(Unsplash)
Dva je ujutro. Nedjelja je tiho prešla u ponedjeljak, a vi ste još uvijek budni. Ne zato što partijate, ne zato što vam je previše zabavno, nego zato što – ne možete zaspati. Mozak se ne gasi, misli se roje, a tišina kao da ih samo dodatno pojačava.
To je onaj poznati nedjeljni nemir. Onaj osjećaj kad vikend završava, a tjedan dolazi sa svim svojim rokovima, obavezama, sastancima, porukama, zadacima i sitnim brigama koje danju uspješno guramo pod tepih.
U dva ujutro taj tepih nestaje.
Odjednom se sjetite maila na koji niste odgovorili. Razgovora koji ste mogli bolje odraditi. Rečenice koju ste trebali izgovoriti drukčije. Odluke koju odgađate mjesecima. I, naravno, pitanja koje se uvijek pojavi u ovo doba: jesam li tamo gdje sam mislio da ću biti?
Pa ako ste budni iz tog razloga – evo nekoliko savjeta kako ovu noć pretvoriti u nešto korisnije od besciljnog skrolanja.
Nije to mobitel. Nije ni kava. Najčešće je to osjećaj da nešto visi u zraku. Nešto nedovršeno, neizgovoreno, neodlučeno. Kad to sebi jasno kažete, pola napetosti već popušta.
Ovo je vrijeme za razumijevanje, ne za odluke. Sve velike životne zaključke koje donesete noću, sutra ćete vjerojatno preispitivati. Zapišite misao, spremite je za dan. Noć je za uvid, ne za akciju.
Ništa spektakularno. Samo tri stvari: što prvo, što poslije i što može čekati. Mozak se lakše smiri kad osjeti da postoji red, makar i privremen.
Da vam je svejedno, spavali biste snom pravednika. Nemir u dva ujutro često znači da imate odgovornost, ambiciju, savjest i želju da budete bolji nego jučer. To nije slabost, nego gorivo – samo ga treba naučiti koristiti, a ne da vas sagorijeva.
Noć ima čudnu sposobnost da misli posloži, čak i kad vi imate osjećaj da se vrtite u krug. Ponekad je dovoljno samo ležati, disati i dopustiti mozgu da sam pronađe izlaz.
Jer sutra je novi tjedan. Nove prilike. Novi pokušaji. Nova verzija vas.
A dva ujutro je samo prijelaz.