IZA KULISA

Svjetska filmska imena zadnjih godina opet sve češće u Puli. Veliki Scott Millan i Abel Ferrara izbliza

  Oni koji su u Puli imali prilike upoznati četverostrukog oscarovca Scotta Millana, koji je u Areni primio nagradu za životno djelo uoči projekcije Oscarom nagrađenog "Gladijatora", mogli su od njega naučiti nešto o tajnama zanata, ali i odnosu prema poslu, no najviše od svega kako se popeti visoko zahvaljujući svom radu, ali i dalje djelovati normalno, ne poletjeti na krilima svoje umišljenosti nego se probijati na kotačima ljubavi prema svom poslu * Abel Ferrara, koji je u Pulu stigao iz Venecije, pokazao se na susretu s publikom u Domu hrvatskih branitelja kao pravi showman, naviknut da bude glavni, no unatoč tome dovoljno priseban da se ne pretvori u dežurnu divu

| Autor: Mladen RADIĆ
(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)


Proteklih godina Pula je postala i pozornica za neke od filmova i serija stranih produkcija. Filmske ekipe koje bi se ovdje pojavile, često bi samo došle, obavile svoj posao i otišle, bez pozdrava. I to je sasvim u redu, jer shvaćam da im je to posao koji se malo kosi s mojim, u kojem nekada poput žednog u pustinji tražim(o) barem jednu izjavu, ako već ne i malo širi intervju, a sve kako bismo mogli dobiti što točniju informaciju i neku zanimljivu priču. Na svu sreću, i tu su se stvari počele mijenjati te smo u Puli zadnjih godina imali prilike upoznati neke od stranih "faca" iz filmskog svijeta, koje su bile vrlo raspoložene za razgovor. Dio zasluga tu ide ekipi iz DreaMaker Productions koja vrijedno radi ISFMF odnosno Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka na kojima sam imao prilike upoznati neke ljude koji možda nisu toliko slavni, ali koji su itekako značajni poput Stephena Warbecka, Tima Corrieja, Eddieja Josepha, Richarda Bellisa, Stefana Ruzowitzkog itd.

Ljudi su to koji imaju u kolekciji Oscare, Emmyje i druge vrijedne nagrade i bilo ih je zanimljivo upoznati izbliza. I nije tu bilo ničeg odviše ekskluzivnog. S njima je mogao popričati svatko tko se našao na ISFMF-u. Uzgred, Ruzowitzky je proteklog ljeta bio i predsjednik ocjenjivačkog suda Hrvatskog filmskog programa na 69. Pulskom filmskom festivalu.

Ipak, polako se ovog ljeta Pula pomaknula od toga da bude samo pasivna filmska kulisa do toga da bude mjesto gdje će majstori filmskog zanata proboraviti koji dan i to ne tako da će se zatvoriti u svoje apartmane. Bila je to prilika i za upoznavanje Scotta Millana i Abela Ferrare. Jedan je majstor filmskog zvuka, a drugi redatelj, jedan je povučen, drugi je vrlo otvoren, jedan iza sebe ima četiri Oscara i devet oscarovskih nominacija, drugi iza sebe ima nevjerojatnu karijeru i uzbudljiv život.

(Snimio Duško Marušić Čiči)(Snimio Duško Marušić Čiči)

Millan je došao u Pulu ovog ljeta kao gost posebnog izdanja ISFMF-a te je u Areni primio nagradu za životno djelo i najavio prikazivanje Oscarom nagrađenog povijesnog spektakla "Gladijator" iz 2000. Millan je za rad na tom filmu osvojio jednog od svojih Oscara i unatoč tome što ih je u karijeri osvojio još tri, ostao je upravo nevjerojatno skroman, vidno dirnut kratkim filmom o njegovom životu.

