Slovenski profesor nakon posjeta Istri: "U Balama sam pronašao iskru u populističkoj i neoliberalnoj tami"

O netom završenoj manifestaciji Dijalozi održanoj u Balama razgovarali smo s Alešom Črničem, doktorom društvenih znanosti i profesorom na Odsjeku za kulturologiju Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani. Kritički je istraživač suvremenih kulturnih, religijskih i društvenih procesa.

Dijalozi su održani pod pokroviteljstvom Zaklade Plinio i u suradnji s Mon Perinom d.d., potvrdili su važnost promišljanja razvoja koji povezuje poduzetničku inicijativu, kulturu, umjetnost i odgovornost prema zajednici.

Privremeni društveni mjehurić

Dijalozi u Balama zamišljeni su kao prostor otvorenog razgovora, a ne kao klasična konferencija. Smatrate li da upravo takvi intimniji formati susreta omogućuju iskreniju razmjenu ideja i stvaranje povjerenja među sudionicima?

- Ovaj originalni istarski simpozij svojim je formatom namjerno smješten negdje na pola puta između suvremenog akademskog formata i starogrčke tradicije sympósiona, koji je intelektualne rasprave spajao sa zajedničkim uživanjem u hrani i vinu. U Balama stvara privremeni društveni mjehurić u kojem se rasprava ne odvaja od užitka zajedničkog druženja – jer počiva na spoznaji da se društveno relevantne ideje, prije nego što dospiju za konferencijske govornice, rađaju i bruse za zajedničkim stolom, u opuštenom razgovoru i susretima različitih ljudi. Po mojem uvjerenju, Dijalozi u Balama svojim se idealističkim inzistiranjem na pluralnoj razmjeni različitih idejnih, svjetonazorskih i kulturnih perspektiva – zbog čega bi se mogli zvati i Multilozi – učinkovito suprotstavljaju diktaturi jednosmjernog nadvikivanja koja dominira suvremenim društvom.

Važnim mi se čini da se rasprava odvija među vrlo heterogenim pozvanim sudionicima, iz različitih europskih zemalja, s različitim znanjima i iskustvima. Ali i to što nema vanjske publike. Koliko god to paradoksalno zvučalo, za istinski otvorene društveno relevantne rasprave zatvoren je format itekako dobrodošao. Kako bi se sadržajna rasprava zaštitila od pomahnitalog svijeta u kojem smo danas prisiljeni djelovati i preživljavati. Na otvorenoj sceni samo se još natječemo i borimo, što znatno otežava produktivan dijalog koji teži konstruktivnoj suradnji. Zato su takvi pomno osmišljeni i zaštićeni prostori otvorene rasprave, poput Dijaloga u Balama, toliko dragocjeni. Da bismo u povremeno zatvorenim krugovima mogli u miru oblikovati, a i kritički preispitivati ideje bez kojih nema učinkovitog zalaganja za otvoreno društvo.

Kultura i umjetnost imaju tu moć

Što Vas je osobno obilježilo tijekom sudjelovanja na Dijalozima u Balama i koju biste ideju s tog susreta izdvojili kao posebno važnu?

- U Balama sam proveo dinamičan i neočekivano inspirativan, a za mene osobno i poučan vikend. Više od pojedinačnih ideja koje smo razmijenili, dojmila me se cijela priča. Znam, iz moje perspektive, iz koje se ne vide sve one banalne svakodnevne komplikacije, izgleda bajkovitije nego što zapravo jest – ali ipak. Vizionarske ideja, privatni kapital i predana lokalna uprava ruku pod ruku zacrtaju viziju razvoja male zajednice i zatim je tijekom dva desetljeća doista i ostvare. Usput neumornim entuzijazmom pridobiju i isprva nezainteresirane i skeptične mještane. Tako danas u njihovo mjesto dolaze drugačiji gosti, a promijenio se i lokalni mentalitet. Dok su se prvi kulturni događaji odvijali pred tek šačicom znatiželjnika, nakon dva desetljeća lokalno stanovništvo aktivno podržava čitav niz redovitih festivala. Oni privlače i zahtjevnije turiste, koji sve više dolaze i izvan glavne sezone. Iznimno – u oba značenja te riječi! Jer rezultati su očito blagotvorni kako za užu i širu zajednicu, tako i za njezine goste. I jer je takvih priča u današnjem svijetu tako prokleto malo.

Može li kultura biti stvarna pokretačka snaga društvenih promjena ili se njezina uloga i dalje nedovoljno razumije?

