čuvar labinskog podzemlja
Labin Art Express i Metal Guru obilježavaju 35. godišnjicu djelovanja: Skupturalni performans u subotu ispod Šohta
(Snimio Branko Biočić)
U subotu će Labin Art Express i njegov Metal Guru ispod šohta u 20 sati svojim skulpturalnim performansom "UCXXI ÷ Ustav" obilježiti 35. godišnjicu djelovanja, i to svečanim otvaranjem privremene skulpture koja predstavlja čuvara labinskog podzemlja i budućeg podzemnog grada.
Riječ je o performativnoj skulpturalnoj instalaciji u razvoju koja propituje odnos rudarske baštine te povijesti, sadašnjosti i budućnosti Labina i Istre, odnosno refleksiju 400 godina rudarenja u Istri na današnju kolektivnu društvenu svijest i sustav vrijednosti, te promovira projekt Podzemni grad XXI, koji danas više nije utopija, već protopijska vizija jednog novog i boljeg "podzemnog" društva budućnosti koje će se temeljiti na danas gotovo u potpunosti zanemarenim civilizacijskim vrijednostima, poput ljudskih sloboda, ravnopravnosti, solidarnosti i tolerancije.
Projekt UCXXI ÷ Ustav započet je 2020. godine postavljanjem dvaju ukrštenih hrđavih metalnih čekića dimenzija 4 × 4 × 1 m na pulskom Forumu povodom otvorenja 3. bijenala industrijske umjetnosti. Godine 2021. crno obojena skulptura postavljena je na Trg labinskih rudara u sklopu obilježavanja 100. obljetnice Labinske republike te retrospektivne izložbe u DKC-u Lamparna povodom 30 godina djelovanja Labin Art Expressa. Dvije godine kasnije skulptura je nadograđena dodavanjem komunističkog simbola (srpa i čekića) s jedne te fašističkog simbola (grba talijanske Uprave za Kvarner) s druge strane, čime je dodatno naglašena njezina uloga kritičkog propitivanja istarskih povijesnih i ideoloških narativa tijekom 20. stoljeća. Nakon toga, sve do nedavno, stajala je ispred 40-metarskog banera s natpisom "UNDERGROUND CITY XXI: Reality or Utopia?" na bivšem rudarskom velikom kupatilu, pored DKC-a Lamparna. U posljednjoj fazi amblematski rudarski čekići, stilizirani tom trodimenzionalnom skulpturom, postaju tijelom labinskog Kerbera aplikacijom triju psećih glava, čime se negdašnja utopijska sanjarija pretvara u konkretan odgovor na klimatske i sociopolitičke izazove suvremenog doba jer je narativ aktualne realnosti nepovratno premašio mogućnost razumnih rješenja i premjestio ih u sferu mitologije.
"Duboko pod zemljom ruke čovjeka obogaćene strojem otkidaju naslage ugljena, izgrađuju duge hodnike, da bi milijunima godina sakupljena snaga sunca progovorila u šumu strojeva. Savez je to tehnike i ljudi u utrobi zemlje. A na zemlji, teško, ali pobjedonosno, rađa se novi svijet – svijet socijalizma – a njegov osmijeh zrači iz svih napora ovih ljudi", pompozno proklamira narator u propagandnom socijalističkom filmu "Događaj u Raši" o istarskim ugljenokopima iz 1950. godine.
Četrdeset godina kasnije Labin je slijepo crijevo "vilinske" Istre, rudnik više ne diše, nego se priprema za svoj smrtni hropac jer će se krajem milenija zatvoriti i posljednje okno u Tupljaku, posljednji istarski i hrvatski ugljenokop, a lokalna samouprava ne prepoznaje vrijednost i potencijal rudarske baštine, koju prepušta na milost i nemilost stečajnim upraviteljima. Taj "novi svijet – svijet socijalizma" početkom devedesetih izjalovljena je utopija, osobito kada se suočimo s derutnom i depresivnom industrijskom ostavštinom čija je trulež u otužnom kontrastu s naivnim industrijskim idealizmom mlade Jugoslavije.
Međutim, javljaju se i neki drugi glasovi koji uzimaju socijalistički idealizam bez primordijalnog zrna soli, bez površnog malograđanskog cinizma čija je funkcija izolirati se od vjere u velike ideje, od neminovne katastrofe koja visi kao Damoklov mač nad svim velikim ambicijama, ali i od etičke dužnosti da se izdigne iz ruševina poraženih ideja, iz historicističkog samosažaljenja, i krene u još ambicioznije, veće, luđe, univerzalističke projekte.
Na inicijativu ekonomista i galerista Deana Zahtile, umjetnika Krešimira Farkaša i ravnatelja Srednje škole "Mate Blažine", prof. Gracijana Kiršića, 10 ljudi raznih profesija i afiniteta, ali sa zajedničkim ciljem – "razvoj civilnog i otvorenog društva kroz proizvodnju i promociju alternativne umjetnosti i kulture" – okuplja se 1991. godine u Kulturno-umjetničkom društvu "Labin Art Express" (danas udruga Labin Art Express XXI), prvoj formalno registriranoj umjetničkoj organizaciji u RH, piše Viktor Zahtila u monografiji "Labin Art Express 1991.–2026.".
