Piše Milan Rakovac
A bon vento Marina: Ai noi vieci - stari - proprio no molemo, e tegnimo le redini xe oramai una over-populated
(Arhiva Novog lista / Nikola Blagojević)
Jur san se dižbarka, pak ala u Pulu, a valja poj na Iž, ulike regulati, a ki ni prova u stojadinu pasati Magistralu, uon ne zna ča je vrajži vijaz. I onda, pafff, Marina: gigantska mala malološinjska plovidba kanda je jesina doslovno shvatila ideje Ive Perišina -jadranska orjentacija kao postament razvitka. I onda je Marina zaplovila, najljepši, najbolji, najvažniji brod: Pula - Mali Lošinj -Silba - Zadar: samo je valjalo u Zadru dojti valje u po noći čekati filu za imbarkamenat, jer kad bi nagrnuli kamioni iz Ravnih kotara, puni angurije i meloni i kaula i salate, nemaš šanse za ukrcaj.
I sad, barem Marina plovi, kroz nas, u nama, najbolji mo(re)tel na svitu bilen, i oštarija kako buoh zapvida, i muzej, a ki će, kako ja, se domisliti kad je naviga, ala na most, kanoćal na nuos pak vidiš valje svita kraju Finis Terrae i doli do Tierra del fuego i gori kroz Kategat i Skagerak di su načinili Marinu, vječni brod.
Mi sono innamorato di Marina
Ter vero san
I kako da sanjan pak se inbarkan
I navigan
Valje svita kraju
I ljudi svita me ne poznaju, ma ben Marinu da
I radi nje
Ma rišpetaju:
Cimu ćapaju i zakantaju
Mi sono innamorato di Marina
REX BLUES, moj Galebe
ossia, la storia de Viteus vitifolie Fitch, ovvero Daktulosphira, che xe Phyloxera vastatrix,
ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća valje u Merike
Lamerika, merika, merika, ma cossa vraga ti strilli, lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku?
Rex blues, Rex blues, in mezzo’l mare, in mezzo’l mar, xe un bastimento, pien de putele, in mezzo’lmar, una de quele voio sposar, moj bato, bel nome croato, magari serbo, dai, e invesse me toca imbarcar y partir para siempre, Montevideo o Elis Island?
Uvo je štorija prikomorska, na more greš ko ćeš ko nieš,
perche: navigare necesse est.
Vržmo, Merike ne vidiš prez navigare, u vrime prvanje, prije ‘reoplani!
Ako učiniš račun, Merika nan je pur dala lipih stvari:
Kumpir, tabak, Woody Guthrie, ni ča reći.
Ma ča’š da ti da ča će, uni ča ti uzme sve?
Filoksera je došla z Merike, loze dišfala, oci kunu, matere u suz, divojke rižu žile:
mladići ala u Meriku, Rex blues, Rex blues, Rex Blues.
Hvatam samoga sebe u magnovenju, jer, kao i Fellini, levičar sam, i istorijski gledano,
potpuno nesvesno istorijsko biće, jesam, jerbo kad se veli transtlantik, nikad ne pomislim na Titanic, "moj galebe", tek ponekad na GALEB, ni na ove kruzere ploveće gradove na kojima džabalebaroši oceanima kruže, moj druže
Nego, reći ću ti, dok si reko keks, uvijek pomislim na Rex. Rex blues, Rex blues, Rex blues, "moj galebe". Zašto? Zato ča u lito na lito 1944. cila Istra je hodila na brige Šavrinije, i Ćići i Brekini i Gorinjci i Dolinjci ala gledati kako gori Rex, 123 projektila su sprašili spitfire i halifaxi RAF-a u najveći i najliplji i najbrži piriškafo puntički na svitu REX, ma za ča?
A Ramb III ča će biti Galeb je bananijera ča vozi banane iz Indijskog oceana u Italiju pak mu RAF poli Benghazi otkine cilu prvu i kapetan dopelje brod prez prove vozeći krmom valje u Italiju, pak Tudeški ga pričine za mine da hi meće u muore i krste ga KIEBITZ, pak ga RAF pošalje fondo pak ga naši roniocitrudbenicisocijalističkog rada zvade van nasuho i Uljanik ga načini ajnc-a i mu daju ime MORNAR, pak zajno za tin GALEB, i 1953. životdamoTrstnedamo pak smo ga svejeno dali, Trst, digo,
a živlienje, uono nan je ustalo, pur, intanto: i Tito na Galebu na Temzi i Churchill ličnoperosnalnoosobno je š njin i Galeb diventa altroke tranšatlantiko vozeći Tita i naše drugove priko očeani svita po Afriki i Aziji i je pasa 86.000 milj i bija u 102 države.