- Da, kultura i umjetnost nedvojbeno imaju tu moć, svjedoče nebrojeni primjeri iz povijesti. Dolazim iz zemlje u kojoj su za prebrojavanje spomenika vojskovođama vjerojatno dovoljni prsti obiju ruku, dok su njezini gradovi posuti spomenicima pjesnicima – nipošto slučajno, jer je slovenska književnost odigrala ključnu ulogu u oblikovanju slovenske nacije. No, ako povijest dokazuje društvenu moć kulture, to još ne znači da doista razumijemo njezin duboki značaj. U školama mnogo učimo o prirodi i funkcioniranju tehnike, a neusporedivo manje o funkcioniranju društava i međuljudskih odnosa – antropolozi bi rekli o kulturi kao čovjekovoj drugoj prirodi. Kad bismo našu djecu jednak broj sati kao matematiku (a zatim fiziku, kemiju, biologiju, tehniku…) poučavali i filozofiji (zajedno s logikom i etikom, a zatim još sociologiji, povijesti, psihologiji, kulturologiji…), ovo pitanje ne biste ni morali postaviti. U takvom utopijskom svijetu većini bi, naime, bilo samo po sebi razumljivo da je čovjek prije svega stvaralačko biće koje razumije i mijenja svijet kroz simbole i značenja. Ali pritom je nužno naglasiti, da nije svako kulturno stvaralaštvo već samo po sebi društveno blagotvorno. Narodna izreka ‘Tko pjeva, zlo ne misli’ ne izdržava – kao što je to često slučaj s takozvanim zdravim razumom – ni prvo ozbiljnije preispitivanje. Naravno da nije svejedno što se pjeva!.

Aleš Črnič (Snimio Milivoj Mijošek)

Kako male lokalne zajednice mogu putem kulture i kulturne diplomacije ostvariti međunarodnu vidljivost i postati relevantni sudionici širega društvenog dijaloga?

- Prije svega tako da stvaraju autentične kulturne prakse i sadržaje. U globaliziranom i sve ujednačenijem svijetu upravo lokalne kulturne posebnosti mogu pobuditi šire zanimanje – i u tome je prilika i za male zajednice. No, za kvalitetno stvaralaštvo potrebni su materijalni uvjeti koje šira zajednica mora kontinuirano osiguravati. Tek tada, kao što sugerirate u pitanju, važnu ulogu može odigrati i kulturna diplomacija. Države raspolažu mehanizmima kulturnog i umjetničkog povezivanja koji mogu biti učinkoviti, a njihovi rezultati blagotvorni za šire društvo. Pod uvjetom da ih oni na vlasti koriste promišljeno i dobronamjerno, a ne – kao što se nažalost prečesto događa – tek za uljepšavanje vlastitog političkog imidža. Ali prije svega, kulturna diplomacija ne smije biti zamjena za temeljnu zadaću države na području kulture i umjetnosti: osiguravanje dovoljno visokog proračuna za kulturu te drugih uvjeta za nesmetano, kontinuirano stvaralaštvo. A i za autonomno međunarodno povezivanje kulturnih i umjetničkih aktera odozdo, mimo službenih diplomatskih kanala.

Dobar život za sve

Kako povezati kulturu, poduzetništvo i turizam, a pritom sačuvati autentičnost umjetnosti i njezinu kritičku ulogu u društvu?

- Rekao bih da teško, ali nije nemoguće. To nam, barem do neke mjere, pokazuju Baljani, koji su upravo oslanjanjem na umjetnost i kulturu izgradili alternativu prevladavajućem modelu turističkog razvoja u Hrvatskoj. Ali za to je potrebno duboko razumijevanje vrijednosti kulture kako među političarima tako i među predstavnicima privatnog kapitala – što je, kao što smo već spomenuli, nažalost prije iznimka nego pravilo. Iako ekonomske analize uvijek iznova pokazuju da se ulaganja u kulturu višestruko isplate – ne samo kulturno i društveno, nego i u čisto ekonomskom smislu. Pa ipak, ponajprije populistički političari uvijek iznova prikazuju umjetnike i kulturne djelatnike kao društvene parazite – osobito one koji su u svojem radu društveno kritični.

