A Storm in a Teacup
Zvjezdan Ružić u pulskom INK-u predstavlja svoju najosobniju glazbenu priču
Zvjezdan Ružić (Snimio Pavle Kaplanec)
U petak, 30. listopada u Istarskom narodnom kazalištu održat će se koncertno-filmski spektakl iznimnog umjetnika Zvjezdana Ružića koji će s publikom podijeliti priču o vlastitoj oluji: "A Storm in a Teacup". Nova glazba Zvjezdana Ružića istodobno diše tišinom i eksplodira snagom, spajajući filmski orkestralni izričaj i intimni unutarnji pejzaž autora u putovanje kroz prizore svjetla, tame, krhkosti i hrabrosti.
Zvjezdan Ružić peterostruki je dobitnik nagrade Porin te šesterostruki dobitnik nagrade Status za najboljeg pijanista u Hrvatskoj. Kao ekskluzivni Yamaha Piano Artist, nastupao je diljem svijeta – od tokijske Budokan Arene i Cadillac Shanghai Concert Halla, do Los Angelesa i Europe, surađujući s velikanima poput 2Cellos, Josipe Lisac i Harlem Gospel Choira.
- Novi album briše granice između koncerta i osobne ispovijesti. Sniman je u tri katedrale, u Beču te u legendarnom Westpoint Studiosu u Londonu (Adele, Kanye West), pod producentskom palicom Dokea Kaitnera (Paul McCartney), dok je mastering radio Robert Vosgien iz Capitol Studiosa (Queen, David Bowie).
U Istarskom narodnom kazalištu u Puli, Ružića će pratiti orkestar vrhunskih akademskih glazbenika. Pozornica će oživjeti uz velike orkestralne udaraljke, crkvene orgulje, mellotrone, harmoniku i koncertni klavir. Publiku u INK-u očekuje svečana premijera i glazbeno iskustvo koje nadilazi žanrove – mjesto gdje se glazba ne sluša, nego proživljava, najavljeno je.
Uoči sutrašnjeg koncerta u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, pijanist i skladatelj Zvjezdan Ružić govori o neobičnom rasponu svoje aktualne turneje. Uz autorski „A Storm in a Teacup” s kojim sutra I nastupa u INK Pula u punom orkestralnom sastavu, publici je tijekom ove turneje predstavio i intimni „Piano Reflections” te razigranu „Playlistu mog djetinjstva”. Što povezuje ta tri naizgled različita svijeta i kako na njih reagiraju slušatelji?
Svaki od tri programa otkriva drukčiju stranu vaše glazbene osobnosti. U kojem se osjećate najviše svojima?
Glazba je zapravo preslika života, samo u nekom drugom ritmu, tempu i melodiji. Lagao bih kada bih rekao da me jedan od tih programa najbolje opisuje jer sam vrlo slojevita osoba. U meni postoji razigrani dječak, pun radosti, uzbuđenja i znatiželje, ali i jedan ozbiljniji dio koji neprestano traži dublji smisao života i svijeta oko sebe. Kroz album „A Storm in a Teacup” svijetu sam pokazao upravo taj najintimniji dio svojeg bića. U orkestralnoj verziji tog programa dolazi do izražaja cijela paleta boja i tekstura moje duše, dok se kroz „Piano Reflections” vraćam najčišćoj esenciji emocije. „Playlista mog djetinjstva” predstavlja moju razigranost i potrebu za zabavom. Najvažnije je da sam ja napokon prihvatio sve strane sebe. Više ih ne skrivam.
Ovaj petak u INK Pula donosim svoju oluju u šalici čaja, u punom sastavu izvrsnih glazbenika i muzičara. Jako se veselim.
Koliko se razlikuju reakcije publike na pojedine programe? Je li vas neka reakcija posebno dirnula?
Mislim da se na kraju sve svodi na energiju koju nosiš i ljubav koju dijeliš sa svijetom. Kada sam prošle godine na Velikoj ljetnoj pozornici u Opatiji premijerno predstavio album „A Storm in a Teacup”, ljudi su mi prilazili i govorili da nikada nisu doživjeli nešto slično, da su ih prolazili snažni valovi emocija. Zatim sam izveo „Playlistu mog djetinjstva”, potpuno drukčiji, vedar i energičan program, a ljudi su ponovno govorili o snažnim emocijama. Isto se dogodilo i s intimnim programom „Piano Reflections”. Tada sam shvatio nešto vrlo važno. Nije presudno koji je projekt na pozornici, nego istina koju kroz njega prenosim. Ja sam ta glazba. Sve što izvodim refleksija je moje duše i onoga što jesam.
