(Gradska knjižnica Pazin)
Žene koje mašu rukama su žene koje su nakon brojnih muka došle do svojevrsnog oslobođenja, jedno je od tumačenja istoimene knjige autobiografske proze koju je u Gradskoj knjižnici u Pazinu u razgovoru s urednikom izdavačke kuće Fraktura Seidom Serdarevićem predstavila njena autorica Jadranka Kosor. Gostovanje bivše premijerke i političarke privuklo je pažnju mnogih, ali usprkos tome što se u ovoj knjizi ona na trenutke dotiče i politike po kojoj je ona i najpoznatija, razgovaralo se ponajviše o središnjoj temi ove zanimljive knjige – zdravlju, starosti, nemoći, osamljenosti i obitelji.
(Gradska knjižnica Pazin)
Kako je na samom početku rekao Serdarević, Žene koje mašu rukama je autobiografska proza u kojoj autorica progovara o vlastitom iskustvu operacije obaju koljena, oporavka, oslobađanja od štaka, dramatičnim i lijepim trenucima, ljubavi, političkim stavovima i strahovima, ispisujući tako priču o svim ženama koje se moraju osloboditi štaka, stvarnih ili metaforičnih, kako bi prodisale i živjele punim plućima.
Riječ je o četvrtoj knjizi bivše hrvatske premijerke nakon što je već izdala knjige "Kraljica - Života ima i izvan politike" (2023.), "Premijerka - Zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka" (2020.) te "Dan nakon jučer - Tekstovi s bloga i kolumne 2015. - 2017." (2017.). Knjiga je izdana u siječnju ove godine i po Serdarevićevim riječima prvo je izdanje gotovo rasprodano, pa je već u pripremi i drugo izdanje.
Jadranka Kosor je publici u Pazinu otkrila da je motiv za pisanje ovog trećeg djela njenih autobiografskih tekstova bilo njezino zdravstveno stanje, točnije činjenica da je u vrlo kratkom roku od tri mjeseca morala operirati oba koljena. Uz zahtjevnu i složenu operaciju poseban je problem bio oporavak jer se trebalo snaći i naviknuti na život uz dvije štake te mukotrpnim radom doći do trenutka kad će postati žena koja maše rukama, odnosno slobodna i samostalna. O tome, ali i o brojnim drugim pojedinostima vezanih uz te dane, ali i autoričinu mladost, vrlo je zanimljivo, spontano i krajnje iskreno progovorila na druženju u pazinskoj knjižnici.
- O bolestima i iskustvima oporavaka nakon njih u nas se i dalje govori rijetko, gotovo sa sramom, kao o nečemu što se događa drugima i dalekima, a svi znamo da se sve to događa i nama i nama bliskima. Ta je iskustva teško dijeliti, a tu traumu, kao i mnoge druge, nosimo duboko u sebi a da o njima ne progovaramo. Baš iz tih razloga sam se odlučila napisati ovu knjigu kako bih pokazala da se i o tim tabu temama može napisati zanimljiva i zabavna knjiga", rekla je Jadranka Kosor.
Na predstavljanju knjige bivša je premijerka ispričala nekoliko zabavnih, ali i ne vrlo mučnih anegdota iz svog života koje prije pisanja ove knjige nisu bile poznate javnost. Jedna od tih priča odnosila se i na događaj kada ju je bivši partner ostavio samu i zaključanu u stanu tri dana s teškim potresom mozga.
Jadranka Kosor je tada još radila kao novinarka i bila u vezi s muškarcem čija se nekadašnja velika zaljubljenost, kako je rekla, postupno pretvarala u mržnju. Jednog ledenog, zimskog dana dogodila joj se nezgoda te je pala na ulici tijekom ledene kiše i teško ozlijedila glavu. Prolaznici su joj pomogli ustati, a ona je, ne znajući koliko je ozljeda ozbiljna, nastavila prema redakciji u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici. Naknadno je utvrđeno da je zadobila tešku kontuziju mozga. Njezin tadašnji partner odvezao ju je kući, no umjesto da joj osigura pomoć, prema njezinu svjedočanstvu, zaključao ju je u kući i otišao.
- Ostala sam tri dana zaključana u toj kući, usred zime, bez grijanja, onako kako sam bila odjevena. To je priča o mržnji i pokušaju ubojstva, ispričala je Jadranka Kosor dodavši da joj se zbog teške ozljede glave stanje dramatično pogoršavalo, povraćala je, nije mogla potražiti pomoć, a nitko nije znao što joj se dogodilo. Spasila ju je majka, koja je, zabrinuta jer joj se kći tri dana nije javljala, došla u Zagreb i pozvala policiju. U kuću su provalili i pronašli je na rubu života i smrti.
Druga zanimljiva priča vezana je uz politiku i aktualna politička zbivanja u Hrvatskoj. Bivša se hrvatska premijerka prisjetila razdoblja s kraja 1995. i početka 1996. kada je tek ušla u politiku na nagovor predsjednika Franje Tuđmana te je vrlo brzo postala i potpredsjednica Sabora. Ubrzo nakon toga Tuđman ju je kao potpredsjednicu HDZ-a poslao na stranački skup u okolici Slunja gdje je bila jedina žena među približno 400 muškaraca. Nakon službenog dijela skupa, na kojem je održala govor, počelo je druženje uz piće i pjesmu. No, ubrzo su se začule pjesme koje su veličale ustaški režim, među njima i ona o Juri i Bobanu na što je ona reagirala i upozorila organizatore da takvo ponašanje nije prihvatljivo.
(Gradska knjižnica Pazin)
- Rekla sam im da se ne mogu veseliti uz takve pjesme. Oni su mi govorili da sam nova u politici, nudili mi piće, ali ja sam rekla da ću otići ako nastave pjevati. I otišla sam, ispričala je Jadranka Kosor te je otkrila da ju je drugi dan već u sedam ujutro nazvao šef Tuđmanova kabineta i poručio da odmah mora doći predsjedniku.
- Mislila sam da je moja politička karijera završila prije nego što je uopće počela pogotovo jer me Tuđman dočekao smrknuta lica te je zatražio objašnjenje onoga što se prethodne večeri dogodilo. Međutim, nakon što sam mu sve ispričala, on se nasmijao, a Tuđman se rijetko smijao, te mi je rekao: Bravo, bravo, tako se postupa!, prisjetila se svojih političkih početaka Jadranka Kosor te je zatim ispričala kako joj je nakon svega Tuđman održao predavanje o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, fašizmu i šteti koju je ustaška simbolika nanosila međunarodnom položaju Hrvatske.
- Govorio mi je koliko su ustaški pozdravi i djelovanje HOS-ovaca otežavali međunarodno priznanje Hrvatske. I taj njegov stav pokazuje koliko se taj dio Tuđmanova nasljeđa danas prešućuje, čak i među onima koji se na njega najglasnije pozivaju. Mnogi od njegovih sadašnjih nasljednika jednostavno zatiru najbolje od onoga što je Tuđman bio. Bio je antifašist, bio je partizanski general i to nasljeđe koje je štitio jednostavno su pregazili, zaključila je Jadranka Kosor na predstavljanju svoje knjige Žene koje mašu rukama.