Kako imam užasno puno interesa, ne stignem se baš svime baviti, tako da sam sretna i da u ovom čime se bavim stignem do neke za sebe zadovoljavajuće razine, i da mogu reći da sam ponosna na ono što radim * Uvijek sam u istoj ulozi. Zato sam voditeljica, jer uvijek sam opuštena i pred medijima, ali uvijek je to ista uloga. Probala sam par puta glumiti nešto što nisam ja - i to nije dobro završilo
Ida Prester (snimio Duško Marušić Čiči)
Nakon 13 godina Ida Prester vratit će se u Pulu sa svojim bendom Lollobrigida: nastupit će 4. lipnja u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja na pulskom Kaštelu u sklopu 3. Open Season Festa. Ova obnovljena manifestacija uključivat će i nastupe Vlatko Stefanovski Trija (3. lipnja), Massima Savića (10. lipnja) i Hladnog piva (11. lipnja). Nakon koncerta Ide Prester i Lollobrigide iste večeri nastupit će ABOP.
Ova poznata glazbenica i voditeljica trenutno živi u Zagrebu i priprema novi album, dok s prijateljicom Mijom Kovačić radi zabavni video serijal Fakap.
- Taman sam trebala početi rješavati svoje stambeno pitanje kada su došle ukrajinske izbjeglice pa smo odlučili jednu obitelj udomiti pa smo do kasno navečer opremali potkrovlje kod mojih roditelja. Ima posla, ima akcije, sprema se i ljetna sezona i baš su nam javili da smo u Beogradu rasprodali koncert 24. ožujka pa dodajemo i drugi datum, odmah dan poslije, što mi je lijepa vijest i nadam se da ćemo što više ljetnih svirki ubosti, kaže Prester koja je zadnjih deset godina živjela u Beogradu gdje joj je bio bend, no sigurna je da će se to lagano prebaciti u Hrvatsku. "Dva dana smo u Zagrebu nastupali u KSET-u koji je bio krcat, tako da mi je želja - osim Zagreba koji nam je standardno uporište - da se malo razgranamo i po ostatku Hrvatske gdje nismo puno nastupali", ispričala nam je na početku razgovora koji smo vodili na pulskom proljetnom suncu.
- Planirate li se još negdje preseliti?
- Ja ne bih više. Kada sam bila klinka, maštala sam o Kopenhagenu… To mi je bila velika želja da odem u Skandinaviju, a sada mi brat igrom slučaja živi u Stockholmu i ne paše mu, htio bi se vratiti u Zagreb. Nakon toliko godina koliko ja imam dođu neke životne spoznaje, ali moja spoznaja je da smo svi jako kodirani djetinjstvom. Neki se uspiju izmjestiti, ali ja sam skužila da sam zapravo Zagrepčanka, da mi Zagreb jako odgovara i da se super tu snalazim. Imam nekih stvari koje me vežu za prošlost, s kojima sam puno više sentimentalna nego što sam mislila. Sviđa mi se taj ritam i čak mi paše ta usporenost Zagreba pa kada mi malo dosadi taj mir odem do Beograda u nemir. U Beogradu sam zapravo svakih mjesec dana zbog neke svirke ili zbog snimanja spota, a upravo snimam jedan. Sljedeći singl "Budalo" će izaći krajem ožujka i mislim da je to moj prvi duet, a radim ga s mladim umjetnikom Fantomom. Tako da se šlepam između ta dva grada i moje je mjesto negdje između Zagreba i Beograda, između svih tih Stockholma, Islanda, Reykyavika. Ispada da je tu moje mjesto gdje ću vjerojatno i kosti ostaviti.
- Kako je bilo kada ste došli u Beograd, je li vam trebalo vremena da se priviknete?
- Toliko sam puno nastupala po Beogradu i Novom Sadu, već sam 13 puta nastupila na Exitu…
- Da, ali jedno je negdje nastupati, a drugo je živjeti.
- Čim sam došla u Beograd, zatrudnjela sam. Čim sam se malo izvukla iz toga, zatrudnjela sam drugi put tako da Beograd nisam tih godina mogla niti doživjeti, osim što kao netko iz manjeg grada imaš fascinaciju većim gradom.
