U povodu Mjeseca hrvatske knjige izdavačka kuća V.B.Z. predstavila je u petak u Zagrebu zbirku priča Srđana Gavrilovića "Nemoj ići u Anderlecht" i roman Dunje Matić "Mirovanje", knjige prožete refleksijama na djetinjstvo i odrastanje koje djeluju kao autobiografske minijature.

Na promociji u klubu Botaničar, moderatorica Ena Katarina Haler istaknula je kako su obje knjige žanrovski između romana i zbirke priča, s obzirom da se radi o uvezanim epizodama koje povezuje jasan glas pripovjedačice, odnosno pripovjedača.

Oboje autora ispisuju osobna iskustva unazad nekoliko godina, utemeljena ne samo na njihovim životima i intimnim odrednicama, već se radi o preciznom ocrtavanju suvremenog svijeta jedne generacije koja se na neki način našla 'između' - generacije koja je djetinjstvo provela u ratnim okolnostima, a odrasla sa sviješću da se svijet može promijeniti u trenutku i da je nestabilnost jedino stalno, rekla je Haler.

"Mirovanje" Dunje Matić fino je uslojen roman istovremeno urban i univerzalan, ali izrazito lokalno i situacijski obojen, ukotvljen ne samo u riječki postindustrijski ambijent, nego i u specifičan pandemijski trenutak.

Razgovor s autoricom dotaknuo se bilježenja trenutka u okolnostima pandemije, a Matić je govorila i o tome kako je uspjela izbjeći patetiku i (samo)sažaljevanje i u kontekstu pandemije ali i u priči o osobnoj bolesti, koja, kako je napomenula Haler, nije česta tema domaće književnosti a "rijetko je izvedena tako uvjereno i gotovo duhovito".

Govorila je i o životu i djetinjstvu u Splitu, odrastanju u netipičnoj, ateističkoj obitelji, te potrebi za pronalaskom 'svoje' sredine, kao i o ženskoj obiteljskoj liniji i njenoj važnosti za formiranje identiteta.

"Nemoj ići u Anderlecht" druga je knjiga priča mostarskog pisca i urednika Srđana Gavrilovića u kojoj govori o emigrantskom iskustvu u Belgiji iz pozicije nekoga tko se ne trudi uklopiti u većinu i tamošnje stanovništvo i mentalitet, niti traži neke 'svoje' ili 'naše' ljude - njegov pripovjedač traga jednostavno za ljudskošću, za pričama.

Autor, koji se u svakoj od 13 priča svoje knjige vraća u neimenovani rodni grad obilježen ratom i poraćem, na promociji je govorio o poziciji nekoga s nejasnom nacionalnom pozadinom i bez uporišta, tko odlazi u zapadnu Europu i shvaća da ni tamo nije puno drugačije.

Razgovor s piscem dotaknuo se i socijalne dimenzije bolesti, a razgovaralo se i o potrebi za zapisivanjem osobnih iskustava, o tehnikama kojima je dolazio do sugovornika i pretvarao to u književnost, o odnosu stvarnosti i fikcije i njegovoj osobnoj poziciji prema autofikciji i autobiografskom pismu.

Povezane vijesti

• Roman mađarskog #metoo pokreta "Magnetno brdo" od sad i na hrvatskom
• Deset knjiga koje daju glas "utišanima" u sklopu V.B.Z.-ova projekta "Na margini"
• "Filozofija hodanja" francuskog filozofa Frédérica Grosa u izdanju V.B.Z.-a