"Par novih, uglavnom stare"
Izložba Olega Morovića: Istinski hedonist ludičkog predznaka u zatvorenom vrtlogu ekspresije
(Snimio Mladen Radić)
U Gradskoj galeriji otvorena je izložba slika fažansko-pulskog umjetnika Olega Morovića koja nosi naziv "Par novih, uglavnom stare".
Izložba krenula je u Vodnjanu u prostoru koja se prvotno zvao "Stara škola" jer se radilo o nekadašnjoj staroj školi koja je nekad bila tvornica obuće, a sagrađena je da bude vojarna za vrijeme austrougraske monarhije, tako da je izvrsno pasala u tom industrijskom prostoru u kojima su njegove slike dobile drugačiju dimenziju. Nakon te vodnjanske premijere krenula je turneja koja je obuhvatila Varaždin, Zagreb i Labin, da bi se vratila ishodištu, u Pulu gdje predstavlja dio novih slika, kojih nije bilo na prvoj izložbi.
Strahovi i nadanja
Voditelj pulske galerije Eros Čakić kazao je da je Morović dugogodišnji suradnik ove ustanove, ali i vrlo aktivni vizualni umjetnik, još jedna osoba koja je završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, što je ostavilo traga i na njemu.
Najrječitiji je, očekivano, bio kustos izložbe Mladen Lučić, poznatiji kao Luc kojeg je Morović ovjekovječio i na jednoj od slika koje se mogu pogledati na ovoj izložbi.
Lučić je napomenuo da ovo što je ovdje izloženo manji je dio onoga što Morović inače radi, jer, kako kaže, Oleg radi sve - dizajn, čak je napravio i katalog, za što je Lučić komentirao da je to automatski ušteda kada se radi o organizaciji ovakve izložbe, a osim toga, piše, skejta…
- Nakon tog vrlo ekspresionističkog slikarstva u koje unosi sve što je skupio i spremio u sebi, u tim slikama on govori i o svojim psihičkim stanjima, govori kako se osjeća, što radi, je li dobro ili loše i ne uvlači nas previše u priču već nas pušta da s distance gledamo i uživamo u njegovim radovima, da nije virtualna priča nego slikarska. To je dobro, jer interesantno je da on nije završio akademiju, a odlično vlada velikim formatima, što nije lako. Nakon turneje krenuo je u dva smjera pa ćemo vidjeti kako će se dalje razvijati, tu je jedan redukcionizam koji vidimo na ovim slikama, a drugi je fovistička ekspresija što otvara mogućnosti, nove staze da Oleg svoje potencijale iskaže u smjeru Moderne. Mislim da će njegove slike i dalje biti vrlo zanimljive i da će i dalje gutati ovo nemirno more ispred nas na rivi, objasnio je Lučić posjetiteljima.
Kustos je svoje dojmove obrazložio u katalogu.
- Morovićeve slike, rađene u neobvezujućoj uličnoj maniri, od promatrača ne zahtijevaju aktivnog sugovornika, već ga uvlače u svoj zatvoreni vrtlog ekspresije u kojima koloristički kontrapunkti nadopunjuju snažnu slikarsku gestu. Oleg u svoje slike u potpunosti unosi sebe te osim što one odišu izvjesnom agresivnošću, buntom i mladenačkom neobuzdanošću, nude i višeznačnost čitanja njegovih psihičkih stanja.
Na slikanoj se površini očituju autorovi strahovi i nadanja, traume i ironija, tjeskoba i radost ili nesigurnost i silovitost o čemu svjedoče i brojne horror vacui partije slikane naizmjenično silovitim gustim ili širokim potezima. Izbrisana je razlikovnost figure od apstraktnog prostora, sve je prožeto pulsirajućim bojama, brzim gestama i vibrantnim površinama. Slika brzo, puštajući boju da se cijedi platnom, jer mu je misao brža od ruke, a u toj atmosferi povišene napetosti ipak je ostavljeno dovoljno mjesta za uživanje u samom činu stvaranja.
Izvjesni upitnici
Oleg je istinski hedonist ludičkog predznaka i time u njega prestaje svaka ozbiljnija ambicioznost, lažni intelektualizam, težnja sofisticiranju narativa i u konačnici, mistifikaciji umjetničkog djela. Ipak, njegovo slikarstvo nije lišeno sumnje i autoironije što, između ostalog, određuje umjetnika. Izvjesni upitnici nadvijaju se nad njegovim slikama a odnose se prije svega na nepretencioznost njegovog likovnog izraza što je evidentno i u materijalu kojeg upotrebljava. Njegove akrilom rađene kompozicije, osim na platnu, nastaju na medijapanu, brodskom podu, skateboardovima ili građevinskim paletama. Zanimljivo je da ne slika prvo podlogu na kojoj će razviti svoja likovna rješenja, već je nanosi na kraju kada će njome pokriti nesigurne partije subjekata svojih slika.
Oleg permanentno propituje svoj odnos prema nasljeđu i tradiciji suvremenog slikarstva što se manifestira eklektičnim karakterom njegovih slika. Tako nalazimo i prizive Moderne o čemu najrječitije, slično kao kod Picassa, govore proporcionalno neusklađeni i izmaknuti dijelovi tijela figure, kao i akcentiranje te osamostaljivanje linije (od kojih će neke biti sastavljene od isprekidanih kvadratića što nužno prizivaju pixele, odnosno zazivaju digitalnu eru) koja asocira na Matisseovu arabesku. Utjecaji Visokog modernizma osjećaju se u gestualnim partijama PoIlockovske provenijencije, kao i informelskom tretmanu razbacanih mrlja zagasita kolorita.
Morović se, svojim asocijativnim citatima, dotiče i postulata postmoderne koju marginalno transponira u svoju individualiziranu stilsku izražajnost, blisku artificijelnom eklektičnom jeziku današnje kulturološke stvarnosti koja sustavno negira teze o čistoj umjetnosti i njezinoj autonomiji. Slikarstvo Olega Morovića posjeduje karakter brzog zapisa kojim bilježi svoja trenutna emotivna stanja, naglašene je subjektivnosti i spontanosti te je potpuno otvoreno za daljnja narativna i strukturalno morfološka istraživanja na temeljima modernističke i postmodernističke tradicije. Te predloške Morović nadograđuje jezikom ulice, ikonografskim obrascima današnje pop kulture te osobnom spontanom, nepredvidljivom i ludičkom poetikom koja balansira između bezbrižne zaigranosti i seriozno postavljenih slikarskih problema, što će rezultirati slikama suvremenog senzibiliteta što odišu pulsom novih generacija, napisao je između ostalog Lučić.
Otvarajući izložbu, Morović se zahvalio svima koji su došli.
- Uvijek mi je drago svađati se s Lucom oko postava, a ako koja slika padne, ja sam ih postavljao, ja sam kriv, našalio se.
Izložba se može razgledati do 5. rujna.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