- Zagreb je za vas manji grad?
- Više od dvaput je manji od Beograda. Svi koji idemo po Beogradu znamo da je Beograd grad žurki, to je grad noći, grad cuge, hrane, zabave… Oni su za to ekstremno talentiran narod. Za ugostiti, provesti se preko vikenda to je "place to be" gdje cijela Europa dolazi jer to je ta razina života i potreba za zabavom kada će i zadnji dinar potrošiti. Ako hoćeš provod, ideš u Beograd. Taj dio mi je bio jasan odmah na početku i onda sam kroz godine života, od ponedjeljka do četvrtka, upoznala tu drugu stranu Beograda koja mi je bila i dosta naporna. Između Zagreba i Beograda, Zagreb je, po meni, daleko mirniji, intimniji i meni puno opušteniji za odgoj djece. S obzirom da imam malu djecu, između tog što bih ja htjela i mislim da je njima komotnije, budući da su mi roditelji također u Zagrebu, jednostavno smo se odlučili za Zagreb gdje se puno lakše snalazim i gdje je mirniji ambijent koji mi u ovom periodu života puno bolje paše.
- Je li vam netko ikada ponudio ulogu u filmu ili mjuziklu? U vašim spotovima djelujete kao rođena glumica.
- Nije to baš tako, zato što uvijek imam jednu te istu ulogu. Mislim da sam loša glumica, jer mogu glumiti samo sebe.
- Vidim u tim spotovima da ste vrlo ekspresivni…
- …Da, ali uvijek u toj istoj ulozi. Zato sam voditeljica, jer uvijek sam opuštena i pred medijima, ali uvijek je to ista uloga. Probala sam par puta glumiti nešto što nisam ja i to nije dobro završilo.
- Sada ste u godinama kada ljudi požele ponovno "otkriti sebe", pronaći neko drugo ja. Znači, niste razmišljali u tom smjeru da Ida koja je simpatična i komunikativna…
- Da postanem jedna nadrndana baba, ha ha!
- Sjećam se da je poznati američki country glazbenik Garth Brooks snimio album kao rocker pod izmišljenim imenom Chris Gaines pa su se ljudi pitali što mu je došlo.
- Stvar je koliko daleko si spreman ići. U Beogradu sam imala projekt Majka koji sam osnovala i pokrenula i koji je totalno deseto od ovog što radim. Energija je ista, ali to je folk, to je bend s harmonikom, s trubom, s jakim balkanskim organskim zvukom o čemu apsolutno ništa do tada nisam znala. Ali, kako sam došla tamo i bend mi je ostao u Hrvatskoj, morala sam naći nove ljude. Nisam uspjela (uz djecu koju sam odgajala) naći tog producenta, svirača sintisajzera, ali sam zato našla fenomenalnog harmonikaša i trubača koji inače slušaju metal i Red Hot Chilli Peppers. Bio mi je užasno zanimljiv taj spoj, a njima je bila zanimljiva moja indie punk energija. Stvarno o toj autohtonoj folk glazbi ne znam baš ništa, ali jednostavno sam se otvorila prema tom smjeru i to je trajalo pet, šest godina i super nam je išlo. Međutim, ipak me srce odvuklo na žanr koji najbolje razumijem i gdje se najbolje snalazim, a to je taj neki elektropop. Prepustila sam to mlađim djevojkama, imala sam dvije fenomenalne mlade punkerice koje se totalno u tome snalaze, ali isto tako bilo mi je super to razdoblje eksperimentiranja i počela sam ulaziti u tu tradicionalnu muziku, slušati što tu ima. To nije organski moje područje, ali je nešto što je vrijedno istraživati, gdje nisu sve samo gusle i turbofolk. Ima puno više od toga, ali treba imati vremena ući u neki drugi đir. Kako imam užasno puno interesa, ne stignem se baš svime baviti, tako da sam sretna i da u ovom čime se bavim stignem do neke, za sebe zadovoljavajuće razine i da mogu reći da sam ponosna na ono što radim.
- Jeste li uvijek bili kao što ste sada, ili ste se mijenjali od djetinjstva? Odnosno, jeste li uvijek bili ovako otvoreni ili ste radili na sebi?
