Dean Zahtila, dugogodišnji voditelj i frontman Labin Art Expressa i KUC-a Lamparna ovogodišnji je dobitnik Nagrade Grada Labina za životno djelo i to za dugogodišnji rad na očuvanju rudarskog identiteta Labina, revitalizaciju rudarske baštine te zameđunarodnu promociju Labina kroz brojne kulturne projekte. Rođen je 20. travnja 1957. u Vinežu, završio SŠ Mate Blažine u Labinu, diplomirao na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu 1980., nakon toga je 5-6 godina radio kao export-import menadžer u Rade Končaru i još par hrvatskih tvrtki da bi se 1984. vratio u Labin, gdje s bivšom suprugom otvaram RE bar i galeriju, jednu od prvih privatnih umjetničkih galerija u bivšoj Jugoslaviji.

Skulpturiranje društva

Zajedno s Gracijanom Kiršićem, Krešimirom Farkašem te još sedmero Labinjana raznih profesija 1991. osnovao je kulturno-umjetničko društvo (KUD) Labin Art Express (L.A.E), jednu od prvih neprofitnih kulturnih organizacija u RH. Dean je i jedan od inicijatora revitalizacije tradicionalne pučke fešte Petrove, koju L.A.E. po prvi puta organizira u starom gradu Labinu na dan napada JNA na Sloveniju, 27. lipnja 1991. Bio je direktor Radio L.A.E. (1993.-1996.), prema Međunarodnom udruženju novinara (IFJ) u to vrijeme "jedine nezavisne radijske postaje u RH", kojoj 1996. godine političkom odlukom vlade nije produljena radijska koncesija, pretpostavlja zbog toga što je Franjo Tuđman u jednom svom javnom nastupu spomenuo taj radio kao jednog od neprijatelja države. S Massimom Savićem i Krešimirom Farkašem 1994. godine osnovao je umjetničku grupu Metal Guru, frakciju L.A.E.-a koja se, kroz glazbu, performanse, video radove te intervencije i akcije u javnim prostorima, bavi "skulpturiranjem društva".

Dean Zahtila (Snimio Branko Biočić)

Krajem 90-tih nekoliko je godina bio kulturni promotor Istarske županije, a 1999. godine pokreće projekt Podzemni grad XXI. Bio je nekoliko puta gost Europskog vijeća i Europske komisije, čije je predstavnike u nekoliko navrata doveo u Labin. Zahvaljujući tome uspio je mnogo prije ulaska RH u EU u nekoliko navrata (1995.-1998.) osigurati financijsku potporu EU za Radio L.A.E. i KuC-a Lamparna. Osim što je kulturni djelatnik i aktivist, interdisciplinarni je umjetnik (član HUiU), a hobiji su mu posao i kuhanje.

O nagradi za životno djelo koju je dobio sredinom kolovoza dobio na svečanoj sjednici u povodu Dana grada Labina kaže:

