Nakon sjajnog prošlogodišnjeg nastupa s Messtheticsima u Rojcu u sklopu Jazzbine, bilo je za očekivati da će James Brandon Lewis opet privući publiku na nastupu u Puli, ovaj put sa svojim triom. To se i dogodilo, opet zahvaljujući Željku Markoviću i Jazzbini, i Lewis je nastupio pred rasprodanim Circolom na zadnjem nastupu svoje trotjedne turneje na kojoj je promovirao album "Apple Cores".

Vatra u duši

Za razliku od punkrockersko-jazzerskih, brzih skladbi s kojima je publiku oduševio prošlog ljeta, Lewis se ovaj put predstavio u dosta komornijem izdanju, prilično usporivši tempo iako je zadržao snagu. I dalje on pritišče svoj saksofon, "cijedi" ga kao da mu život o tome ovisi i rezultati se vide u jednom vrlo kompaktnom premda prilično staloženom nastupu. Koncert odrađuje u dva seta, kombinirajući autorske skladbe s ponekom obradom, posvetivši neke od pjesama Donu Cherryju ili Ornetteu Colemanu.

(Snimio Mladen Radić)

Sve je ovo dosta smirenije, koncert protječe bez ekstatičnih proloma aplauza iako se publika ne libi nagraditi svaku izvedbu na njenom kraju. Lewis u prvom dijelu jedva da komunicira s publikom, uzevši mikrofon prvi put tek pri kraju prvog seta kada predstavlja set listu. Slično je i u drugom dijelu koji je ipak nešto živahniji, iako ne puno. Ovo su gotovo misaone, introspektivne skladbe koje prizivaju samoću i zatvorene prostore namjerno zaključane iznutra, nakon teškog dana ili tjedna, nakon ponoći kada se neposredno prije počinka razmišlja o idućem danu. S tom razlikom da, umjesto da se uspavate i prepustite da vas ponese ono što se nakupilo prethodnog dana, ne zaspete, nego ostanete još malo razmišljati. Ovo ipak nije sanjiva glazba, ovo nije topli čaj pred spavanje, ali nije ni visokokofeinska kava koja će vas trgnuti. Atmosferu povučenosti dodatno pojačava i efektno osvjetljenje na pozornici s reflektorima koji u pozadini stvaraju zagasite tonove inače toplih boja, a u jednom trenutku pozornica je uronjena u purpurni kolorit.

U jednom trenutku, nisam shvatio radi li se o citatu ili je to njegova osobna misao, Lewis kaže "Ne mogu ugasiti vatru u svojoj duši".

(Snimio Mladen Radić)

Lewis, sjajan saksofonist, nekoliko se puta sklanja u stranu da bi svojim kolegama prepustio da pokažu što znaju, a nakon svega viđenog, ne bi me čudilo da uskoro netko iz trija dođe u Pulu sa svojim bendom. Prije svega tu je sjajni bubnjar Warren "Trae" Crudup III koji me, ne znam zašto, valjda zbog fizičke sličnosti a možda i zbog stila, podsjetio na Antonija Sancheza. Ima nešto u tom njegovom načinu bubnjanja, ne znam što, a tu je i odlični basist Josh Werner koji dobiva svojih nekoliko minuta.

Dobrota i zlo

Pulski nastup, a time i turneju, Lewis privodi kraju porukama o metafizičkim vrijednostima koje nisu izmjerljive poput ljubaznosti i dobrote napomenuvši da "zli ljudi ne mogu ostati zli zauvijek". Lewis je Amerikanac pa se može pretpostaviti na koga ili što misli. Na kraju, lagano kao što je i krenuo, tako je i okončao nastup skladbom "Sparrow", gotovo romantičnog ugođaja.

Za manje od mjesec dana, već 11. travnja, Jazzbina nastavlja i to s jakim hrvatskim snagama okupljenima u projektu Exterminator ‘81 pod vodstvom Tonija Starešinića, a za jesen Marković najavljuje dolazak jednog zanimljivog benda iz Australije pod nazivom The Necks.

Povezane vijesti

• DOBRO JUTRO DŽEZERI: I u Puli obilježen Međunarodni dan jazza
• Brojna gostovanja svjetski znanih virtuoza u pulskom Jazz Houseu
• Velik interes publike: James Brandon Lewis u subotu ponovno u Puli