(Pexels)
Roditelji često pokušavaju započeti ozbiljan razgovor s djecom, a na kraju se osjećaju kao da govore u prazno. Djeca odgovaraju jednom riječju, izbjegavaju pogled ili jednostavno promijene temu. I koliko god pročitali knjiga o roditeljstvu, ponekad se čini da ništa ne pomaže. Ipak, postoje jednostavni, ali učinkoviti načini da potaknete dublje razgovore i izgradite iskrenu komunikaciju, piše Index.hr.
Djeca, baš kao i odrasli, ne vole se osjećati izloženima. Razgovori o ozbiljnim temama ne bi se trebali voditi pred drugima, osobito ne pred braćom, sestrama ili poznanicima. Umjesto da ih "uhvatite" nespremne, dogovorite vrijeme i mjesto za razgovor. Takav pristup pokazuje poštovanje i stvara osjećaj sigurnosti.
Kada djeca osjete da ih tretirate s ozbiljnošću, bit će spremnija otvoriti se i podijeliti svoje misli. Brojna istraživanja potvrđuju da djeca koja redovito i pozitivno komuniciraju s roditeljima razvijaju bolje mentalno zdravlje te lakše izražavaju emocije i suočavaju se s teškim osjećajima.
Tajming je presudan. Ako dijete pokazuje znakove umora, gladi, nervoze ili se sprema za ispit, nije trenutak za ozbiljne teme. Isto vrijedi i za situacije kada je emocionalno uzbuđeno zbog nečeg drugog, primjerice poruke prijatelja ili neugodnog događaja u školi.
Roditeljska osjetljivost na djetetove signale ključna je za stvaranje povjerenja. Istraživanja pokazuju da sposobnost roditelja da prepoznaju neverbalne znakove - ton glasa, izraz lica, govor tijela - potiče razvoj jezičnih vještina i osjećaj sigurnosti. Kada dijete osjeti da ga razumijete, razgovor postaje iskreniji i dublji.
Djeca uče o emocijama promatrajući nas. Dijeljenje vlastitih osjećaja, sjećanja ili čak pogrešaka iz djetinjstva može biti snažan alat za povezivanje. Psiholozi to nazivaju pozitivnom izražajnošću, roditelji koji otvoreno pokazuju emocije stvaraju prostor u kojem i djeca osjećaju slobodu da izraze svoje.
Iskrenost pokazuje da ni roditelji nisu savršeni, što djeci pruža utjehu i razumijevanje. Kada prepoznaju da ste i vi prolazili kroz slične dileme i strahove, osjećaju se manje usamljeno. Takvi trenuci stvaraju dublju emocionalnu vezu i potiču osjećaj povjerenja.