BANKROT MALE OPĆINE KOD ZADRA
Što se raja sad iščuđava Polači zbog svinjetine, likera, janjeta i tuke. TA JE OPĆINA SAMO HRVATSKA U MALOM
Polačani su, piše po svim internetskim portalima, zavisnim, nezavisnim i poluzavisnim, pojeli i popili vlastitu Općinu, iako je Ante gotovo siguran da do jučer nitko nije niti znao da usred sjevernodalmatinske regije postoji takvo što kao što je njihov zaselak, kamoli da je itko zamišljao da imaju svoju Općinu. Koliko je on uspio pohvatati konce, nakon što je na izborima nezavisni Tomislav Prtenjača pobijedio svog prethodnika Viktora Prtenjaču, sve je pošlo k vragu
Svih 1.642 registriranih birača Općine Polača ovih se dana rumeni od nelagode, drhti od neizvjesnosti, strepi od najgoreg. Zbog stotina kilograma paškog sira, svinjetine, janjetine, tuka, pršuta i bogzna koliko litara, potoka, rijeka finest konjaka i likera, toj jedinici lokalne samouprave u Zadarskoj županiji prijeti financijski krah. Od bankrota ih dijeli samo jedna jedina sudska presuda. Posljedično, u selo se zavukao zlokoban, zasad još uvijek neutemeljen trač. Polačani će, priča se u svakoj kući u selu, pa tako i u Antinoj i Lovorkinoj, nedjeljom na misu morati u Zadar, njihova crkva svetog Kuzme i Damjana također će, i to vrlo uskoro, zbog sramote koja je obavila taj pobožan kraj, zatvoriti svoja vrata.
Snašla je te poštene ljude, dakle, nezamisliva strahota. I to taman kad su se, eto ti ga đavla, Polačani napokon osokolili, skupili snage i svrgnuli dotadašnjeg HDZ-ovog načelnika Prtenjaču. Izašli su, sjeća se i Ante kao da je bilo jučer, iako ima tome više od dvije godine, na lokalne izbore i demokratski, kako i spada, umjesto Prtenjaču, zaokružili Prtenjaču. Sada im se, primjećuje Ante promućurno, cijela zemlja za koju je, valja i to reći, riskirao život u ratu, grohotom smije, upiru u njih prstom iz svih krajeva Hrvatske.
Polačani su, piše po svim internetskim portalima, zavisnim, nezavisnim i poluzavisnim, pojeli i popili vlastitu Općinu, iako je Ante gotovo siguran da do jučer nitko nije niti znao da usred sjevernodalmatinske regije postoji takvo što kao što je njihov zaselak, kamoli da je itko zamišljao da imaju svoju Općinu. Koliko je on uspio pohvatati konce, nakon što je na izborima nezavisni Tomislav Prtenjača pobijedio svog prethodnika Viktora Prtenjaču, sve je pošlo k vragu, financijski su problemi izašli na vidjelo, dugovanja i kamate prema privatnom investitoru su zbog nekakvog općinskog zemljišta i propalog projekta porasla u nebo, a fekalije su, napokon, postale vidljive golim okom, isplutale su na površinu. I onda se, uzdahnuo je Ante, netko ima obraza pitati zašto ljudi ne vole promjene, zašto narod uvijek glasa za istu stranku.
Načelnik koji časti
Aktualni Prtenjača naručio je nezavisnu reviziju čije je izvješće pokazalo da je u mandatu bivšeg Prtenjače trošeno više sredstava, nego što prihodovano. Plaćalo se iće i piće u zadarskim luksuznim restoranima, organizirali se domjenci u visini od 33 tisuće kuna, unajmljivali apartmani po vrtoglavih 12 i pol tisuća kuna, kupovala se markirana odjeća, maraschino za svećeničku reprezentaciju u iznosu od 4 i pol tisuće kuna. Tko su bile gošće, konzumenti tih općinskih darova i blagodati - ostalo je nejasno, revizor nije utvrdio. Narudžbenice, naime, nemaju popratnu dokumentaciju. I sad svi bruje o tome, o toj netransparentnosti poslovanja, kako li se to već naziva stručnom terminologijom. Puno se, dakle, rasipalo, šakom i kapom, gdje nije trebalo. Zato se i župa zatvara, ograđuje se od tog smrtnog grijeha.
S druge strane, promišlja Ante kritički o vlastitoj vjeri, i škrtost je grijeh. Neka podigne ruku onaj, pomisli on, tko je u profanim iskušenjima i užitcima pronašao tu vražju umjerenost.
Ante je u dnevnom listu pročitao obrazloženje HDZ-ovog Prtenjače prvog. Čini mu se da je čovjek sasvim suvislo objasnio čemu takvo, naizgled, rastrošno korištenje općinskog novca. Pojasnio je ukratko da se jelo i pilo jer je njegovo rukovodstvo stvaralo i gradilo, a on, Viktor Prtenjača, častio je i na otvaranju i na zatvaranju radova! Nudio je, napokon, najbolje što taj kraj ima ponuditi, janjetinu i tuku, ono čime se Polačani tradicionalno časte. Nasljedniku je poručio da kad on bude slavio Dan općine i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, stane na vrata i radi popis gostiju, traži njihov OIB i onda sve to napiše na poleđini kakvog računa. On, Viktor Prtenjača, to nije radio, niti će ikada, jer goste treba uvažavati, a ne diskreditirati. Još je, uz sve, Prtenjači drugom preporučio da se lati posla jer je Općina u problemima zbog njegovog neznanja i nerada, a ne skupih i obilnih objeda.
