Ilustracija (Unsplash)
Psiholog Nick Wignall ispričao je da u svojoj karijeri često viđa parove čija veza polagano umire, a ponekad i eksplodira svađama.
Objašnjava da su mu, iako tragični, takvi slučajevi pružili najbolji uvid u razloge zbog kojih veze i brakovi propadaju, pritom bacajući svijetlo na male stvari koje se mogu napraviti da bi se veze poboljšale.
"Najveća pogreška koju vidim kod ljudi u vezama je da su zapeli u rješavanju problema", kaže Wignall.
"Kada zapnemo u rješavanju problema, automatsku na sve odgovaramo kao da smo mi problem: analiziramo, osuđujemo, uspoređujemo, ocjenjujemo i ispitujemo.
Iako su svi navedeni pristupi rješavanju problema dobri ako je riječ o rješavanju jednadžbe ili projektiranju mosta, obično će nam se obiti u glavu ako je u pitanju veza", pojašnjava.
Prema njegovim riječima, iako su nam namjere dobre, tretiranje nečije borbe kao problem, ima suprotan učinak.
Druga strana će tada stvoriti dojam da nije u redu uopće imati problem ili da bi trebale biti sposobne popraviti situaciju odmah. Za nekoga tko se bori, tko je povrijeđen i uznemiren, ako se još počne osjećati loše i zbog samih osjećaja koje ima, rješavanje problema imat će potpuno negativan efekt.
"Kada smo uznemireni, većina nas se želi osjećati shvaćeno i kao da nismo sami. Zato je alternativa u ovakvim situacijama da se prvo prihvate osjećaji partnera, a zatim pristupi rješavanju problema.
Primjerice, zamislite da vaš partner dođe s posla prilično uznemiren. Pitat ćete što nije u redu, a ona će odgovoriti da misli kako će biti otpuštena. Zatim će objasniti da je nešto zeznula i da je šef bio bijesan.
Umjesto da pažnju usmjerite na tri razloga zašto neće biti otpuštena, probajte reći da vam je žao što prolazi kroz tako loše iskustvo te da bi i vi sami bili zabrinuti zbog toga. To je prihvaćanje nečijih osjećaja", kaže psiholog.
Zbog takvog pristupa, partner će osjećati da ga netko sluša i pruža podršku i u izazovnim situacijama ćete se ponašati kao partneri, a ne rivali.
Dobri terapeuti naučeni su pogledati ispod površinskog ponašanja i pronaći funkciju kojoj određenoj ponašanje služi.
Primjerice:
Površinska interpretacija bila bi ona da partnerica smatra kako joj je partner "kreten".
Ali na dubljoj razini, upitajte se:
Kakvu funkciju ima to što se ljuti na mene i kritizira me te, kako mi to služi?
Možda prolazi određenu krizu identiteta pa se ne osjeća dobro, a ovaj promašaj u njezinoj neovisnosti (nemogućnost da sama otvori konzervu) vjerojatno je doveo do osjećaja poniženosti i povrijeđenosti. A kada se tako osjećamo, često imamo ispad bijesa usmjeren na nekoga.
Iako se ne slažete s ponašanjem partnerice, pokušajte shvatiti zašto je napravila to što je napravila, prihvaćajući na nekoj razini da možda možete pokušati imati malo više suosjećanja.
"Kao psiholog, naučio sam da mi je jedan od najjačih alata za pomoć klijentima, povremeno korištenje ranjivosti. Primjerice, mogu podijeliti kratku priču o tome kako sam se borio s iskustvom sličnim njihovima. Ponekad sam si dopustio i pokoju suzu kada bi mi klijent otkrio tužnu priču koja bi me dotaknula.
Prednost takvih trenutaka ranjivosti je ta što osnažuje vezu povjerenjem, intimnošću i zajedničkim divljenjem", kaže Wignall za YourTango.
Ako ste voljni namjerno biti ranjivi u vezi, pogotovo u braku, otvarate mogućnost da vezu odvedete na novu razinu.
Čest je problem u dugačkim vezama, onaj osjećaj da su partneri izgubili dojam intime i povezanosti tijekom godina. U braku je manje strasti, više nema toliko uzbuđenja, možda imaju osjećaj da se "odljubljuju" i generalno više nisu toliko zainteresirani za život onog drugoga.
Ključ za osvježavanjem takve veze je prakticiranje namjerne ranjivosti.
Volja za podijeliti vlastite strahove, borbe, nade i snove, radikalno je iskren način koji stvara dublju povezanost i snažniju razinu intime. Uz to, dolaze i svi oni osjećaju koji su se možda s vremenom izgubili: strast, uzbuđenje, želja, povezanost, pa čak i humor.