REX BLUES, MOOOJJJ GAAALEBEEE, REX BLUES, lipo mi je, lipo mi je moj galebe, zato ča su na Galebu bili veliki ljudi svita Naser, Nehru, Indira Gandi, Nkrumah, Haille Selassie, kraljica Eliazbeta, Hruščov, Brežnjev, Sophia Loren, Richard Burton, Kirk Douglas, eee "moje Galebe": Ma Fjumani su rekli, Galeb ne gre na kuse, Galeb će biti muzej i u njen Tito, pak bar i oštaria, turisti će hoditi viti i se ćutiti kako Burton i Liz, i to me vero komoda, have mercy, please, it’s our history.
I tako čovik gre fondo di su šentimienti, kako i Rex, kako i Galeb, kako i živlienje, kad mu zgori šterika eli ga uzmne h sebi Merika kako ča je kad su nan propale loze, a piroškafi del
Austro-Americana, dita Cosulich, ala vija, ostala nam zemlja pusta,
AURANIA, GERTY, GIULIA, FREDA, iz Trsta i čuda drugih brodi, iz K. und K. od 1871. do 1915. povezli su u Meriku četiri miljuna i četiristo miljari ljudi, a dva parta su bili naši Slavinci, z Primorske, Istre, Dalmacije, Kranjske, Zagorja...
Velika potriba tira čovika ća z hiže, ma prija su naši hodili navigati propio za navigati i zato lipo stati, i bili mrež boljih navigadori svita: Petar Jakov Leva 1834. jedri sve do Valparaisa, iz gušta, i Ivo Visin iz Prčnja na jedrenjaku Splendido 1852. kreće oploviti svijet, tek tako, iz sporta: kao i Novara što oko svijeta iz Pule kreće 1857.
La Merica, Merica, Merica, la Merica, Merica, Merica, Rex blues, baby, Rex blues, Rex blues:
špuž muž vadi roge van da ti hižu ne prodan ki mladić mi gre na Rex a beči ni.
Mama mia dami cento lire: che in America voi nadar, cento lirew mi te le do, ma in America no e po’ no!
Svi oceani i svi transatlantici svijeta plove mi kroz glavu badava, jer mori me teški jad, Rex:
Per quattro giorni el Rex brusava ma fondo no voleva, no’ndava, e po, no’ndava:
E per fin i slavi de Monte Nevoso, che D’Annunzio se vanatva come principe de Monte Nevoso che invese el se ciama Snežnik perche su de lui, sul Snežnik, no ghe iera nissun ‘Talian ma solo sloveni che invesse i xe sc’iavi siccome quei altri che i volessi ciamarse croati, inssoma, digo mi: ma anche
piu in la, piu in la, i Cici de Ciciaria e Monte Magior el legno no brusava per far carbon, ma i guardava de sora come che brusa el Rex che Fellini ne ga mostra come anche tutt’Italia el Rex guardava come Ottavo miracolo del mondo. Nave passegera piu grande del mondo che penapenapena dopa mezzo seccolo e cinque (anni) in piu i ga fatto una nave piu granda del Rex.
E mi come mi canto invano ‘sto Rex blues, Rex blues, Rex blues,
dopo setantado anni, e me domando:
Ma per che i spitfire (che vol dir spudafogo) della RAF i doveva lanciar 123, qualchedun ga dito fin piu de duecento e roti missilibomberaggi per mandar fonda la REX ancorada come figura bella nei anni brutissimi fassendo gioia a i pici de Piran e Isola e ance quei de Savrinia?
Ma’ l Rex invessse propio no voleva ‘ndar fondo e brusava, brusava, ed el mar Rex beveva come se saria teran, e quando’l xe ‘nda fondo propio no’ l xe ‘nda fondo perche no ghe iera sai fondo per el Rex, e el se negava a meta d’avanti de Capodistria, Isola e Piran, ma meta fieramente iera sora l’aqua. In potem so pravili inžinjeri che no se fa, da se ne splača ga poprvaljat, in so ga zrezali na kose in kosi so šli na Jesenice in bog ve kaj je narejeno z tega jekla: tanki, bojne ladje, most prek Mure, Drave?
And then again, Cohen died, and Dari Fo, and so should I: and again again I’m asking myfuckin’self why owhyohwhyohwhy The Proud RAF sankdown The Rex?
And I’ll tell you whay, e questa me’la spiegata Elio Vittorini: vendetta arcaica, giustissima aleata siccome ebreachristiana-mussulmanacomunista! I conti storici ghe vol pagar...
Ma ča povidan ja to vami, štuorije ud kunelići, bi reka Gervais? Aj ne da ne, drugarice i drugovi: jur kad je reka Duce, femo la nave piu granda del mondo, e ‘lora Churchill disse, a si: a alora la tua Rex propio la femo a tochetini.
REX BLUES, moj Galebe, Rex blues, Rex blues, moj Galebe:
I ča, ter vi’š - kad je delo maša velo, ne moreš ti njemu niš, ko se mača laća od mača i pogiba.
*Nastavak u sljedećem broju
