Piše Boris Bilas
Krasna zemljo
(Arhiva Glasa Istre, Grad Poreč)
Nekoliko istarskih gradova našlo se na popisu najboljih u različitim kategorijama devetog po redu izbora najboljih gradova u organizaciji Jutarnjeg lista i portala Gradonačelnik okončanog prošloga tjedna dodjelom nagrada na Danima regionalnog razvoja i EU fondova u Šibeniku. Rovinj, Poreč i Pazin najbolji su u pojedinim kategorijama, a blizu nagrade bio je i Labin. Iako se o kriterijima za nagrade može raspravljati i iako je popis dobitnika toliki da ispada kao da su svi gradovi najbolji u nečemu, sama činjenica da su tri istarska grada u samom vrhu otvara pitanje je li život u istarskim gradovima bolji i ljepši nego u ostatku Hrvatske.
Iz osobnog primjera mogu govoriti o razlici života u jednom velikom gradu poput Zagreba i puno manjoj sredini poput Poreča. Nakon gotovo 40 godina života u Zagrebu i sada nešto više od osam godina u Poreču, sa sigurnošću mogu reći da je život u Poreču neusporedivo kvalitetniji i ugodniji nego u Zagrebu koji je u posljednjih nekoliko desetljeća postao prezagušen i što je još gore zapušten grad u odnosu na ono što je nekada bio. Zato niti u jednom trenutku u proteklih osam i pol godina nismo zažalili odluku da se preselimo u Poreč i danas bez ikakvih prepreka možemo Poreč i Istru smatrati svojim domom.
Naravno život u Istri nije savršen i ima puno prostora za napredak, ali pozitivnih strana je daleko više nego je onih negativnih. I treba se odati priznanje pojedinim gradonačelnicima i načelnicima općina koji stvarno dobro rade svoj posao i koji su shvatili kako najbolje trošiti financijska sredstva koja su im na raspolaganju. Treba biti pošten i reći da bi neki gradonačelnici i načelnici u drugim dijelovima Hrvatske dali sve da imaju na raspolaganju tolika sredstva, ali s njima treba znati i racionalno upravljati i ulagati u ono što je određenim sredinama potrebno. Ponovno ću se ovdje osvrnuti na primjer Poreča jer iz osobnog iskustva mogu reći da nije slučajno što je Loris Peršurić par puta uvjerljivo biran za gradonačelnika.
Za način na koji vodi IDS može se naći puno kritika, ali kad je u pitanju vođenje grada poput Poreča onda je te kritike puno teže naći jer Poreč je u osam i pol godina koliko sam sa svojom obitelji stanovnik grada napredovao gotovo u svim pogledima kada je u pitanju kvaliteta života. Posljednji primjer dodjele božićnice od 111 eura, samo pokazuje socijalnu osviještenost gradske vlasti koja se očituje i u proširenju doma za umirovljenike. Briga za umirovljenike i starije osobe samo je jedan primjer koji pokazuje dobar smjer razvoja Poreča i koliko god je u javnosti nepopularno hvaliti političare, treba priznati kada se posao radi dobro i kada taj posao donosi pozitivne rezultate kao što je to slučaj u Poreču.
Naravno nije Poreč jedini istarski grad ili općina čiji čelnici zaslužuju pohvale jer cijeli niz je onih čiji stanovnici bi mogli svjedočiti sličnim stvarima kao i stanovnici Poreča. Naravno velika zasluga za razvoj istarskih gradova i općina ide i europskim fondovima, ali i za uspješno povlačenje tih sredstava treba imati dobro napravljene projekte i ljude koji će stati iza njih i koji će ih na pravilan način provesti.
S druge strane, jasno je i da takvog razvoja ne bi bilo bez turizma, a baš je turizam često glavni kamen spoticanja u Istri. I dok jedni shvaćaju da bez turizma ništa od ovakvog razvoja ne bi bilo, drugi smatraju da je turizma previše i da upravo turizam smanjuje kvalitetu života u vrhuncu turističke sezone. Kao i uvijek istina je negdje u sredini i činjenica je da u ljetnim mjesecima istarski gradovi »pucaju po šavovima« te je broj gostiju koje Istra može primiti na vrhuncu sezone proteklih nekoliko godina blizu maksimuma te treba raditi na tome da se taj broj u sljedećim sezonama ne povećava. Istovremeno, treba raditi na produljenju sezone, a prema onome kako Poreč i Rovinj izgledaju ovih jesenskih dana čini se da se i na tome poprilično uspješno rade, a polako im se približavaju i ostali gradovi i općine. Ako bi se i u budućnosti radilo na laganoj stagnaciji gostiju na vrhuncu sezone i produljenju sezone na jesenske i zimske mjesece, Istra bi stvarno postala idealno mjesto za život. Naravno, uz uvjet da se konačno riješi i pitanje otpada što je nažalost malo vjerojatno da će se dogoditi u nekom dovoljno razumnom roku.