- Kad sam saznao da sam kandidat za tu nagradu, iskreno malo sam se zabrinuo, jer zvučalo mi je kao da je moja životna misija završena, a tek sam negdje na pola puta. Naravno da mi ova nagrada znači puno i čini me vrlo ponosnim, ali mislim da još veći značaj ima za Grad Labin, što je najvažniju godišnju gradsku nagradu dodijelio nekome kog većina lokalne i šire javnosti percipira kao vrlo kontroverznu osobu, ali je komisija za dodjelu nagrade uzela u obzir isključivo ono što sam do sada dao ovom gradu. Nakon zatvaranja okna Podlabin 1988., tadašnja Općina Labin nije bila zainteresirana za očuvanje lokalne rudarske baštine, čija je sudbina prepuštena u ruke stečajnog upravitelja rudnika, koji je svu imovinu, nekretnine i pokretnine namjeravao prodati u svrhu namirenja vjerovnika, dok je neprocjenjiva arhiva brojnih predmeta i dokumenata ostavljena na milost i nemilost vremenu. Lamparna, kao i čitav rudarski kompleks na Pijacalu u to je doba bilo državno vlasništvo. Nakon što sam tijekom 1992. godine tadašnjoj hrvatskoj ministrici kulture i obrazovanja, Vesni Girardi Jurkić, predstavio projekt njegove revitalizacije i prenamjene u kulturne svrhe, već iste godine sve su navedene nekretnine predane u vlasništvo Općini Labin, s preporukom da se Lamparna koristi u kulturne namjene i dodijeli Labin Art Expressu. Iste godine podnijeli smo i zahtjev za zaštitu "šohta" i dijela Pijacala, kog Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Rijeci već 1993. godine stavlja pod režim zaštite, kao nacionalno kulturno dobro. Nažalost, nismo uspjeli spasiti jedinstveni izvozni stroj okna Podlabin - motor promjera devet metara, od čelika, mesinga i bakra, koji je pokretao lift u "šohtu". Njegov proizvođač, njemački Siemens, bio je spreman da ga u svom trošku obnovi i stavi u pogon, ali kad smo ja i Farkaš ušli u zgradu na Pijacalu gdje je bio smješten, otkrili smo da je dva mjeseca ranije prodan u staro željezo, čime je učinjen svojevrstan kulturocid za koji nitko nije odgovarao. Nakon više od više od tri desetljeća uvjeravanja, najprije lokalnih vlasti, a potom i lokalne zajednice, o vrijednosti te kulturno-gospodarskim potencijalima rudarske baštine, eppur si muove: nakon što smo davne 1998. godine sami obnovili i stavili u današnju funkciju Lamparnu, grad je 2021. godine konačno uspio obnoviti simbol grada Labina - "šoht" na Pijacalu, zahvaljujući EU sredstvima dobivenim za projekt Mine Tour, u kome je L.A.E. bio jedan od partnera. I za kraj, ovo je nagrada ne samo za mene nego i za sve one žive i mrtve članove i nečlanove, sadašnje i bivše radnike i suradnike, koji su u viziju i misiju L.A.E.-a uložili svoje znanje, pamet, rad, slobodno vrijeme…, a neki čak i ozbiljan novac, kaže Dean.

Dean Zahtila (Snimio Branko Biočić)

Prorok u vlastitom selu

O svom trenutačnom radu i o tome kako žive i dišu Labin Art Express i Kuc Lamparna dodaje:

- I dalje najviše radim kao predsjednik Labin Art Expressa, ali osim Bijenala industrijske umjetnosti pokušavam se sve manje baviti društveno-kulturnim, a sve više vlastitim umjetničkim projektima. U KuC-u Lamparna, od 2021. društveno-kulturni centar DKC, još uvijek se redovito održavaju izložbe, povremeno i koncerti i partiji, mnogo kreativnih radionica, sajam rabljenih stvari LaBuvljak, kao i razni međunarodni suradnički projekti. Ove godine završavamo trogodišnji ciklus izložbi suvremenih umjetnika PNEUMATICI, u tijeku je ciklus izložbi mladih nadolazećih istarskih umjetnika "Budućnost je sada", kao i projekt za mlade "Umjetnost je sposobnost gledanja", a do kraja ove godine u planu je i izdavanje novog broja Labinjonskega đornalina. Upravo su u tijeku pripreme za 6. Bijenale industrijske umjetnosti 2028., danas zasigurno jedne od međunarodno najvidljivijih i najcjenjenijih hrvatskih manifestacija suvremene umjetnosti i novih umjetničkih praksi, koja nažalost zbog svoje avangardnosti i progresivnosti još uvijek nije toliko dobro prihvaćena na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Ne kaže se bez razloga da "nitko nije prorok u vlastitom selu". Nedavno smo završili provedbu europskog suradničkog projekta Female Digital Creativity - FLUX, koji se osim u Labinu i Puli, provodio u Ljubljani i Milanu, a kao jedan od partnera Grada Labina upravo sudjelujemo u novom prekograničnom SI-HR projektu MINE STORY, koji povezuje rudarsku baštinu Labina i Litije u zajednički, prekogranični kulturno-turistički proizvod. Lamparna uglavnom diše dobro, ali ponekad samo na škrge, isključivo zbog financijskih razloga. Još uvijek moramo sami snosit troškove održavanja više od 1000 m2 prostora, kao i režijske te sve druge tekuće troškove, što nam jako otežava provedbu programa i projekata u njoj. Trenutno pregovaramo s gradom o novom modelu zajedničkog upravljanja Lamparnom, te se nadam da ćemo uskoro lakše disat. Problem tzv. nezavisne kulture, za razliku od one institucionalne, jest što mi "nezavisni" gotovo svake godine krećemo od nule - moramo nanovo tražiti potporu grada, županije i države, bez ikakve garancije da ćemo je i dobit, dok ovi drugi znaju unaprijed s koliko će novaca raspolagati u idućoj, ili u nekoliko narednih godina, kaže a na pitanje što je s projektom Podzemni grad i hoće li on uopće biti realiziran i koje mu prepreke stoje na putu odgovara

