Film "Zbornica" Sonje Tarokić u srijedu na Zagreb Film Festivalu ima svoju hrvatsku premijeru, nakon što je s uspjehom sudjelovao na nekoliko inozemnih festivala gdje su, kaže redateljica, mnogi tu priču smještenu u svakodnevicu jedne zagrebačke škole prepoznali kao svoju.

Na prestižnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma taj dugometražni prvijenac mlade autorice osvojio je posebno priznanje glavnog žirija i posebno priznanje Ekumenskog žirija, a bio je i na Međunarodnom festivalu mediteranskog filma u Valenciji te Festivalu istočnoeuropskog filma u Cottbusu.

Tarokić kaže kako su im nakon projekcija prilazili prosvjetari i svojim reakcijama potvrdili kako je riječ o univerzalnoj temi koja pobuđuje iste emocije kod ljudi, bez obzira na to je li u pitanju Češka, Španjolska ili Njemačka. Posebno ju se dojmila mlada žena u Češkoj koja joj je prišla nakon filma, zahvalila i vikala da je to njezina istina,

U razgovoru za Hinu rekla je kako je premijera na Zagreb Film Festivalu za nju posebna i ima tremu pred ljudima koje poznaje, a i domaća publika općenito na drugi način čita likove, razumije stihove pjesama, poznaje autentičnost tog miljea. "Nadam se da bi im upravo zbog toga film mogao još više leći, dati im vrstu zabave i utjehe za emocije koje kod nas svi imamo", napomenula je.

Tarokić je ujedno i jedna od najpopularnijih autorica programa ZFF-a "Kockice", gdje je dosad predstavila filmove "Tlo pod nogama" za koji je osvojila Zlatna kolica, "Ja sam svoj život posložila" i "Crveno", dok je scenarij za "Zbornicu" 2013. predstavila na festivalskoj radionici Moj prvi scenarij. 

Školska svakodnevica i pedagoginja koja želi promjene

Radnju filma, smještenu u tipičnu hrvatsku osnovnu školu, nosi mlada pedagoginja,  koju glumi Marina Redžepović, sretna što je nakon višegodišnjih zamjena napokon dobila stalni posao. Kreće entuzijastično, puna energije i novih ideja, no ubrzo se pokaže da u ustaljenom sustavu u kojem je svatko odavno našao svoju 'sigurnu' zonu, nije lako pratiti vlastita uvjerenja i ideale.

Kronološki određena raznim događanjima koje se obilježavaju, od Dana kruha, preko Božića i Uskrsa do kraja školske godine, školska  svakodnevica uglavnom je kaotična. Konstantni su buka, žamor i kakofonija u kojoj glavna junakinja pokušava pronaći svoj glas i napraviti nešto dobro za sustav.

Raspon likova s kojima se susreće je šarolik, od profesora umornih od života i propalih snova, među kojima su neki i paranoični (Stojan Matavulj) preko neuračunjive ravnateljice (Nives Ivanković) do roditelja s pretjeranim očekivanjima i djece koju je najčešće nemoguće kontrolirati.

Autentičnosti atmosfere u filmu, osim duge pripreme scenarija, istraživanja i niza razgovora s prosvjetnim radnicima i prijateljima koji rade u školama, doprinosi i činjenica da je redateljičina obitelj dio školskog sustava, pa ga je i na taj način mogla izbliza upoznati.

Osjećaj tjeskobe u zatvorenim zajednicama

"Što sam se više bavila tim pričama, sve mi se više činilo da svi govore isto u smislu tjeskobe koja vlada u tako zatvorenim zajednicama i osjećaja da ne možemo detektirati kako je neki problem počeo i kako smo se upleli u mrežu međuodnosa iz kojih se jako teško izvući", ustvrdila je.

Tarokić vjeruje kako je, bez obzira što je u filmu to školski sustav i jedna zbornica, podjednako svugdje gdje su ljudi čitav život zajedno, a škole su specifične jer prosvjetni radnici često ostaju na jednom mjestu cijelu karijeru.

