(Snimila Doris Žiković)
Ja sam bivši pjesnik, kao bivša Jugoslavija. Poeziju ne pišem već 15-ak godina. Nedostaje mi pa je kompenziram pišući romane poput pjesama. Poezija je nešto što ne možete pripitomiti i njome vladati. A moj sastanak s njom nikako da se dogodi pa sam tako napisao više romana, njih sedam, a samo pet knjiga pjesama. Ali činjenica je da ne bih postao prozni pisac da nisam pisao poeziju. Ja sam pjesnik, a ne mogu to ničim dokazati.
Tako je započeo predstavljanje romana "Odeon" pjesnik i pisac Ivica Prtenjača u punoj dvorani Udruge umirovljenika Rovinja, a u organizaciji rovinjske Gradske knjižnice "Matija Vlačić Ilirik", u sklopu projekta BOOKOUT – knjižnica izvan zidova i manifestacije Mjesec hrvatske knjige. Projekt se provodi uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Razgovor je moderirala Maja Klarić, pjesnikinja, prevoditeljica i putopjesnikinja.
Prtenjača je napisao ovaj roman na temelju svojih odlazaka na književna druženja u Parizu. Prvotna ideja mu je bila da napiše putopis o Parizu s izmišljenim ulicama i dijelovima francuske metropole, ali je onda shvatio da će čitatelji misliti da ne zna ništa o tom gradu pa čak ni imena ulica. Roman je nastao kao autorov mali dug prema poeziji koja mu je potpuno sačuvala život.
Podsjetio je da je prije 25 godina situacija u svijetu bila puno bolja. Književnici su puno više putovali predstavljajući svoje knjige, a sad se to više ne događa tako učestalo. Tako je u to vrijeme dobio mogućnost rezidencije u Beču na dva mjeseca, ali kako je on radničko dijete i uvijek je radio, to nije mogao prihvatiti jer ga je čekala miješalica koja ga ne bi prepoznala kad bi se vratio jer je tada radio na građevini. Kako kaže, da je ostao u Beču to bi bio sudar svjetova.
(Snimila Doris Žiković)
- Volim otvoreni kraj kao ideju pisanja. No to nije više popularno jer čitatelja provocira. Knjiga se čita na razne načine, a smatram da su smrt i život božji poslovi, dodaje Prtenjača govoreći o romanu koji je smješten u Pariz nakon terorističkih napada u Bataclanu, a prati zagrebačkog pjesnika Danijela D., koji se suočava sa stvaralačkom krizom i preispituje svoj odnos prema poeziji. Kroz susrete s različitim ljudima, "Odeon" donosi intimnu priču o usamljenosti, empatiji, solidarnosti i pronalaženju novog smisla. Ova introspektivna proza spaja emocije i nostalgiju, istražujući krhkost ljudskih odnosa i snagu uspomena. Tako je čudo Pariza došlo kraju, a u romanu je najveći događaj kada je počela kiša.
- Kada pišem ne radim skice, ni nacrt, ne istražujem. Puno mi je važnije kako ću ući u tekst pa se nakon toga zalijepim za priču. Nakon napisanih 30-40 stranica dalje nastavljam s lakoćom. Volim uživati u pisanju i čitanju. Nemam viškove ni manjkove, nemam epski pristup i brzo pišem, a urednici nemaju posla s mojim djelima. Moje knjige nastaju s jednim velikim užitkom. Izraziti sam vuk samotnjak, obožavam sve raditi sam. Nemam svoje čitatelje koji rukopis čitaju prije objave. Ne bojim se da je knjiga loša. Ne vjerujem da je moj roman nekom potrebniji nego meni. Ako nema užitka pisanja, ne pišem. Nisu mi važne nagrade, a ni mišljenje kritike. Smatram da naše sanjarije o nečemu moraju biti jednako stvarne kao stvari oko nas. I zato jako vjerujem u to naše unutarnje biće jer imamo svoj svijet u našem snu. Tako svoje unutrašnje stanje prevedem u priču, objasnio je Prtenjača istaknuvši da je godinu dana pauzirao od pisanja i da je sad došlo vrijeme da nešto napiše. Zaključio je da su poezija i glazba u središtu svih ljudskih rituala od prapočetaka.
Na komentar iz publike da je "Odeon" vrlo filmičan, Prtenjača je kazao kad bi dobio ponudu da se snimi film po njemu, inzistirao bi da napiše scenarij. Smatra da je knjiga nježna što znači da njegove napisane slike funkcioniraju.
Predstavljanje knjige proteklo je u vrlo pozitivnom ozračju, a počelo je i završilo pjesmama na talijanskom i hrvatskom jeziku u izvođenju umirovljeničkog zbora "Nuvola" pod ravnanjem dirigentice Loredane Cerovac Štiber. Time je ponovo potvrđena dvojezična i multikulturna posebnost Rovinja. Posebno iznenađenje bio je recital dijelova knjige "Odeon" koje su suvereno pročitale članice udruge.
Podsjetimo, Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu, a iza sebe ima osebujan životni i književni put. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga i glasnogovornik. Osim poezije i proze, piše i dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu. Objavio je zbirke poezije "Pisanje oslobađa", "Yves", "Nitko ne govori hrvatski" i "Uzimaj sve što te smiruje", roman "Dobro je, lijepo je", dramu "Nedjeljni ručak", književnu kuharicu "Kod Yvesa" i romane "Brdo", "Kino Sloga" i "Sine, idemo kući". Njegove su knjige prevedene na desetak jezika, a za svoj je rad primio brojne nagrade.