- Hoće li biti realiziran? Hoće, jer mora, i onaj gradonačelnik za čijeg se mandata to ostvari mogao bi biti slavljen kao najveći gradonačelnik Labina 21. stoljeća! Ne radi se više samo o umjetničkom i kulturno-turističkom projektu, nego je provedba tog projekta danas postala nužnost. Živimo u suludim, opasnim i gotovo kataklizmičkim vremenima, i u slučaju neke prirodne ili od čovjeka izazvane lokalne ili globalne katastrofe, koja će se kad tad dogoditi, građanima Labina i cijele Labinštine, kao i onim budućim još nerođenim generacijama nužno treba sigurno sklonište za preživljavanje. Pa ne bi Zuckerberg i Bezos koji raspolažu s puno više informacija od nas "običnih smrtnika" tek tako potrošili milijarde dolara za izgradnju svojih podzemnih bunkera. Inače projekt inicijalno nije ni zamišljen samo kao još jedan rudarski muzej s replikama starih strojeva i alata, rudarskim vlakićem, maketama, fotografijama i sličnim sadržajima. Takvih muzeja u svijetu ima na stotine, i nikoga ne zanima još jedan isti ili sličan muzej. Moja je ideja stvoriti stvaran, živi i samoodrživi grad 160 metara ispod površine zemlje, s kulturnim, umjetničkim, istraživačkim, turističkim, trgovačkim, ugostiteljskim i svim drugim sadržajima koje jedan grad mora imat. U proteklih 20-tak godina nekoliko zainteresiranih investitora posjetilo je rudnik, i doslovce su nam svi više-manje rekli isto: "najmanji problem za vaš projekt je novac, a najveći da pribavite sve potrebne dozvole i suglasnosti, posebno zato jer prostor nije u vašem vlasništvu". Nadam da će nakon skore obnove velikog kupatila grad konačno krenuti i s ugradnjom lifta u "šoht", koji će nam konačno omogućiti silazak u rudnik s Pijacala, a nakon toga bi prioritet trebao biti stavljanje u javnu funkciju tunela od Podlabina do Rapca, kako bi ljeti "domoći" mogli na ugodnih +15 pješke u Rabac, a turisti u Labin. Najveći problem za realizaciju ovog projekta jest nesposobnost, sporost, nedostatak vizije te posebno političke volje svih gradskih vlasti u proteklih 30-tak godina. U početku nije postojao interes za bivši rudnik, a kad se on konačno pojavio onda bi svaka nova vlast započinjala ovaj projekt iznova, mijenjajući mu ili naziv ili koncept ili strategiju ili suradnike,… i tako je bespovratno izgubljeno barem 20-ak godina. Naravno da postoje ozbiljni tehnički, sigurnosni, imovinsko-pravni i financijski izazovi, te se u jedan takav projekt ne može krenuti preko noći, ali presudna je samo politička volja, odgovara Dean.

