima i jednostavna za uzgoj na suhom i siromašnom tlu. Mediteranski vrt je prije svega mirisni vrt, čemu pridonose kadulje, timijan i ružmarin. Ove male biljke oduševljavaju mirisom, a koriste se i u kuhanju, pa spajaju ugodno i korisno.

Uspijevaju i u obrubima ili u džepovima stijena, na dobro dreniranom i ne previše vlažnom tlu. Prilikom uređenja mediteranskog vrta ne treba zazirati od pomalo divljeg izgleda i autohtonih vrsta područja na kojem se vrt nalazi, posebno jer je zahvaljujući brzoj urbanizaciji sve manje zelenih površina. Kao samonikle vrste koje se tu uklapaju su kamilica, smilje, šparoga, kapar, bujač, planika, vrijes i kupina. Na južnim stranama u blizini kuća, zaštićeni od hladnih vremena mogu se uzgojiti agrumi, naranče, limuni, klementine i kumkvat. Preko zime ih dakako treba zaštititi platnenim pokrovima.

 Mediteranski vrt se ne može spomenuti bez stabla legendarne masline, s prekrasnim srebrno sivim lišćem i iskrivljenog debla. Maslina je zahvalno i izdržljivo stablo, koje se lako obnavlja, a autohtona istarska buža može izdržati i temperature duboko ispod nule. Ni maslina ne voli stajaću vlagu, pa joj odgovara šljunkovito, dobro drenirano tlo sa puno sunčanog svjetla. Neizostavni dio mediteranskog vrta je i pergola sa vinovom lozom. Danas postoje brojne vrsta vinove loze koje ne treba špricati, pa će takve najbolje poslužiti za formiranje ljetne hladovine.

 Kad je riječ o voćkama koje nemaju prevelike zahtjeve za vlagom prva je smokva. U mediteranskoj regiji je toliko raširena i korištena da se naziva hranom siromaha. Postoji mnogo vrsta smokvi, ali se kod nas na okućnicama najviše uzgaja obična smokva. Smokva zahtijeva neke sušne mjesece, posebno u doba cvjetanja i plodnosti, a neki izvori navode da im je potrebno malo zimskog hlađenja. Treba im barem osam sati izravne sunčeve svjetlosti. Smokva može izdržati vrlo niske temperature, no ne predugo vremena. Starija stabla su puno otpornija na niže temperature i mraz.

 Izdržljiv je i rogač za čiji je uzgoj potrebno uložiti minimalno truda, energije i sredstava. Rogač lako uspijeva na kamenjaru a najviše mu odgovaraju južni i jugoistočni položaji. Tolerantan je prema drugim biljkama kao što su vinova loza, maslina i badem. Korijen rogača je jako dubok stoga može preživjeti dugotrajne sušne periode. Ova voćka mahunarka ima veliku hranjivu vrijednost a smatra se i prirodnim diuretikom. Veliki je broj sorti rogača, a hrvatske se ubrajaju u jedne od najkvalitetnijih.

Tu su nadalje koštuničave voćke, prvenstveno bademi i orasi, koji su kao orašasti plodovi na vrhu prehrambene piramide. I njima odgovara dobro drenirano tlo bogato mineralima. Važno je da bude rahlo kako bi se korijen lakše razvijao, jer može ići i do četiri metra u dubinu.

Prije sadnje treba dodatno poboljšati kvalitetu tla. Količina potrebnih hranjivih tvari ovisi o kvaliteti tla, klimatskim uvjetima, intenzitetu uzgoja i starosti voćke.

Da bi stabla badema bila zdrava i plodna, potrebno im je osigurati dovoljno dušika, fosfora i kalija. Što se tiče potreba za vodom, badem najviše vode treba za vrijeme dok rastu mladice i dok se zameću plodovi. U kasnijem razdoblja odlično podnose sušu pa se zbog toga najviše uzgajaju uz more. Budući da većina sorata badema nije samooplodno, potrebno je zasaditi parove stabala kako bi se postiglo unakrsno oprašivanje.

Priprema za sadnju oraha slična je onoj za sadnju badema. Zemlja se dodatno mora očistiti od korijenja i drvenastih dijelova, kako bi se spriječilo truljenje korijenja nanovo posađenih biljki. Zemlja se nakon toga ravna i osigurava prirodna drenaža, jer ni orah ne voli stajaću vodu.

Budući da je riječ o dugovječnoj kulturi i da presađivanje nije preporučljivo, pistacije odmah treba saditi na zemljište na kojem se planira uzgoj. Preporučuje se sadnja na dobro dreniranom tlu tijekom jeseni kako bi se korijen do proljeća mogao dobro razviti i pripremiti za sušnije razdoblje. S obzirom na to da je pistacija biljka toplog podneblja, uzgoj će biti najuspješniji u uvjetima mediteranske klime. Međutim, ovo stablo nije osjetljivo na niske temperature pa dobro podnosi različite temperaturne raspone, pa je moguć uzgoj i na većoj nadmorskoj visini. Za uspješan rast i razvoj pistacija potrebno je dosta svjetlosti i topline.

 Kako živice um mediteranskom vrtu često se sadi oleander, prekrasno grmlje dugog cvjetanja, koje može trajati i preko šest mjeseci. Među grmljem koriste se šimšir i tuja, kojima treba najmanje vlage. Na zidovima zahvalne su cvjetne penjačice bugenvilije. Uz zidove se dobro hvata i jasmin sa predivnim mirisom. Ako se ne gaji vinova loza za pergolu se može koristiti i truba puzavica iz porodice bignone, koja će sa će sa svojim velikim narančastim zvonima cijelo ljeto graciozno ukrašavati vrt.

 Osjećaj za oblik i boju

Uspješan mediteranski vrt je kombinacija neukroćene prirode i osjećaj za oblik i boju. Da bi se postigao rustikalan izgled kako i priliči mediteranskom vrtu najbolji materijali su stari kamen i kamene ploče, crjepovi od terakote, šljunak za staze i ispune među gredicama, drvene bačve i tegle od terakote kao uzgojne posude te glineni ćupovi ispod maslina. Kao ukras mediteranskog vrta mogu se koristiti i stara oruđa, plugovi, motike i srpovi, ali ne i betonske skulpture koje nemaju veze s mediteranskim uređenjem vrtova.

 Crni orah i pistacija

Kod nas se najviše uzgaja američka sorta crni orah, a naša jedina autohtona vrsta je obični ili pitomi orah. Na Mediteranu se puno gaji pistacija, hranjiva i bogata zdravim uljima, pa sadrži čak pedeset posto ulja, oko dvadeset posto ugljikohidrata i jednaku količinu proteina. Kao drvo može doseći visinu od deset metara, ali se zbog mediteranskog izgleda i lakše berbe nastoji zadržati grmoliki oblik. Stablo pistacija ima razgranat korijen koji može prodrijeti nekoliko metara u tlo, od kuda crpi vlagu. Riječ je o kulturi koja može podnijeti visoke temperature i sušu, pa nema pretjerano velike zahtjeve kad je u pitanju vrsta tla.

Povezane vijesti

• Zeleni "zen" vrtovi su ponovno u modi: Idealan bijeg od vrućina i užurbane svakodnenice
• Smanjuje stres i anskioznost, povezuje vas s prirodom i utječe na raspoloženje: Isprobajte - ekoterapiju
• Zelene odluke za 2020: Tri stvari koje biste mogli napraviti u vrtu za spas planeta