Objavljena knjiga Mislava Gabelice "Pravaštvo u Požeškoj županiji (1895.-1914.)"

(Hina/EPA)

Knjigu Mislava Gabelice "Pravaštvo u Požeškoj županiji od 1895. do 1914." objavila je u svojoj biblioteci Posegana Naklada Slap iz Jastrebarskoga.

Gabelica ističe kako su Đakovo i njegova okolica bili jedna od ishodišnih točaka oporbenoga djelovanja u Slavoniji u drugoj polovini 19. stoljeća te da je drugo oporbeno središte bila slavonska Posavina.

Naglašava kako pripajanjem Vojne krajine banskoj Hrvatskoj 1881., pri čemu je jedan dio njezina dio teritorija pripojen Požeškoj županiji, počinje prodor pravaštva u ovu županiju. U prvo vrijeme, napominje, najjače pravaško uporište u Požeške županiji bilo je u Oriovcu, a pripajanjem većega dijela oriovačkoga izbornoga kotara Brodu na Savi, najjače pravaško uporište postali su Brod i njegov izborni kotar.

U manjoj mjeri pravaštvo je uspjelo prodrijeti i u Novu Gradišku i njezin izborni kotar pa su do 1895. i raskola u dotad jedinstvenoj Stranci prava, piše Gabelica, dvije jedine pravaške organizacije u Požeškoj županiji ustrojene u Brodu i Novoj Gradiški.

Nakon pravaškoga raskola Brod i njegova okolica postaju snažno uporište domovinaške struje pravaša, podsjeća i dodaje kako pravašku organizaciju u Novoj Gradiški slabi postojanje relativno snažne frankovačke struje među novogradiškim pravašima.

Podsjeća kako pravaštvo u razdoblju neposredno nakon raskola prodire u Pakrac, koji će kasnije, zbog zaoštrenih hrvatsko-srpskih odnosa, postati snažno frankovačko uporište te grad Požegu koja će postati snažno uporište domovinaša, odnosno kasnije uporište Hrvatsko-srpske koalicije.

Gabelica ističe kako pravaštvo početkom 20. stoljeća u Požeškoj županiji doživljava krizu te da mu novi poticaj 1903. daju skupštinski pokret i odlazak Khuena Hedervaryja s banskoga položaja. U to se doba, napominje, domovinaška struja Stranke prava spojila s Neodvisnom narodnom strankom u Hrvatsku stranku prava, koja će u nadolazećem razdoblju povesti politiku priznanja Hrvatsko-ugarske nagodbe i suradnje sa srpskim strankama u Hrvatskoj.

Ta će politika, naglašava, biti okrunjena 1905. prihvaćanjem Riječke rezolucije i stupanjem u Hrvatsko-srpsku koaliciju.

Ova nepravaška politika, smatra Gabelica, uzrokovat će osipanje njezinih pristaša te njihovo masovno pristupanje frankovcima, odnosno Starčevićevoj Stranci prava.

Gabelica napominje kako su saborski izbori u svibnju 1906. bili vrhunac popularnosti Hrvatske stranke prava u Požeškoj županiji, kada je stranka od osam izbornih kotara osvojila njih pet.

Nakon toga, dodaje, slijedi njezin nezaustavljiv pad koji je okončan 1910. njezinim spajanjem s Hrvatskom pučkom naprednom strankom i nestankom iz pravaškoga vidokruga.

Podsjeća kako je na istim izborima Starčevićeva hrvatska stranka prava u vilić-selskom izbornom kotaru osvojila prvi saborski mandat u Požeškoj županiji. Unatoč raskolu u ovoj stranci, kad ju 1908. napušta skupina političara tzv. milinovci, frankovci svoj politički vrhunac u Požeškoj županiji doživljavaju na izborima 1910., kad ondje osvajaju četiri mandata, napominje Gabelica.

Na izborima 1911. zajedno s milinovcima Stranka prava osvaja i peti mandat, onaj u gradu Požegi, napominje i dodaje kako nakon toga, novim raskolom, slijedi pad popularsnosti pa na izborima 1913. osvaja samo dva mandata.
Knjiga "Pravaštvo u Požeškoj županiji od 1895. do 1914." (232 str.) podijeljena je na šest poglavlja - pojava pravaštva u Požeškoj županiji, pravaštvo do raskola 1895., pravaštvo do odstupa Khuena Hedervaryja, pravaštvo za skupštinskoga pokreta te pravaštvo do početka Prvoga svjetskog rata.

Mislav Gabelica rođen je 1972. u Zagrebu. Znanstveni je suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. U suatorstvu je objavio knjigu "Petoprosinačka pobuna u Zagrebu".