Dean Zahtila (Snimio Branko Biočić)

Pravo odlučivanja

On ima i svoje mišljenje o današnjem životu u Labinu i Istri.

- Dotaknut ću se samo kulture, jer se Labin promovira kao grad umjetnika, a premalo ulaže u kulturu, u odnosu na, primjerice, sport. Samo ćemo većim ulaganjem u kulturu sačuvati vrlo specifičan identitet ovog grada, posebno ulaganjem u onu "nezavisnu", koja je najkreativnija i najinovativnija, a time i međunarodno najvidljivija i najuspješnija. Osim kulture fali nam i zabave, koja je vrlo važna za kvalitetu života. Labin je jedno od najsigurnijih i najugodnijih mjesta za život na ovom planetu, ali nažalost postaje sve tiši i dosadniji, i to ne samo za mlade nego i za one starije. Za Istru vrijedi isto što sam rekao i za grad Labin, samo što se u nekim drugim istarskim gradovima i mjestima njihovi stanovnici puno bolje zabavljaju nego mi u Labinu. Međutim razvoj Istre ne može se temeljiti samo na turizmu, već na industrijskoj, ali onoj čistoj, te posebno na poljoprivrednoj proizvodnji. Dakle turizam DA, ali po mjeri lokalnih zajednica, jer nas ovakav prekomjerni turizam doslovce ubija. S jedne strane prekomjerna apartmanizacija uništava prelijepi istarski krajolik, a s druge rast cijena zbog turizma nama lokalcima umanjuje kvalitetu života, pogotovo mladima i penzionerima. Najveće bogatstvo Istre jest što nas tako malo živi u njoj, i samo moramo što više zemljišta i obale sačuvati za nadolazeće generacije, a ako smo već prisiljeni nešto prodavati, onda prodajmo sami sebi. Ako uspijemo sačuvati Istru kakva jest, mogli bi jednog dana naplaćivat turističku pristojbu od 10-20, a ne 1-2 eura dnevno smatra Zahtila.

On se osvrnuo i na život mladih u Labinu i njihovu perspektivu.

- Mladi danas imaju pristup svijetu kakav moja generacija nije mogla ni zamisliti, ali istovremeno jako je pala kvaliteta i standard obrazovanja od vrtića na dalje. Osim toga, za razliku od npr. moje mladosti, današnja djeca i mladež ne boravi veći dio dana vani na zraku, ne penje se po stablima, ne čita knjige, i nema nikakve druge zabave osim kafića i društvenih mreža. Mi smo nekad ljeti svaku večer provodili u Rapcu, gdje je bilo 4-5 disko klubova, terasa s živom muzikom, nakon kojih smo išli na noćno kupanje, itd., itd. Godinama slušamo da mladi odlaze, a nudimo im samo povremene sezonske poslove, nepriuštivo stanovanje, pokoji koncert, feštu,.. i to je to. Nije dovoljno samo organizirati razne programe za mlade, već te programe treba osmisliti i provoditi zajedno s njima, dati im prostor, alate, budžet i pravo odlučivanja. Ako im ne ponudimo nešto bolje i više, oni najambiciozniji će i dalje odlaziti, a mi ćemo nakon toga organizirati konferencije na kojima ćemo raspravljati zašto su otišli, smatra Dean koji se na prošlim lokalnim izborima kandidirao i za labinskog gradonačelnika. Pitamo ga što bi promijenio da je izabran i što sada predlaže novoj lokalnoj vlasti.