Unatoč nagradama koje je osvojio, imenima s kojima je radio te filmovima na kojima je radio (a u pitanju su vrlo često čistokrvni holivudski hitovi kao što su "Skyfall" ili "1917") ostao je nevjerojatno prizemljen, lišen napuhanog ega koji često karakterizira neke umišljene veličine koje se mogu naći na ovdašnjoj sceni. To se vidjelo iz intervjua koji smo radili mailom, ali i iz kratkog upoznavanja nakon projekcije "Gladijatora". Možda zato što je čovjek u pozadini, čije ime nije toliko poznato kao primjerice ono redatelja Ridleyja Scotta ili glumca Russella Crowea koji je u spomenutom filmu tumačio naslovnu ulogu, ostao je jednostavan i posvećen svom poslu. Ima ljudi koji bi dali desnu ruku, pa možda i koji bubreg, da imaju životopis kao što je Millanov, no sam Millan tek je s jedne strane običan čovjek, no s druge strane veliki profesionalac.

Uzgred, koliko je njegov rad na "Gladijatoru" važan, moglo se čuti i zahvaljujući savršenoj snimci prikazanoj u pulskom amfiteatru, koja je uključivala i čisti zvuk. No, oni koji su tih večeri odnosno tih dana imali prilike upoznati Millana mogli su od njega naučiti nešto o tajnama zanata, ali i odnosu prema poslu, no najviše od svega kako se popeti visoko zahvaljujući svom radu, ali i dalje djelovati normalno, ne poletjeti na krilima svoje umišljenosti nego se probijati na kotačima ljubavi prema svom poslu.

Da, i njemu je drago što mu je netko priredio ovako veličanstven doček, pred više od tri tisuće ljudi, ali nije zato umislio da je bolji od drugih. Mirno je odsjedio i pogledao film sa svojom simpatičnom suprugom, diveći se ambijentu pulske Arene te se potom družio s gledateljima.

Abel Ferrara nije došao u Pulu da bi živio na staroj slavi, iako ga većina zna zbog "Zlog poručnika" odnosno "Okorjelog policajca" (ovisno na koji se prijevod njegovog filma "Bad lieutenant" naleti), nego da bi odmah nakon filmskog festivala u Veneciji i svjetske premijere filma "Padre Pio" u Puli održao i hrvatsku premijeru. Oni koji inače smatraju da Ferrara nije više u formi vjerojatno su pogledali barem 15-20 od njegovih 50 i nešto filmova koje je režirao, a kako ne spadam u tu kategoriju, ne mogu tu dalje suditi.

Ferrara se pojavio u Puli zahvaljujući blizini Venecije, ali i da bi nastavio raditi na pjesmama za svoj album, zajedno sa svojim bendom i to u Radnoj sobi Pionirski dom u Rojcu pod budnim uhom Edija Cukerića.

U sklopu programa nazvanog Kino Ferrara u suorganizaciji Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, Javne ustanove Pula Film Festival i Udruge Tondak: Radne sobe Pionirski dom prikazan je film "Padre Pio" te je održan razgovor s Ferrarom, koji je potom nastupio sa svojim bendom.

Ferrara se pokazao kao pravi showman, naviknut da bude glavni, no unatoč tome ostao je dovoljno priseban da se ne pretvori u dežurnu divu. Danima prije projekcije, Ferrara osim što je snimao u Rojcu, odgovarao je na pitanja novinara u intervjuima pa sam mu tako i ja imao prilike staviti diktafon pod bradu na stol u Rojcu.

Iako je bio u gužvi, strpljivo je pet minuta svojim njujorškim naglaskom odgovarao na moja ne pretjerano pametna pitanja. Više nego samouvjereno, ali i krajnje pristojno, nije mu palo na pamet da preusmjerava razgovor ili mi drži prodike, vjerojatno shvaćajući da se radi prije svega o poslu. Kasnije u Domu hrvatskih branitelja bilo je još jasnije koliko se ovdje udomaćio i opustio.

Kao budist, odavno ne konzumira alkohol ili nešto jače i na neke stvari gleda prilično racionalno. Bila je to prilika da se jednu kultnu ličnost iz svijeta filma upozna izbliza i vidi da se prije svega radi o čovjeku od krvi i mesa.

Nisu Ferrara i Millan jedini koji su došli u Pulu i družili se s filmofilima, iako i dalje djeluju poput deva na Sjevernom polu - pomalo čudno. Trebat će se malo naviknuti na njih, ali kada se već pojave, zanimljivo ih je upoznati i vidjeti ih kako funkcioniraju kada spuste gard.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama