SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI
Jurica Pavičić gost Doručka s autorom: ZA ONO ŠTO SE DANAS DEŠAVA, NE POSTOJI NAZIV
Govorio je i o različitim književnim tendencijama, o određenim efektima književnosti, o djelima Patricie Highsmith, njezinim žanrovskim i nežanrovskim knjigama, osvrnuo se i na strategije žanrova, strukturalnost naracije i kompozicijske forme. Dotaknuo se i odnosa književnosti i scenarističkog rada
(snimio Duško Marušić Čiči)
Gost pretposljednjeg Doručka s autorom bio je novinar, književnik, romanopisac, publicist i kritičar Jurica Pavičić.
U razgovoru s Pužarom bilo je govora o migraciji intelektualaca iz Splita prema Zagrebu, o tome kako je njegova generacija u doba stasanja imala jake lokalne novine, a iz te je generacije stasalo i dosta pisaca. Na upit Aljoše Pužara jesu li imali istu profesoricu, jako dobru hrvatskog, kazao je da nisu čak išli u iste škole i fakultet i da je to bio previše različiti background.
Karijera kritičara
Govorio je o i rođenju svoje kritičarske karijere, da mu je studij komparativne književnosti bio prvi izbor, povijest ga nije toliko zanimala, ali mu je drago da je to studirao.
- Sadašnje povjesničarske zvijezde tada su bile na početcima karijere, a stariji povjesničari pred umirovljenjem, no drago mi je da su mi neki od njih ipak predavali i da sam ih upoznao, te na koncu mi je drago da sam uz komparativnu, moj prvi izbor, studirao i povijest. Komparativna je bila izvrsna, Bologna prije Bologne, kazao je.
Prvu je filmsku kritiku napisao na film "Bogovi su pali na tjeme 2", a prisjetio se i Anatolija Kudrjavceva, poznatog teatrologa i kazališnog kritičara. Prvi radni dan u radnoj knjižici bio mu je, naveo je, i prvi dan rata u Sloveniji.
Prisjetio se i novinarskog rada, važnost održavanja kolegija, izrazio je da žali za vremenom kriterija, kada se slušalo nekoga tko nešto zna, a osvrnuo se i na svoj rad na Wikipediji i poboljšanju te usluge budući da su ranije profesori govorili studentima da ne konzultiraju Wikipediju jer je to površan izvor znanja. Naveo je i da mu je zanimljivo čitati hrvatski i talijanski članak o nekim povijesnim jadranskim temama i vidjeti drugačiji pristup.
Govorio je i o različitim književnim tendencijama, o određenim efektima književnosti, o djelima Patricie Highsmith, njezinim žanrovskim i nežanrovskim knjigama, osvrnuo se i na strategije žanrova, strukturalnost naracije i kompozicijske forme. Dotaknuo se i odnosa književnosti i scenarističkog rada, te proze inficirane filmom, a kada se posvetio pisanju želio je napisati onu vrstu romana koja nedostaje hrvatskoj književnosti. Bilo mu je, veli, pomalo dosta od pasivnih junaka.
Na filmove nastale na temelju njegovih knjiga gleda na različiti način, to su u biti režiserske vizije i ideje.
Patrola na cesti
"Patrola na cesti" nastala prema priči iz njegove istoimene zbirke postala je petodijelna televizijska serija u režiji Zvonimira Jurića. Pavičić je istaknuo da priča ima svega 22 stranice i da je to pretvoreno u petodijelnu seriju, prisjetio se rada na tome, suradnje s režiserom i ostalima, producentom, ozbiljnosti takvoga rada, te istaknuo to kao primjer dobre suradnje, kakva bi trebala i uvijek postojati, jer kada čovjek sam radi na nečemu, previše je unutra.
Za svoj je doktorat kazao da se može pročitati kao književno djelo, a bilo je i govora o uspjehu njegovog romana "Crvena voda", gdje priča o jednoj obiteljskoj tragediji, kao i o potrazi za odgovorima, postaje i priča o Hrvatskoj i traumama društva tijekom triju desetljeća.
- Za ovaj svijet će biti dobro da ga ne spržimo, da sačuvamo školstvo, zdravstvo i obrazovanje kakvo smo imali. Sve ovo što se dešava sada oko nas bilo bi pogrešno nazvati fašizmom, a populizam je preširi pojam za to, za ovo što se dešava nemamo niti naziv, to je antiprosvjetiteljski, hajdemo srušiti Francusku revoluciju, rekao je, a na Pužarov upit "ima li nade za nas", odgovorio je da je loš prorok.
Jurica Pavičić rođen je 1965. godine u Splitu, gdje je živi i danas. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman "Crvena voda" dobio je nakon prijevoda na francuski jezik 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija počinje pisati filmsku kritiku u studentskom časopisu Kinoteka. Potkraj 1989. godine dobiva ponudu da postane prvo književni, a potom i filmski kritičar Slobodne Dalmacije. Tada se i trajno vraća u Split. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist raznih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija). Godine 1992. nagrađen je nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. godine piše u raznim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