- Odmah bi naravno krenuo s realizacijom Podzemnog grada, i da isti, uključujući i onaj nadzemni Labin, bude javno dobro svih njegovih građana, odnosno res publica. Zabranio bi kamionima i autobusima da prometuju preko starog grada, i parkiranje na trgu, kojeg bih pak žičarom povezao s Pijacalom, gdje bi bio jedini, pravi, urbani centar grada, i poboljšao bi lokalni javni prijevoz. Ne bih prodavao gradske nekretnine, već bih ih isključivo davao u koncesiju, jer oni nisu vlasništvo ni stranke ili liste na vlasti niti gradske uprave, već svih građana. Sve što je javno, od zemljišta, stanova, ceste,.. do morske obale i gradskog proračuna, vlasništvo je svih nas koji tu radimo i živimo, i zato dok troši naš novac lokalna bi se vlast trebala ponašati poput nas, građana koji moramo pazit na svaki euro. Na taj se način ne bi dešavalo da je danas cesta za stari grad u lošijem stanju nego što je bila prije par godina, kad su u njenu obnovu utrošena velika javna sredstva, a da za to ne samo da nitko ne odgovara, nego se nikoga ni ne poziva na odgovornost. Također bih uveo redovitu provjeru kvalitete zraka, vode i zemlje u i oko Labina, poručuje Zahtila kojeg pitamo i kako vidi Labin za deset ili dvadeset godina.

Dean Zahtila (Snimio Branko Biočić)

Jedina svijetla točka

- Nažalost dugoročno vidim samo mračnu budućnost, koju eventualno možemo malo odgoditi, ali to ne ovisi toliko o nama koliko o globalnoj budućnosti svijeta. Na nama je da Istru očuvamo i zadržimo onakva kakva jest, ali ni to nam neće puno pomoći ako se nastavi globalno zatopljavanje, ekološke i prirodne katastrofe, te civilizacijski kaos i slom koji se upravo dešava ispred naših očiju. Kad tad će se se to odrazit i na život u Istri. Kao jedinu svjetlu točku u budućnosti vidim Podzemni grad XXI, nažalost samo za stanovnike Labina i Labinštine, jer svi ostali stanovnici Istre ipak ne bi stali u nj, kaže a o svojim planovima i željama za budućnost dodaje

- Dugoročan plan mi je da živim i radim još dugo, a najveća želja da dobijem Zlatnog lava na Bijenalu u Veneciji, i da se za 4-5 godina mogu konačno barem liftom spustiti do tunela za Rabac i otići pješke na kupanje, te usput možda i nešto popiti ili pojesti. Trenutno zajedno s Damirom Stojnićem dovršavam monografiju o 35 godina Labin Art Expressa (1991. - 2026.), jer vrlo je važno dokumentirati sve što je do sad L.A.E. napravio, ne samo u počast svima onima koji su u tome sudjelovali ili na bilo koji način doprinijeli, nego i na znanje te motivacija svim nadolazećim i budućim generacijama. Do kraja ove godine na nekoliko glazbenih platformi biti će objavljen album Metal Gurua "Cold Black", snimljen prije gotovo 15 godina s Massimom i Xenom Županić, ali iz raznoraznih razloga do sad neobjavljen. Želio bih i da L.A.E. i Lamparna nastave živjeti i nakon mene, da neki novi mladi ljudi baštine sve ono što smo do sad napravili, te osmisle i naprave nešto što ja danas ne mogu ni zamisliti, zaključio je Zahtila.

Povezane vijesti

• MASSIMO SAVIĆ PROMOVIRAO GRAD ISPOD GRADA, GRAD UMJETNOSTI I KULTURE: Performans Metal Gurua "POZZO XXI"
• VIDEO / Neobična kampanja Deana Zahtile, nezavisnog kandidata za gradonačelnika Labina
• Peto izdanje Bijenala industrijske umjetnosti: Distopija, AI i klimatske krize u monumentalnom umjetničkom putovanju od Pule do Labina