Mnogi ljudi su nesretni ponedjeljkom ujutro zato što moraju ići na posao. Isto tako vesele se petku poslijepodne zato što završavaju radni tjedan i nemaju više do ponedjeljka obavezu raditi. Provesti tako čitav život moram priznati da zvuči prilično grozno. Vjerujem da ja sam blagoslovljen što se nikad tako nisam osjećao. Ja imam taj luksuz da radeći sa luksuznim satovima nikad nisam imao osjećaj da doista radim već sam se zabavljao i još uvijek se zabavljam, kaže Jean Claude Biver

Dvanaesto izdanje najvećeg regionalnog festivala komunikacija Weekend Media Festival započelo je jučer Masterclassom Jeana Claudea Bivera, čelnika luksuznih brendova Tag Heuer i Hublot i jednog od najznačajnijih svjetskih biznismena.

- Rekao bih da danas 90 posto ljudi svakog dana odlazi na posao i radi nešto, ali bez strasti. I hvala Bogu da mogu tako, da mogu raditi i zarađivati za život nečim što ne vole raditi, u čemu ne uživaju. Međutim, ako imate strasti za ono što radite, onda je to jedna sasvim druga priča. Kao prvo uopće nemate osjećaj da radite, odnosno da vam je posao i ono što radite obaveza. Ne dolazite kući i ne kažete "jeb… ja sam danas radio", već jednostavno uživate u tome jer vas to uzbuđuje i ispunjava. Dakle rekao bih da svakako možete raditi bilo koji posao, ali ni približno tako uspješno, ni približno tako detaljno i savjesno, te ni s približnim osjećajem zadovoljstva koje imate ako taj isti posao radite sa strašću. 

Ferrari sindrom

- Kad ste shvatili da su luksuzni satovi ono u čemu vi uživate i ono čime se želite baviti u životu?

- Prije puno godina pročitao sam jednu od Konfucijevih mudrosti koja kaže "ukoliko ne želite osjećati težinu posla, transformirajte svoj posao u strast", i ta mi je mudrost ostala urezana. U to vrijeme, a bile su to šezdesete godine, bio sam hipi, živio u komuni i zapravo tek tražio svoj životni put. U to vrijeme puno sam putovao, uživao, među ostalim 1967. godine posjetio sam i Dubrovnik. Nisam previše brinuo o budućnosti ni o vremenu jer imao sam pred sobom sve vrijeme ovoga svijeta. Definitivno, vrijeme je tad sto posto bilo na mojoj strani (smijeh op. a.). I sretan sam zbog tog razdoblja. Veseli me prisjetiti se tog vremena prikupljanja različitih iskustava i sazrijevanja. Jedan od savjeta koji sam dao svojoj djeci bio je: Ne brinite, ako trebate šest godina da biste naučili nešto što će netko drugi naučiti i shvatiti za tri. Te dodatne tri godine definitivno neće biti izgubljene, te stoga uživajte i iskoristite to što je vrijeme još uvijek na vašoj strani, jer u kasnijoj dobi više nikad neće biti. Tako sam i ja "gubio" godine i razmišljao o onom što sam doživljavao i čitao, pa tako i o spomenutoj Konfucijevoj mudrosti. I shvatio sam da je on u potpunosti u pravu jer od ljudi koji doista uživaju u svom poslu nikad nećete čuti da rade! Glazbenici poput Beatlesa nisu radili, oni su svirali i zabavljali se. Nogometaši ne rade, oni igraju. I tad sam shvatio i rekao sam sebi da i ja moram pronaći svoju strast i svoju igru. Sjetio sam se da sam kao dijete bio očaran parnim strojevima, da su oni bili moja dječja strast i igračka. Međutim taj dječak je u međuvremenu postao odrastao čovjek, pa se i igračka morala promijeniti. Tako su moja nova igračka postali satovi koji su također savršeni strojevi i koje sam pretvorio u svoju strast kako bih slijedio Konfucijevu misao i mogao kazati "Ja zapravo ne radim, već čitave dane provodim u nečem što volim i u čemu uživam".

- Želite reći da čitav život radite posao koji vam nikad nije bio obaveza?

- Upravo tako. Mnogi ljudi su nesretni ponedjeljkom ujutro zato što moraju ići na posao. Isto tako vesele se petku poslijepodne zato što završavaju radni tjedan i nemaju više do ponedjeljka obavezu raditi. Provesti tako čitav život moram priznati da zvuči prilično grozno. Vjerujem da ja sam blagoslovljen što se nikad tako nisam osjećao. Ja imam taj luksuz da radeći sa luksuznim satovima nikad nisam imao osjećaj da doista radim već sam se zabavljao i još uvijek se zabavljam.

- Koji je recept, odnosno postoji li uopće recept za uspjeh u biznisu luksuza?

- Recept postoji, međutim on se ne odnosi isključivo na biznis "luksuza", već je vrlo sličan i za sve ostale biznise. To je prije svega puno truda i rada jer bez toga ne možete očekivati ni postići rezultate. Kao drugo izuzetno je važno da se okružite izvrsnim suradnicima jer ni bez pomoći nema uspjeha. Ni jedan uspjeh nitko nije izgradio sam. Treća ključna stvar je da u svemu onom što radite morate imati i malo sreće jer ona je potrebna da kad sve drugo zapne, pogura malo stvari naprijed. Dakle puno rada, vrhunski suradnici i sreća su glavni sastojci i temelj svakog poslovnog uspjeha u bilo kojem području poslovanja, pa tako i u ovom biznisu kojim se ja bavim.

- Što je zapravo glavni cilj tog biznisa, prodati proizvod ili prodati želju za njegovim posjedovanjem?

- Pa naš prvi cilj je svakako prodati želju. To je takozvani Ferrari sindrom. Svaki dječak sa 6, 8 ili 12 godina igra se i sanja o crvenom Ferrariju. Kad to dijete postane čovjek i zaradi puno novca on će kupiti Ferrari da ispuni svoje dječačke snove. Da nikad niste sanjali o Ferrariju, kad bi ste ga kupili? Dakle ubaciti snove u glavu mladih ljudi jako je važno. Važno je nama, ali važno je i za njih jer onda kad se ti snovi ostvare, kad postanu stvarnost, onda stiže i onaj stvarni osjećaj postignuća. Zato je vrlo važno i dobro imati snove, a još važnije i bolje je te snove ostvarivati.

- Znači li to da ste vi zapravo u biznisu ispunjavanja snova?

- Točno tako. Posao s luksuznim satovima je biznis ispunjavanja snova. Pripadam generaciji koja je imala potrebu, a zatim i stekla naviku nositi satove, međutim već neko vrijeme stižu generacije koje te navike i potrebe nemaju.