- Uvijek sam bila jako otvorena, ali sam kao svi klinci bila puna kompleksa koji su me kočili u puno drugih stvari. Svi me prikazuju kao da sam vječito neodrasla djevojčica koja se igra, ali ja baš mislim da sam u glavi "bakica". Znaš ono kada vidiš stare ljude kojima više ništa nije neugodno, nije im bed u tramvaju nešto reći na glas, nije im bed na televiziji reći svoje mišljenje. Toliko si u životu prošao, znaš da imaš toliko ograničen vijek da se nemaš što pred nekim ustezati, nešto glumatati… Reci, brate, to što imaš, stoji iza tog što jesi. Uživam u tome da sam došla do faze da mi stvarno ništa nije neugodno i da mogu reći - 'Takva sam, kakva sam'. Sada radim i muziku sa svojim imenom i prezimenom, to je najbolje što u tom trenutku mogu i to sam stvarno ja, nemam više nikakvih kompleksa i ograničenja da se ne bih nešto usudila. To je to, znam da tko me voli, voli me, a tko me ne voli, nikad me neće voljeti, znam da sam specifična pojava, ne bježim od toga i savršeno se dobro u tome osjećam.
- Kako kao "bakica" koja ima djecu gledate na temu koja je bila aktualna prije nego što su neke druge mračnije vijesti došle u prvi plan, a to su trendovi slušanja kod mladih?
- Mi kao "bakice" i "dedice" i kao generacija X uvijek imamo potrebu soliti pamet. Koja god da si generacija doći ćeš do toga da ćeš izgubiti "edge" prema onim klincima koji će uvijek donijeti nešto novo. Ti ćeš se uvijek zgražati jer će se oni itekako debelo potruditi da se zgražaš, ali ne smiješ ući u tu zamku. Užasno pazim i pokušavam svojim klincima ne crtati, nego samo pokazati što trebaju, a oni će na koncu sami odabrati. Ako im nešto guraš i zabranjuješ, oni će 120 posto ići u kontru. Ne volim turbofolk, mi smo rockerska generacija i rasli smo u tome da te subkulture i cijeli svjetonazor imaju veze s muzikom. Njima to nije tako, ne znači ništa za njihov svjetonazor da slušaju neki turbofolk ili cajku, oni jednostavno slušaju sve. Oni nisu kritični prema tome kao što smo bili mi i mi to moramo progutati. Meni je to bilo teško, ali onda mi se desilo kao u Novom Sadu, gdje mi je došao jedan od mojih najvećih fanova, koji je na svakom koncertu u prvom redu, zna moje tekstove bolje od mene. Priđem mu da se upoznamo, a njemu klecaju koljena i kaže "Ida, ti ne znaš što mi značiš - ti, Jelena Karleuša i Lady Gaga, vi ste meni spasile život!". Ja sam u totalnom šoku, ali ne mogu ništa. On ne vidi da smo sve tri potpuno različite jer on je u meni i u toj Karleuši pronašao nešto što ga motivira i ne mogu se ograditi od toga. On je od svakog žanra, svake subkulture i popkulture konzumirao upravo ono što mu treba. Možda stvarno trebam prihvatiti da su takva divna vremena da oni nemaju u glavi možda te pozerske i snobovske klasifikacije koje smo mi imali. Možda je to dobro, tko zna.
Uvijek se sjetim statusa jednog mog frenda koji je očajan napisao "Nazvao sam kćer Ekatarina, po Ekatarini Velikoj, a ona me danas traži pare za Cecu". To boli roditelje kao što smo mi i naravno da će i mene boljeti jednog dana, ali moramo shvatiti da moramo pustiti djecu da traže svoj put i da to u konačnici ništa ne znači. Možda će se samo zavrtjeti u krug i ponovno doći na, ne znam, na neku muziku koja je nama super. Možda će slušati klasičnu glazbu ili Doorse, ali vjerojatno će slušati muziku svog vremena koja se nama može svidjeti ili ne svidjeti, ali prvenstveno ih moramo odgojiti da budu dobri ljudi, a to možda nema nikakve veze sa soundtrackom.
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>