(Pexels/Vedran Karuza)
Umjetna inteligencija drastično mijenja način rada, tržište rada, a onda i ekonomske i društene odnose. Čim se UI pojavio, prvi su na udaru bili rutinizirani i administrativni poslovi koji ne zahtijevaju potpuni intelektualni angažman. No, UI se razvija, a na udaru su i visokosofisticirana zanimanja, IT-stručnjaci, programeri, inženjeri, koji se sve više žale da im se posao počeo svoditi na to da naprosto samo kontroliraju što UI radi. Oni sve više tek nadziru i korigiraju umjesto da stvaraju. Da bi mogli uopće i koordinirati procese, moraju imati određeno iskustvo, pa je u tijeku tzv. proces seniorizacije. Na cijeni je iskustvo, dok se od mladih koji tek ulaze na tržište rada očekuje da "preskoče" određeni broj godina i vještina, što je teško, a možda i nemoguće.
Jasno je da su izvan konkurencije fizički poslovi, koje UI definitivno ne može zamijeniti, a posebice su neugrožena specifična znanja, poput obrtničkih - zidari, fasaderi, keramičari. UI je ušao u zdravstvo, gdje pomaže u dijagnostici i pisanju nalaza, iako je naglasak na tome da ne može zamijeniti liječnika u konačnoj procjeni. Jer, ne operira se slika nego čovjek. Porasla je međutim potreba za poslovima njegovanja i skrbi, što ima veze sa starenjem stanovništva. UI je već odavno ušao i u bankarski i financijski sektor, gdje osobni bankari nude proizvode, ali sustav je taj koji izračunava kreditnu sposobnost i procjenjuje možemo li dobiti kredit. Onda zna biti pristran i pun predrasuda, zato što nije treniran samo na brojkama, nego na sadržaju s interneta, čija je on samo zrcalna slika.
Ako je sadržaj ideološki "uvrnut" na bilo koji način, onda i UI to kopira, pa treba vremena da se "očisti". A čisti opet čovjek. Osobni bankari usmjeravaju i pomažu u odabiru usluga, ali pomažu i instalirati bankarske aplikacije i pokazuju kako se njima služiti. No, već su i te usluge savjetovanja robotizirane. Prilikom, naime, ulaganja na burzi sve je popularniji ‘robo-advising’ ili aplikacije putem kojih se ulaže, a da se uopće nema kontakt s brokerom ili fond menadžerom. Aplikacija pita, korisnik odgovara, a onda ‘robot’ slaže personalizirani rizični profil ulagatelja. Digitalni asistent, dakle, a ne više broker, predlaže oblik i iznose ulaganja. Brokeri onda rade nešto drugo, "pročišćavaju" te portfelje, traže nove prilike i istražuju fundamente - ako imaju dovoljno iskustva. S obzirom da se i ovi sofisticirani poslovi sudaraju sa sve inteligentnijom umjetnom inteligencijom, onda je sve više naglasak na ‘soft’ ili mekim vještinama, poput komunikacije, socijalne inteligencije i slično, jer raste važnost snalaženja zaposlenika u tzv. hibridnom okruženju. Ono podrazumijeva timove sastavljene od ljudi i UI-jeva. Iskustvo je na cijeni, njega ništa ne može nadomjestiti, a ono se stvara samo u ljudskoj interakciji. Stoga upravo ta interakcija postaje komparativna prednost. Jer koliko god da usvojiš znanja, UI je uvijek brži.
Znanje treba pretočiti u korištenje. Što se tiče sektora, na cijeni je tehnološki, koji sve to pokreće, ali i fundamentalni sektori koji život znače - poljoprivreda, prehrambena industrija, proizvodnja hrane, prijevoz i distribucija, te zdravstvena skrb i njega. Najnovije istraživanje MMF-a pokazuje upravo to, da su među zanimanjima budućnosti na vrhu poljoprivrednici, vozači dostave, programeri aplikacija, ali i građevinski radnici i prodavači. Najveći rast zaposlenih očekuje se u preradi hrane, zdravstvu, socijalnom radu, savjetovanju i djelatnosti skrbi. S obzirom da UI snažno mijenja tržište rada, i ekonomska se politika mora tome prilagoditi, pri čemu se, čuli smo od premijera Andreja Plenkovića, ti trendovi itekako akceptiraju, a ključ je, kazao je, u našoj prilagodbi kako UI bolje koristiti i kako imati modernu i konkurentnu industriju. U tom pravcu ide i nova Industrijska strategija, te Nacionalni plan industrijskog razvoja. Prema nedavnom istraživanju HUP-a, UI koristi 62 posto poduzeća u Hrvatskoj, koja mijenjaju kriterije zapošljavanja. Nema druge nego se prilagođavati neizvjesnoj budućnosti.