Iako je poznat kao autor kratkih priča, zagrebački književnik i novinar Andrija Škare preksinoć je u dvorištu Rojca u sklopu Književnih večeri u Dnevnom predstavio roman "Dva prsta iznad gležnja". Razgovor je vodila Tajana Ilić. Kratke priče su forma u kojoj se Škare najbolje osjeća, ali priča o odrastanju Monike od 1996. do 2011. u Zagrebu zahtijevala je nešto dužu formu.

Pozicija ženskog lika

- Nikad nemam problema s inspiracijom, imam samo problema s vremenom, kaže Škare koji je poznat kao novinar, scenarist, urednik i voditelj. "Shvatio sam koliko je zahtjevno biti pisac iako sam ja pisac samo kada pišem", rekao je preksinoć Škare koji je početak romana napisao prije desetak, petnaest godina i onda ga našao i folderu u kojem drži tekstove kojima se ne bi htio vratiti.

Očekivano je bilo pitanje zašto je Škare odabrao pisati iz pozicije ženskog lika.

- Svi pisci pišu o sebi kada krenu pisati. Išao sam pisati kakav bi mi izgledao život da sam bio žensko, odgovorio je Škare koji je po vlastitom priznanju dobio jako dobre reakcije od svojih ženskih prijateljica, što ga je ugodno iznenadilo. "To je univerzalno ljudsko iskustvo s kojim spol ne mora biti povezan", objasnio je Škare i dodao da je Marina Vujčić na promociji "Dva prsta iznad gležnja" nazvala "najfeminističkijim romanom koji je ikad pročitala".

- Nikad ne razmišljam za koga pišem iako su mi rekli da je to roman za mlade, ili za starije punoljetne osobe, ali nisam razmišljao na taj način. Pogrešno je odlučiti pisati baš za nekoga, osim za djecu, smatra Škare koji je citirao Kurta Vonneguta koji je napisao da "ako previše otvoriš prozor svojoj priči, ona će dobiti upalu pluća". Kada piše Škare pokušava zamisliti jednu osobu i ako se njoj sviđa, i drugi će naći nešto u tome što je napisao.

U romanu Škare opisuje i dan kada je umro predsjednik Tuđman, a za teme koje obrađuje u romanu očekuje da će im se i drugi pisci početi vraćati kada prođe veća vremenska distanca. U romanu između ostalog Škare opisuje i policijsko pretresanje, što se i njemu događalo svaku večer kada bi izlazio, a izlazio je redovito i imao dugu kosu i nosio kožnu jaknu.

Sam naslov romana odnosi se na tetovažu koju protagonistica nosi "dva prsta iznad gležnja", a radi se o tetovaži kultnog benda Velvet Underground.

- Glazba me odredila i izgradila u ovo što jesam i ovo je način da joj vratim dug, komentirao je Škare.

Ilić je komentirala i da danas "nitko ne čita jer su svi pisci", s čim se Škare složio uzvrativši da "više ljudi u Hrvatskoj piše nego što čita", no smatra i da spisateljska hiperprodukcija može biti samo dobra jer onaj tko tek kreće u svijet čitanja ima više izbora.

Čitanje je zabavno

- Ne čitam da bih se oplemenio, da bih bio bolji od drugih. To su užasno smiješne stvari. Mislim da su to potpun krivi motivi. Meni je čitanje užasno zabavno, čitati dobru knjigu je najzabavnija stvar na svijetu, a užasno je praktično i jednostavno konstatirao je Škare i objasnio je da njemu to kao kada uzme u ruke Playstation igrati videoigre te smatra da bi čitanje trebalo promovirati kao vid zabave. Isto tako smatra da je nužno i da postoji književna kritika iako misli da književnu kritiku čitaju samo pisci i nakladnici.

Također, odgovarajući na direktno pitanje voditeljice, kazao je kako biti "pisac u Hrvatskoj ne znači ništa", te se niti on nikad nije negdje predstavio kao pisac.

Književnu večer u Dnevnom organizira Savez udruga Rojca u sklopu projekta "R.O.J.C.: Razvijamo-Omogućavamo-Jačamo-Cijenimo".

Povezane vijesti

• Završen projekt "Zajedno 2015."
• Dnevni boravak Društvenog centra Rojc traži djelatnika
• DINO PEŠUT: Ono što je prije deset godina bila mladost je sad, čini mi se, socijalni slučaj