(Foto: iStock)
Vjerojatno nikome ne bi bilo drago da mu se javno objavi povijest pretraživanja, posebno ako uključuje sve one trenutke provjeravanja partnerovih bivših.
Možda je počelo s pretragom LinkedIn profila, a ubrzo se pretvorilo u dubinsko istraživanje Instagram računa.
Praćenje bivših može se činiti bezopasnim, ali može biti i znak nečeg dubljeg.
Retroaktivna ljubomora je stanje u kojem se jedan partner osjeća ugroženo ili neprestano razmišlja o prošlim romantičnim iskustvima onog drugog. To obično nadilazi normalnu znatiželju i fokusira se na osjećaj inferiornosti, kao da osoba nije dorasla bivšim vezama ili iskustvima.
Dok se obična ljubomora odnosi na prijetnju u trenutku, retroaktivna ljubomora odnosi se na osjećaj nesigurnosti zbog partnerove romantične ili seksualne povijesti.
Naziva se “retroaktivnom” jer uključuje zavidnost na nečemu što se već dogodilo. To je više od puke znatiželje i može djelovati nametljivo ili uznemirujuće.
Čak i ako ne postoji šansa za pomirenje s bivšim partnerom, može biti teško prestati vrtjeti scenarije “što ako”, poput onih jesu li se počeli ponovno čuti ili voli li partnerova obitelj bivšu osobu više od trenutne.
To je zapravo aktiviranje natjecanja s “fantomskim” bivšima koji se percipiraju kao prijetnja statusu veze.
U novoj vezi normalno je imati pitanja o povijesti izlazaka. Poznavanje partnerove prošlosti može dati uvid u to tko je on danas. Iako je prirodno povremeno osjetiti ljubomoru, ona postaje nezdrava kada počne ometati dobrobit osobe ili samu vezu. Štetna je kada prestane biti prolazna znatiželja i postane sveprožimajući fokus i izvor nesigurnosti.
Primjeri uključuju stalno traženje potvrde od partnera i neprestano uspoređivanje s bivšima. To se može pojaviti i kao opetovano ispitivanje partnera, uz osjećaj da nijedan odgovor ili potvrda nikada nisu dovoljni. Društvene mreže mogu intenzivirati osjećaj neadekvatnosti jer se tamo mogu vidjeti bivši partneri i donositi pretpostavke o tome kako im ide “bolje”.
Ako bivši partneri preuzimaju misli ili feed na društvenim mrežama, postoje načini za preuzimanje kontrole. Prvo je važno razlučiti odakle ti osjećaji dolaze — je li to nešto što je partner učinio ili je povezano s osobnom nesigurnošću.
U potonjem slučaju, korisno je prepoznati da prijetnju i uznemirenost potiču vlastite misli i osjećaji, a ne vanjske prijetnje vezi.
Taj je uvid bitan jer omogućuje prestanak pokušaja kontrole partnera ili ublažavanja tjeskobe kroz njihove potvrde, što je samo privremeno rješenje.
Umjesto toga, potvrda treba doći iznutra. Dobar početak je rad na tome zašto partnerova prošlost budi te strahove. Preporučuje se prekidanje spirale tjeskobe tako što će se naglas izgovoriti: “Imam nagon provjeriti profil ove osobe, ali imam i izbor što ću odlučiti učiniti.”
Također je korisno zapitati se hoće li gledanje profila donijeti bolji ili gori osjećaj. Ako je odgovor “gori”, potrebno je pronaći zdravu distrakciju. Telefon treba odložiti u drugu prostoriju, prošetati ili nazvati prijatelja.
U konačnici, rad se svodi na poboljšanje samopouzdanja. Jednom kada se shvati kako se osjećaji srama i neadekvatnosti aktiviraju, mogu se razviti zdraviji načini za postizanje sigurnosti u sebi i vezi.