GALERIJA FONTICUS Izlažu Goranka Supin i Matjaž Borovničar

(L. JELAVIĆ)

Slovenski umjetnik iz Pirana Matjaž Borovničar se u galeriji Fotnicus predstavio novim ciklusom "Migracije II", nizom radova nastalih urezivanjem ili nastalih otiskivanjem linoreza * Goranka Supin nije prvi puta u galeriji Fonticus, izlagala je i ranije, često sudjeluje u raznim likovnim aktivnostima u Grožnjanu i Istri

Dvije nove samostalne izložbe otvorene su u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. U jednom dijelu galerije postavljeni su radovi riječke umjetnice Goranke Supin, kojoj je ova izložba zapravo realizacija nagrade "Daria Vlahov Horvat" na prošlogodišnjem tradicionalnom likovnom ex tempore natječaju u Grožnjanu. U drugom dijelu galerije Fonticus s novim projektom predstavio se Matjaž Borovničar iz Pirana.

Goranka Supin nije prvi puta u galeriji Fonticus, izlagala je i ranije, često sudjeluje u raznim likovnim aktivnostima u Grožnjanu i Istri, a ovom prigodom predstavljen je ciklus njenih "fraktalnih formacija" pun impresija, doživljaja i komentara, sraz osobnog i općeg, sumoran odraz stvarnosti. Zapravo, svaki će promatrač radove Goranke Supin, punih poteza, točaka, rastera i svojevrsnih dezena, doživjeti različito.

- Pred nama su svojevrsne lirske situacije, ali donesene na sasvim poseban način. Njihova energija nosi obilježja promišljanja osobne stvarnosti, ali svojom atmosferom i sadržajem dodiruju univerzalne vrijednosti. Pred nama su nizovi znakova koji podražavaju ideju tijeka. Radovi imaju i dekorativne karakteristike, no njih nadjačava postignuta mistična atmosfera. Ostvareno ne nudi definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma. Na svim radovima prisutan je energetski naboj naglašen zaustavljenim ritmovima akcije. Sklad kompozicija apostrofiran je diskretnim linijama koje tvore svojevrsne otvore na površinama. Ponegdje bjeline ili praznine postaju značajne sastavnice rada. Neke elemente autorica opetuje, ali uvijek postiže drugačiji dojam unutar kojeg ponavljani slijed oblika uvijek inicira tempo. Naglašen ritam naglo je zaustavljan u trenutke doživljaja. Na radovima nema jakog kolora. Segmenti su satkani kontrastima nebojenih tonova. Nema namaza. Sve je otiskivano određenom matricom. Zapažamo tek naznačene linije kvadratnih oblika koje ponegdje poštuju slogove oblika, a ponegdje uokvirivanje bijelim linijama remeti grupacije. Ova igra pomacima, kako i autorica potvrđuje, asocira otvore u transparentnoj skrami zatvorenosti, zadatosti konvencija. Iako decentne, ove linije ponašaju se kao poziv na razumijevanje. Izvan i unutar ovih iscrtanih izrezaka, zapravo se događaju iste energetske situacije. Pokazuje se da problem nije u pokazivanju, već u prikrivanju osobnog, prenio je svoja zapažanja kustos galerije Eugen Borkovsky predstavljajući Goranku Supin i njene izložene radove.

Riječanka Goranka Supin je diplomirala na studiju za predškolski odgoj 1984. godine, a nakon niza godina rada u vrtićima, upisuje se na Odsjek likovnih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci na kojemu je diplomirala 1998. godine. Specijalizirala je grafiku u klasi prof. mr. art. Josipa Butkovića. Bila je suradnica kalkografskog ateljea na Sušaku, od njegovog utemeljenja 1997. godine. Izlaže od 1995. godine. Članica je HDLU-a Zagreb i ima status samostalne umjetnice.

Slovenski umjetnik iz Pirana Matjaž Borovničar se u galeriji Fotnicus predstavio novim ciklusom "Migracije II", nizom radova nastalih urezivanjem ili nastalih otiskivanjem linoreza. Okosnicu projekta čine grafički otisci oskudnog linijskog oblika leptira, pa je sve djelovalo kao da je u pod galerije sletjelo tisuće bešumnih leptira.

- Plošne radove, ovako predstavljene, možemo doživjeti i kao prostorne konformacije, objekte, odbjegle slike. Svi listovi su poredani na pod galerije. Konglomerat otisaka, odnosno leptira podastrt je na nekonvencionalan način. Promišljena, ali halucinatorna količina te položaj, zbunjuju promatrača koji je uveden u izvanvremenski svijet snoviđenja. Ovim načinom dodiruje se pitanje prezentacije. Promatrač više nema distancu od predmeta, već je zajedno s predmetom uronjen u prostor. Artistički oblik više nije distanciran na uobičajenoj poziciji gledanja, već je pod nogama, ponuđen kao ranjiv. Strategija ovog projekta propituje odnos "bijele kocke" i prirodnog prostora. Autor bjelinu prostora, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, provocira idejom nature. On provjerava definiranost prostora uvodeći jedan u drugi. Prirodu uvodi u galeriju. U ovom slučaju, galerija biva najnoviji dom jatu leptira. Privremen, kao i svi do sada. Borovničar svoja bića ne zatvara u kutiju ili krletku. Pušta ih na slobodi i ne doživljava ih kao fetiš. Na podu nalazimo objekte kojima je osnovna karakteristika let, kretanje. Ritam koji je zaustavljen na pojedinom radu nadograđen je ponavljanjem usvojenog načela na više podloga. Tako pred sobom imamo konglomerat radova, većinsku grupu koju sagledavamo u srazu sa samo jednim izdvojenim radom. Tek na tom jednom leptiru zapažamo zemljopisnu kartu unutar gabarita krila, kao asocijaciju putovanja, rekao je o ovom zanimljivom ciklusu Eugen Borkovsky.

Matjaž Borovničar je diplomirao slikarstvo i povijest umjetnosti na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji 1999. godine. Nakon Akademije, studij restauracije zidnih slika i muzeologiju završio je 2002. godine na Università internazionale dell'arte u Veneciji. Sudjelovao je na više kolektivnih izložbi u domovini i inozemstvu te priredio nekoliko samostalnih prezentacija.