Lovorka je kriva
- Dobro čovjek zbori. Jelte Lovorka?, upitao je Ante suprugu mršteći se. Ona je kriva što je nezavisni Prtenjača pobijedio HDZ-ovog. Eto je tamo tobože kuha ručak, pravi se da ga ne čuje, dok on opet iščitava članak o bankrotu Polače u dnevnim novinama, kažiprst mu je već odavno crn i mastan, toliko je puta njime prošao po tim recima. Stara je vještica, Lovorka, sotonina kći, čitavu ulicu uvjerila da je došlo vrijeme kad trebaju prestati glasati za HDZ. Nije nam ta stranka svih ovih godina, kazala je Zovku i Vesni, Višeslavu i Zori, pa i mladom bračnom paru Goranu i Maji, donijelo ničeg dobrog, još uvijek smo sirotinja. Povjerovali su joj oni, povjerovao im je i Ante. Ima Lovorka pravo, pomislio je tada, ionako ne može biti gore, nego što je sada, nemaju što izgubiti. Da je znao da će ostati bez čitave Općine, a možda i crkve, Ante nikada ne bi poslušao Lovorkin savjet i postao najobičniji šetebandjerist. Naposljetku, kad malo bolje mučne ćivericom, ni on nije te općinske fešte doživio kao nekakva razularena slavlja. Iako, nije uspio prokljuviti zašto je HDZ-ov načelnik insistirao na konjaku i likerima kad njihova zemlja obiluje vinovom lozom, pun je kraj grožđa, nije li mogao malo ipak uštedjeti birajući kakvo vino. Tu mu bivši Prtenjača ni najmanje nije jasan. No, o ukusima se ne raspravlja.
Uostalom, ako ćemo pravo, Ante nije ni htio glasati za Prtenjaču. To jest je, htio je glasati za Prtenjaču, ali ne za nezavisnog Prtenjaču.
- Zašto nismo glasali za Prtenjaču?, podigao je Ante glas za oktavu, tako da se Lovorka ne može praviti da ga ne čuje.
- Nego za koga smo glasali moj Ante?
- Za Prtenjaču, ali za krivog Prtenjaču, odriješit je ratni dragovoljac.
- Ne postoji Ante takvo što kao što je pravi i krivi Prtenjača. Prtenjača je Prtenjača.
- Aj reci što je Prtenjači trebalo da potroši sedamdeset tisuća našeg proračunskog novca na reviziju. Mamlaz i rastrošnik, eto što je.
150 tisuća kuna
Ante je teško uzdahnuo. Nikako da prokljuvi što se to u ovoj izopačenoj i opustošenoj zemlji izvitoperilo, kuda je, kada i, što je najvažnije, zašto je pošlo krivim putem. Imaju i pravo ovi što kažu da se nisu branitelji za ovu svinjariju, devijaciju od države borili. Neka mu dragi Bog oprosti, nikada nije mislio da će takvo što pomisliti, ali dok je ginuo na bojištu, razgrabilo se sve što se moglo, a njemu je ostao ćorak, komad zemlje, djedovina opasana suhozidom, oronula kućica, krov koji propušta svaku malo obilniju kišu i mirovina nedostojna pristojnog života. Politika je u ovoj zemlji debelo zastranila. Nije li jučer slušao na vijestima da je HDZ-ovka Dubravka Šuica imenovana potpredsjednicom Europske Komisije za demokraciju i demografiju, od profesorice stranih jezika do plaće od 150 tisuća kuna mjesečno. Uzverala se na hijerarhijskoj ljestvici spretno poput kakve mačke na rasklimanom krovu, plivala kroz duboke i plitke političke vode, ulizivala se pravim ljudima, podupirala sve stranačke vođe redom. I to je nešto čime bismo se, navodno, trebali i ponositi jer je njezin uspjeh, kako god ona do njega došla, kažu na televiziji, zapravo velika stvar za malu zemlju kao što je Hrvatska.
Kako će Šuica iz demografski, natalitetno ocvale zemlje, iz koje se bježi glavom bez obzira, pita se Ante, na europskoj razini pronaći lijek za taj problem i što nije, ako već zna rješenje, prvo pomogla vlastitoj domovini kojom, sad kad malo bolje razmisli, uglavnom vlada upravo njezina stranka. I što nije prvo u svom dvorištu poradila na demokratičnosti. Nisu li se Hrvati nedavno u nekom istraživanju uglavnom izjasnili kao nepovjerljivi prema demokraciji.
Sam će ga Bog znati koliko su pršuta, janjetine, tuka i paškog sira na njegov račun potamanili gore u Zagrebu otkako je hrvatske države. Što se sad raja iščuđava o Polači i dva dekagrama svinjetine više. Polača je samo Hrvatska u malom. Ništa više od toga. Ima Lovorka pravo, uviđa Ante po tko zna koji put u posljednja tri desetljeća. Ne bi on te svoje misli međutim nikada rekao na glas, sačuvaj Bože, još bi ga netko mogao optužiti da nije domoljub. E to Ante pak nikako ne bi mogao podnijeti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