Primjer Bala lijepo pokazuje i koliko dobrodošla može biti poduzetnička podrška kulturnom stvaralaštvu. Ali ona ne može i ne smije biti glavni izvor njegova financiranja. Posebno zato što kultura mora očuvati svoju stvaralačku i kritičku autonomiju i onda kada nije tržišno zanimljiva ili politički poželjna. Za to imamo državu. Ona mora osiguravati stabilno javno financiranje, a i neovisno stručno odlučivanje o raspodjeli sredstava. Poduzetnici neka dobro rade svoj posao i od toga plaćaju dovoljno visoke poreze, kojima demokratski izabrane vlasti moraju osiguravati dobar život za sve. A toga nigdje nema bez vitalne kulture.

Kada 2035. godine budemo gledali unatrag, što bismo trebali moći reći da smo zahvaljujući ovakvim susretima promijenili u načinu na koji živimo, surađujemo i razumijemo jedni druge?

- Ah, teško pitanje u našim teškim vremenima. Dok ovih dana promatram prosvjedne povorke duboko razočaranih mladih ljudi u sve više europskih gradova, ne čude me oni, nego iznenađene reakcije medija i politike. Sam se prije svega pitam kako to da nije počelo već ranije. I još, znamo li se uopće više boriti za bolji svijet – ili je sve što možemo borba za očuvanje prosvjetiteljskih tekovina prošlosti? Ne znam, možda sam previše crnogled – što ćemo, kao što su znali još stari Rimljani, nomen est omen, teško je pobjeći od vlastitog imena, ha ha! Ali pomalo se doista bojim da ćemo za deset godina morati biti zadovoljni već i time ako još budemo imali medije dostupne široj javnosti i druge prostore u kojima ćemo moći razgovarati, pa i konstruktivno se prepirati o takvim egzistencijalnim dilemama. Za očuvanje tih prostora treba se boriti, a to ne ide bez povezivanja i suradnje. I za to su susreti poput Dijaloga u Balama itekako dobrodošli. Osim toga, čini mi se da je u našem atomiziranom svijetu, u kojem nas prevladavajuće društvene i ekonomske sile sve više razdvajaju, već i svako sadržajno druženje svojevrstan oblik otpora.

Kada biste iskustvo Dijaloga u Balama morali sažeti u jednu misao – što biste poručili ljudima koji vjeruju da kultura nije ukras društva, nego jedan od uvjeta njegova opstanka i razvoja?

- U srcu Istre doživio sam osvježavajuću iskru u zagušljivoj populističkoj i neoliberalnoj tami koja nas okružuje. I kući sam ponio djelić te sićušne svjetlosti koja dokazuje da se ipak može. Možda iz nje možemo izvući pouku: ako su Baljani ostvarili naizgled nemoguće promjene, svi mi ostali dužni smo, unatoč neizbježnom pesimizmu intelekta, tim ustrajnije njegovati optimizam volje. I od politike i kapitala svakoga dana iznova očekivati i zahtijevati društveno odgovorno djelovanje. Jer očito je moguće.

Promišljanje kulturne diplomacije budućnosti

Dijalozi u Balama, održani od 15. do 17. listopada u Mon Perinu, otvorili su prostor za promišljanje kulturne diplomacije budućnosti iz perspektive koja nadilazi uobičajene razvojne obrasce. Okupljajući umjetnike, kulturne djelatnike, znanstvenike, poduzetnike u kulturi i stvaratelje iz različitih europskih sredina Hrvatske, Slovenije, Španjolske, Velike Britanije i Italije susret je pokazao da se o prosperitetu jedne zajednice može govoriti uz jezik gospodarskih pokazatelja, turističkih rezultata i materijalnog rasta. ali i jezikom kulture, stvaralaštva, odgovornosti, međusobnog povjerenja i sposobnosti da se prepoznaju i uočavanju vrijednosti koje još nisu dobile priliku postati stvarnost. Voditelj Dijaloga bio je dr. art. Robert Raponja, poznati redatelj i organizator te voditelj kazališnih festivala i manifestacija.

Povezane vijesti

• INOVATIVNA SKUPŠTINA MON PERINA: Održat će se elektroničkom komunikacijom, u stvarnom vremenu i donijet će važnu odluku. Dobit od 11,4 milijuna kuna neće se isplatiti dioničarima. Koristit će se za stabilizaciju firme i očuvanje radnih mjesta
• U Balama otvoren Bembo Fest. Publiku čeka 26 kazališnih, glazbenih i likovnih programa
• Trodnevni razgovori netom održani u Mon Perinu u Balama, otvorili su prostor za promišljanje kulturne diplomacije budućnosti