Bronja Žakelj
Potresna i dirljiva priča: Predstavljena knjiga "Bijelo se pere na devedeset"
(Vanesa Begić)
Iako je široj publici možda zbog prikazivanja na Pulskom filmskom festivalu poznatiji istoimeni film, knjiga Bronje Žakelj, prema kojoj je film snimljen, "Bijelo se pere na devedeset" nagrađena je te vrlo je zanimljiva.
U Mjesecu hrvatske knjige Gradska knjižnica i čitaonica Pula nastavila je s program Knjiga u kinu, koji provodi u suradnji s Kinom Valli, a gdje je u srijedu navečer gostovala Bronja Žakelj, rođena 1969. godine u Ljubljani, diplomirana novinarka, koja je radost pisanja dugo ostavljala po strani radeći u marketingu i bankarstvu.
Kako je kazala, nakon što su joj djeca odrasla, imala je nešto više slobode i prostora za kreativnu misao, okrenula se nikad zaboravljenoj ljubavi i odlučila da je vrijeme za pisanje prve knjige.
Roman "Bijelo se pere na devedeset" nagrađen je 2019. godine nagradom Kresnik za najbolji slovenski roman. U manje od dvije godine od objavljivanja doživio je sedam izdanja, godine 2019. objavljeno je talijansko izdanje, a u pripremi je bugarsko kao i makedonsko.
U vrlo sadržajnom i zanimljivom razgovoru s knjižničarkom Marlenom Lakić govorila je o svojoj potresnoj i dirljivoj priči, a sam naslov jedna je od posljednjih rečenica koje joj je rekla majka u bolesti, jer je htjela da joj suprug i djeca budu čisti i uredni.
Autorica govori o tome kako se nosila s majčinom bolešću, da jako dugo nije znala ništa o bolesti, kako je otac to krio od njih te da je to saznala tek tri dana prije majčine smrti. Sjeća se vesele kuće, pune rodbine, prijatelja, susjeda kako jedu, vesele se i smiju prije majčine bolesti, evocirajući te boje, a potom i bolesti, kako ih je otac htio zaštititi ne govoreći o tome jer je i sam bio uplašen. Govorila je i o odnosu s bakom i o važnosti te figure za njezino oblikovanje, rast, o vlastitoj borbi s bolestima, odnosu s ocem, gubitku voljenog brata...
Autorica je imala 11 godina kada je majka oboljela od teške bolesti, a 15 kada je umrla, dugo vremena nije znala što se dešava. Brat je imao četiri godine manje, majka je imala, kako navodi, adenokarcinom, a zbog izgleda i velikog trbuha, mislila je da je majka trudna. Knjiga se, kazala je u razgovoru s Lakić, dijeli na dva dijela, prije i nakon majčine smrti te pokazuje kako se sve promijenilo.
Bilo je govora i o očevom odnosu prema majčinoj bolesti i prema njezinoj kasnije, kako je u biti knjiga prekinula neke tišine i omogućila da se odnosi poprave, da se ona i otac zbliže.
Također, tu su prisutni i neki okusi i mirisi djetinjstva zajednički za sve one koji su bili djeca sedamdesetih i ranih osamdesetih, od Eurokrema do napitka Benko kakao, sve to isprepleteno s pričom o teškim životnim gubitcima.
Kako je istaknula Lakić, knjiga ima tu toplinu, ali i humor u pojedinim dijelovima.
To je i, kako je rečeno priča o ljubavi - između kćeri i majke, brata i sestre, unuka i bake, djevojke koja odrasta i mladića, kao i o snazi i istini.
