Piše Rudolf Frančula
Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Istra terra magica - obećana zemlja
(Arhiva Glasa Istre)
Umjesto stereotipne povijesti Istre služiti ću se fragmentima o tom prelijepom poluotoku iz Monografije Istre objavljene 1983. godine, autor koje je Vladimir Kolar, i službene web stranice Istarske županije.
Mali poluotok što se uklinio u vode sjevernog Jadrana tako blizu centralnoj Europi, ima prošlost bogatu zbivanjima. Velike kulture ostavile su bogate tragove svog postojanja na ovom tlu.
Prethistorijski narodi, Ilirska prijestolnica Nezakcij, rimske nekropole, Vespazijanova arena i slavoluci rimskih legija, freske narodnih stvaralaca ranog srednjeg vijeka, hrvatski glagoljaški napisi. Prije 600 godina tiskana je na ovom tlu prva hrvatska-južno slavenska knjiga, riječ je o Misalu iz 1483. otisnutom glagoljaškim slovima nenadmašive ljepote. Posebno mjesto u kulturnoj povijesti Istre ima "Istarski razvod", poznati srednjovjekovni javno-pravni spomenik nastao u razdoblju od 1275. do 1395. godine, napisan je na hrvatskom jeziku.
Grafiti, venecijanske loggie, slike majstora renesansne škole, sve to kao tumač vremena nego i sudionik jedne drame, čini biografiju Istre.
Teško je naći pokrajinu u Europi koja je doživjela toliko pustošenja, toliko ratnih nedaća i umiranja kao što je to Istra. Mali trouglasti jezičak kopna što se usjeklo između istoka i zapada, Austrije i Mletaka, Austrougarske i Italije, bio je stalno poprište ratova. Ovaj komadić zemlje kao da je bio crvena krpa bikovima, pogodno borilište, razmeđa i interesa, strategijski poligon Kelta i Ilirskih velmoža, rimskih careva, njemačkih grofova, austrijskih careva do talijanskog fašističkog diktatora.
Ratovi i epidemije išli su gotovo paralelno.
Nakon epidemije kuge i smirivanja žestokih ratova, opustjele krajeve Istre opet popunjavaju Hrvati, što su s manjim grupama drugih naroda Crnogoraca, Rumunja, Arbanasa bježali pred turskom najezdom na Balkanu.
U vrtlozima zbivanja miješali su se narodi i narodnosne grupe ostavljajući tragove u običajima, jeziku i prezimenu.
Preostala stoljeća što Istru dijele od najnovijih događaja njene povijesti, protjecali su u stalnim mijenama i pokretima. Hrvati i Slovenci čvrsto drže svoje pozicije i na zadnjim barikadama pružaju otpor invazorima koji su se salijetali sa sjevera i sa zapada (Mlečani, Francuzi, Austrijanci) da bi 1815. Istra definitivno pripala Habsburgovcima, sve do njenog raspada 1918. godine.
Život pod režimom fašističkog diktatora Mussolinija, čije su crne košulje terorizirale istarske Hrvate, ne priznajući im pravo čak ni na imena, posljednji je i jedan od najcrnjih perioda dugovjekovne borbe za pravo na život i nacionalnu afirmaciju hrvatske Istre. Ali narod njeguje svoje čakavsko-hrvatsko govorenje i slavensko bogoslužje. To ga održava i nosi mu svijest do dana današnjega…
Epilog te priče, koji kazuje najviše uzbuđenja i radosti, dolazak je njihove partizanske vojske u Istru. Jednostavno kažu "naša vojska" jer su i sami imali svoju istarsku diviziju. Nisu je imali od onih vremena kad su ogrnuti kožacima stigli u ove krajeve prije petnaest stoljeća. Poslije petnaest stoljeća oslobodila ih je njihova vojska. Sada žive u miru, konačno su gospodari na svojoj zemlji i slobodno kantaju svoje kante i plešu svoje plese.
Akademik Andro Mohorovičić napisao je u spomenutoj monografiji jedan izvanredan tekst (predgovor) u kojem je sublimirana cijela, vrlo burna povijest Istre. Evo tog teksta:
"Istra, draga zemlja, davni zavičaj našeg čovjeka, tlo dijelom krševito a dijelom plodno, područje smješteno na spoju europskog kontinenta i mediteranskih pučina, na dodiru alpskih masiva i panonsko-balkanskih prostranstava usječeno svojim južnim rtom u sjeverni ogranak Jadranskog mora, od pamtivijeka je prigrlilo čovjeka, ratara, stočara i ribara u svoja njedra, hranilo ga svojim plodinama i hranilo ga svojim strmim uzvisinama i izvedenošću šumovitih proplanaka.
Međutim, od vremena Paleomediteranaca i razdoblja Ilira pa nadalje, morao je čovjek pučanin uporno braniti svoj opstanak na toj grudi rodne zemlje od stalnih tuđih posezanja. Istu borbu za vlastito ognjište morao je nastaviti i pučanin Slaven-Hrvat nakon što je od vremena prijelaza iz VI. u VII. stoljeće konačno podigao na novom tlu obitavanja svoju nastambu i izgradio svoje naselje uz dolac planinskog uzvišenja ili uz dolinu nizinskog predjela Istre.
Stoljetna zbivanja povijesnih tokova, sukobi, kataklizme i usponi, razaranja i izgradnje, radosti i tuge, smijeh i gorčina zapljuskivali su ovo izuzetno tlo uz koje s grčevito pripio naš hrvatski pučanin obrađujući svoje njive i timareći svoju stoku. Branio je taj pučanin uporno svoju materinsku riječ, svoju čakavštinu, svoje ognjište, svoju nastambu ili svoje naselje, svoju priču ili svoju glagoljicu, svoja polja ili svoje dolce.
Permanentnoj agresiji germanskog feudalizma, penetraciji romanskih osvajača, posizanju raznih potentata, knezova, gastalda i moćnika, suprotstavljao se hrvatski seljak, kmet, pučanin, pop, glagoljaš, nesalomivom tvrdoglavošću održavanja vlastite hrvatske riječi, tradicijom pisma hrvatske glagoljice, ljubavlju za znanjem, suzama i krvlju natopljenom ledinom. Nakon pada Venecije, sloma Napoleona i raspada Austrougarske monarhije ovo naše područje Istre zahvaća nakon Prvog svjetskog rata tuđinska okupacija fašističke Italije, odnosno u toku Drugog svjetskog rata i strava terora nacističke Njemačke.
Upravo u ovim najtežim trenucima života hrvatskog pučanina, on u zajednici sa svojim slavenskim i talijanskim težakom i radnikom diže svoj stoljetni bunt, grabi u ruke motiku te fanatičnom snagom, ne znamo po koji put, napada osvajače, tlačitelje i otimače.
Nakon mnogih stoljeća progona i uništavanja, otimačina i pokušaja germanizacije i romanizacije, iskonska svijest čovjeka da sam brani svoju riječ, svoje ognjište, svoj dom, svoju grudu obradive zemlje i ispaše, pokrenula je sve ljude sela, naselja i gradova diljem Istre u borbu za slobodu vlastitog doma i socijalnu pravdu.
U teškoj i neravnopravnoj borbi s jakim neprijateljem pobijedili su ustrajna volja i odvažnost te srce u kojem je plamtjela ljubav za slobodom. Narod Istre sam je donio pobjedonosnu odluku o sjedinjenju svoje rodne grude sa maticom zemljom Hrvatskom…"
*Nastavak u sljedećem broju