"Tako zapravo taj prostor i ti ljudi postaju tvoj život, a škola ima i simboličku funkciju, kroz nju prosljeđujemo vrijednosti društva, odgajamo djecu. Tema nasljeđa bila mi je iznimno bitna, osjećaj nemoći i defetizma što kolektivno osjećamo, a zapravo nasljeđujemo kroz generacije i hijerarhiju",  dodaje.

Za glavnu junakinju odabrala je pedagoginju jer ta pozicija podrazumijeva da je promatrač, na sjecištu između profesora, roditelja, ravnateljice, a kako nema svoj razred kao drugi profesori zbornica je njezino konstantno mjesto boravka.

"Da bi radila svoj posao mora biti povezana sa svima, u potpunosti umrežena i u dobrim odnosima s ljudima, no želi i pomaknuti stvari naprijed i pomoći. Upravo ju njezina unutarnja borba između te dvije stvari stalno stavlja u probleme", objasnila je.

Tarokić kaže kako njezin film govori o radniku, osobi za koju nije bitno što osobno osjeća i ima društvenu odgovornost. "Dugo mi je trebalo da shvatim koja je emocija s kojom bi gledatelj trebao ostati nakon filma. Nisam htjela da to bude poraz i defetizam ili da se nešto rješava mimo samog sustava jer ipak vjerujem u sustav i priče koje ostaju unutar njega", rekla je.

Smatra da je  čovjeku potrebna neka vrsta inata i vatre, "da bez obzira na to što je svjestan svoje pozicije da je u stanju još uvijek imati taj neki mali plamičak u sebi, neku ljutnju kako bi mogao ići naprijed".

Filmom nije željela 'zauzeti strane' već, kako je objasnila, kreirati scenu tako da nema crno-bijelih pozicija, da se gledatelj može poistovjetiti i u ključnim scenama suosjećati sa svima te dobiti dojam da su svi na neki način i upravu i u krivu.

Kadrovi puni ljudi, razgovora, stalne dinamike

Njezini su kadrovi puni ljudi, razgovora, dinamike što je bilo jako zahtjevno za snimiti jer "ima 120 scena, a svaka započinje rečenicom kroz gužvu i žamor", dok je koreografija između glumaca, tonca i kamere zahtijevala veliku pripremu i ranije probe.

"Glumci su imali težak zadatak konstantne budnosti, neprestano su u kadru, bila je stalno neka vrtnja, pričanje, usklađivanje zvuka. To je specifičan filmski jezik koji me jako zanimao i koji sam htjela istražiti", ustvrdila je.

Za film je odabrala profesionalne glumce, ali i naturščike. "Imamo mješavinu profesionalnih glumaca koji su vrhunski kazališni glumci,  a nisu nikada glumili na filmu i naturščika. Tražili smo specifične energije karaktera da bi dobili vrtlog likova." 

Tarokić otkriva kako je scenarij pisala za troje glumaca koji čine okosnicu filma i izuzetno su joj bitni - Marinu Redžepović kojoj je to prva glavna uloga nakon niza odličnih u kratkometražnim filmovima, Stojana Matavulja s kojim se sprijateljila na ranijem kratkom filmu i Nives Ivanković. Među ostalima, u filmu glume Maja Posavec, Sandra Lončarić, Daria Lorenci Flatz.

Film, čiji je producent Kinorama, prikazuje se na ZFF-u u konkurenciji dugometražnih ostvarenja, a u hrvatska kina kreće od idućeg tjedna.

Sonja Tarokić magistrirala je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njezini kratki filmovi "Crveno" (2009.), "Pametnice" (2010.), "Kurvo!" (2011.) i "Ja sam svoj život posložila" (2012.) prikazani su i nagrađivani na brojnim međunarodnim festivalima, dok je "Tlo pod nogama" (2014.) premijerno prikazan u Rotterdamu i nagrađen na ZFF-u.

Povezane vijesti

• Domaći filmovi u svijetu, strani filmovi u Hrvatskoj
• Od 5. do 11. kolovoza Tjedan vrsnih filmova
• P.S. PULA: "Amok" i "Na plaži Chesil" večeras na Kaštelu