Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja

Brojne manifestacije u Istri promiču poeziju, a među njima je i Susret čakavskih pjesnika - Verši na šterni u Vižinadi

U Hrvatskoj se Svjetski dan poezije slavi, igrom slučaja, na rođendan hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića, kada je ujedno i prvi dan proljeća, te se obilježava manifestacijom Goranovo proljeće u Lukovdolu. Ove godine zbog dobro znanih razloga manifestacija nije održana, čeka neke ljepše i bolje dane * Nagrada Goranov vijenac ove je godine dodijeljena Miroslavu Mićanoviću, a Goran za mlade pjesnike Tomislavu Augustinčiću

Svjetski dan poezije obilježava se već više od dvadeset godina 21. ožujka, na prvi dan proljeća. Proglasio ga je UNESCO 1999. godine s ciljem promocije čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije u cijelom svijetu, kao i zbog davanja priznanja i poticaja nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pokretima poezije.

Slavljenje poezije seže još u daleku prošlost. U drugom se obliku taj dan slavi još od 1505. godine. Naizmjenično se slavio u listopadu i studenom, najčešće 15. listopada na rođendan poznatog rimskog pjesnika Vergilija.

Poeziju je, općenito, teško definirati, i kolikogod postojale brojne definicije u raznim teoretskim djelima, teško je na jednostavan način sažeti ono što poezija jest. Ona je umjetnički žanr, označava lijepu književnost i žanr u cjelini, ali ona je i konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku. Djeluje na čovjekovu svijest i osjećaje, sadržavajući u sebi trenutke estetskoga doživljavanja, pouke i spoznaje, vele neke od definicija.

Poznati francuski pjesnik, Jacques Prévert, poeziju je opisao rekavši: "Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života".

Brojne su teme koje se provlače kroz pjesništvo – ljubav, smrt, domoljublje, djetinjstvo.

Velika hrvatska pjesnikinja Vesna Parun napisala je svoje najljepše stihove o ljubavi, i upravo se njezini stihovi najčešće čitaju i recitiraju u povodu raznih prigoda posvećenih ljubavi, ali i samoj poeziji.

U Hrvatskoj Svjetski dan poezije se obilježava, igrom slučaja, na rođendan hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića, kada je ujedno i prvi dan proljeća, te se slavi manifestacijom Goranovo proljeće u Lukovdolu. Ove godine zbog dobro znanih razloga manifestacija nije održana, čeka neke ljepše i bolje dane.

Nagrada Goranov vijenac ove je godine dodijeljena Miroslavu Mićanoviću, a Goran za mlade pjesnike Tomislavu Augustinčiću. Laureate je na konferenciji za novinare u književnom klubu Booksi proglasio predsjednik odbora Goranova proljeća Marko Pogačar. Istaknuo je kako je prošle godine uvedena nova nagrada za najbolju pjesničku knjigu, koja će se bijenalno izmjenjivati s Goranovim vijencem, najznačajnijom domaćom nagradom za ukupno postignuće u pjesništvu.

Diljem Istre, posebice u manjim sredinama, u povodu Svjetskog dana poezije svake se godine održavaju brojni pjesnički susreti, koji sada čekaju neke bolje dane.

U Istri postoji čitav niz autora koji kvalitetno pišu poeziju, od Borisa Domagoja Biletića, Daniela Načinovića, Tomislava Milohanića, Dinka Š. Kalca, Nade Galant, Eveline Rudan, Roberte Razzi, Miroslava Sinčića, Tatjane Pokrajac Papucci, Zdenke Višković Vukić, Tijane Vukić, Natalije Grgorinić, Ognjena Rađena, Snježane Akrap Sušac, pa sve do haiku autora kao što su Marija Pogorilić, Malvina Mileta, Marija Maretić, Đermano Vitasović, Dejan Pavlinović, Remiđo Sošić, Rita Brgić Stokić, Vesna Milan, Robi Selan i brojni drugi.

Ne zaboravimo ni na pjesničku družinu Marijada, koja okuplja brojne pjesnikinje imena Marija koje djeluju u raznim krajevima Istre. Utemeljiteljica ove družine je pjesnikinja Marija Sošić, a tu su još i Marije: Pogorilić (Rovinjsko Selo), Ribarić (Semići), Družeta (Pula-Pomer), Maretić (Žminj), Peruško (Medulin), Rojnić (Orihi), Palazziol (Bale), Kovač, koja se služi i liburnijskom čakavicom, a tu su bile i dvije Marije koje više nisu među nama - Banko i Blagonić.