Eritreja je država u istočnom dijelu Afrike na obali Crvenog mora. Graniči sa Sudanom na sjeverozapadu, Etiopijom na jugu i Djiboutijem na jugoistoku. Eritreju opisuju kao jednu od najrepresivnijih država u Africi, kao mjesto gde ljudima nedostaje sloboda. Ovo i nije toliko iznenađujuća informacija s obzirom na to da se radi o jednostranačkoj državi u kojoj je vladao predsjednik Isaias Afewerki. Svoju neovisnost od Etiopije, Eritreja je službeno stekla 1993. godine.

Vlada je ukinula sve stranke i zatvorila lokalne privatne medije. Mladima je nametnuta vojna obaveza.

Upravo iz tih razloga, većina stanovništva pokušava tražiti sreću izvan granica države. Nažalost, mnogi su preminuli u pokušaju prelaska Sahare i Sredozemnog mora kako bi došli do Europe. 

Jedina telefonska mreža je „EriTel“, i ona je u vlasništvu države. Usluga koju pruža je izrazito loša i strogo je kontrolirana. Svi koji žele nabaviti svoju telefonsku karticu, odobrenje moraju tražiti direktno od države. 

Dobijaju je rijetki, a oni kojima se posreći nemaju dobar signal ni pristup internetu. 

Ljudi rijetko koriste internet preko WI-FI mreže koji je užasno slab i spor.

Da bi koristili društvene mreže, moraju uključiti privatnu virtualnu mrežu (VPN) , jedino tako mogu zaobići cenzure koje je postavila vlada, donosi rts.rs.

I količina novaca koje ljudi mogu podignuti sa svojih računa isto je ograničena. Čak i ako imaju milijune, mjesečno im je dozvoljeno podignuti maksimalno 330 dolara. Sve novčane transakcije su strogo kontrolirane, nema bankomata pa se novac isključivo podiže u banci. 

Ako namjeravaju kupiti automobil moraju svaki mjesec podizati novac sa računa dok ne skupe određen iznos koji im je potreban za kupnju.

Vanredna situacija u kojoj mogu podići veću sumu novca je vjenčanje, tada banci moraju pisati molbu.

Postoji samo jedna TV stanica, i to je državna televizija Eri-Tv.

Ukoliko uspiju nabaviti antenu moguće je uhvatiti TV signal nekih drugih stanica kao što su Asena TV i ERISAT, i BBC. 

U Eritreji postoji samo jedna pivovara koja je otvorena 1993. godine i još uvijek nema konkurenciju.

Dobiti putovnicu je ostvarenje snova svih mladih Eritreje koji očajnički žele napustiti državu u potrazi za boljim životom. 

Važeći pasoš dobivaju tek nakon odsluženja vojnog roka. A kako za izlazak iz zemlje moraju dobiti i vizu koja se jako teško dobiva, onda taj postupak može trajati godinama.